HAZU: Izjava o položaju hrvatskoga jezika
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti prihvatilo je na današnjoj sjednici Izjavu o položaju hrvatskoga jezika u kojoj se ističe da je "hrvatski književni ili standardni jezik poseban i neovisan jezik od srpskoga i drugih srodnih standardnih jezika".
Pitanje o položaju hrvatskog jezika, kako se napominje na početku Izjave, u prvom je redu pravno pitanje, a jezikoslovna argumentacija preduvjet je pravnoj samo utoliko što treba odgovoriti je li hrvatski jezik poseban jezik, različit od srpskog, od bošnjačkog ili od crnogorskog, i je li jezik Hrvata u BiH isti kao i hrvatski jezik u Republici Hrvatskoj.
"Iako Hrvati govore različitim narječjima i govorima, kao i drugi narodi, hrvatski je književni i/ili standardni jezik jedan i jedinstven", ističe se u Izjavi, koju je predložio Razred za filološke znanosti.
Napominje se kako Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH (što naravno vrijedi za Hrvate u Vojvodini i Crnoj Gori) nemaju drugog jezika, štoviše, Hrvati u Hrvatskoj ne bi imali takav standardni jezik da mu nisu bitnim dijelom osnovice bili govori Hrvata u BiH.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podsjeća kako je hrvatski standardni jezik, utemeljen na novoštokavskom narječju, u bitnom bio određen najkasnije u 18. stoljeću, a tada je srpski književni jezik još bio staroslovjenski pod utjecajem ruske redakcije ili slavjanoserbski, i tek se s Karadžićevom reformom u 19. stoljeću novi srpski standardni jezik radikalno približio hrvatskom standardu.
"Hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik zasnovani su - oba po vlastitom izboru - na bliskim novoštokavskim govorima, i imali su neovisne procese standardizacije", navodi se i dodaje kako se stvaraju još i bošnjački i crnogorski standardni jezik.
U genetskolingvističkom obrazloženju kaže se kako su hrvatski i srpski standardni jezik, kao i bosanski i crnogorski, iako genetski vrlo bliski i međusobno razumljivi, ipak kulturološki i standardološki različiti književni i standardni jezici. Služenje njima izražava pripadnost različitim nacionalnim kulturama, pa je nametanje jednoga drugima izrazit oblik diskriminacije kulture drugih, dodaje se.
Pritom se također napominje kako hrvatski jezik (književni i standardni) služi izražavanju hrvatske kulture i civilizacijskih potreba hrvatske povijesne i narodne jezične zajednice.
"On funkcionira za Hrvate savršeno jednako kao za bilo koji drugi narod njegov standardni jezik. Njegovo bi potiskivanje ili diskriminacija predstavljali diskriminaciju Hrvata, odnosno njihove kulture i jezika, u Europskoj uniji ili u BiH kao u državi u kojoj su konstitutivni narod. To bi grubo kršilo ljudska prava i pravne temelje međunarodne zajednice, Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i Europske unije", ističe se u Izjavi. Dodaje se da zato hrvatska država, hrvatska diplomacija, kao i hrvatska znanost, na međunarodnoj razini moraju zastupati i štititi ravnopravnost hrvatskoga jezika te ne smiju potpisati nikakav ugovor koji bi takav status relativizirao.
U pogledu položaja hrvatskoga jezika i hrvatskih lektorata u inozemstvu upozorava se kako hrvatska država preko svojih ministarstava treba nastojati da se otvori što više lektorata za hrvatski jezik, a gdje je moguće i hrvatskih katedara, kroatističkih odsjeka ili hrvatskih studija. Zaključno se napominje kako treba u Hrvatskoj stvoriti vlastitu strategiju zalaganja za uvođenje lektorata na strateški znatna sveučilišta i u strateški znatna središta u Europi i svijetu.
(Hina) pp/xmc ymc
Pitanje o položaju hrvatskog jezika, kako se napominje na početku Izjave, u prvom je redu pravno pitanje, a jezikoslovna argumentacija preduvjet je pravnoj samo utoliko što treba odgovoriti je li hrvatski jezik poseban jezik, različit od srpskog, od bošnjačkog ili od crnogorskog, i je li jezik Hrvata u BiH isti kao i hrvatski jezik u Republici Hrvatskoj.
"Iako Hrvati govore različitim narječjima i govorima, kao i drugi narodi, hrvatski je književni i/ili standardni jezik jedan i jedinstven", ističe se u Izjavi, koju je predložio Razred za filološke znanosti.
Napominje se kako Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH (što naravno vrijedi za Hrvate u Vojvodini i Crnoj Gori) nemaju drugog jezika, štoviše, Hrvati u Hrvatskoj ne bi imali takav standardni jezik da mu nisu bitnim dijelom osnovice bili govori Hrvata u BiH.
"Hrvatski standardni jezik i srpski standardni jezik zasnovani su - oba po vlastitom izboru - na bliskim novoštokavskim govorima, i imali su neovisne procese standardizacije", navodi se i dodaje kako se stvaraju još i bošnjački i crnogorski standardni jezik.
U genetskolingvističkom obrazloženju kaže se kako su hrvatski i srpski standardni jezik, kao i bosanski i crnogorski, iako genetski vrlo bliski i međusobno razumljivi, ipak kulturološki i standardološki različiti književni i standardni jezici. Služenje njima izražava pripadnost različitim nacionalnim kulturama, pa je nametanje jednoga drugima izrazit oblik diskriminacije kulture drugih, dodaje se.
Pritom se također napominje kako hrvatski jezik (književni i standardni) služi izražavanju hrvatske kulture i civilizacijskih potreba hrvatske povijesne i narodne jezične zajednice.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"On funkcionira za Hrvate savršeno jednako kao za bilo koji drugi narod njegov standardni jezik. Njegovo bi potiskivanje ili diskriminacija predstavljali diskriminaciju Hrvata, odnosno njihove kulture i jezika, u Europskoj uniji ili u BiH kao u državi u kojoj su konstitutivni narod. To bi grubo kršilo ljudska prava i pravne temelje međunarodne zajednice, Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i Europske unije", ističe se u Izjavi. Dodaje se da zato hrvatska država, hrvatska diplomacija, kao i hrvatska znanost, na međunarodnoj razini moraju zastupati i štititi ravnopravnost hrvatskoga jezika te ne smiju potpisati nikakav ugovor koji bi takav status relativizirao.
U pogledu položaja hrvatskoga jezika i hrvatskih lektorata u inozemstvu upozorava se kako hrvatska država preko svojih ministarstava treba nastojati da se otvori što više lektorata za hrvatski jezik, a gdje je moguće i hrvatskih katedara, kroatističkih odsjeka ili hrvatskih studija. Zaključno se napominje kako treba u Hrvatskoj stvoriti vlastitu strategiju zalaganja za uvođenje lektorata na strateški znatna sveučilišta i u strateški znatna središta u Europi i svijetu.
(Hina) pp/xmc ymc
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati