MATURANTI su zaključili da će svoj godišnjak "oplemeniti" slikama s poprilično zanimljivom pozadinom. Naime, fotografija svakog maturanta "ukrašena" je kukastim križem čime su srednjoškolci vjerojatno pokušali šokirati javnost koja je u posljednje vrijeme opterećena prošlošću i u tome, naravno, uspjeli.

Dežurni dušobrižnici i mediji popratili su taj čin kao da se radi o ljudima koji imaju pojma što rade. Naravno da ćemo takvo ponašanje osuditi, naravno da su dovoljno stari da znaju što rade i naravno da kukasti križevi u godišnjaku nisu dobrodošli. To će vam reći svatko tko je u posljednjih 50 godina živio na ovom planetu. Netko bi mogao reći i da je za ponašanje srednjoškolaca kriv obrazovni sustav koji ih nije dovoljno ili barem na adekvatan način uputio u strahote koje se skrivaju iza svastike i onoga što svastika na ovim prostorima predstavlja ili da se takve sulude ideje stvaraju u domovima iz kojih dolaze, ali sve će to mila moja prekriti ružmarin, snijegovi i šaš jer na kraju dana, ista će ta mladež svoj prelazak u svijet odraslih proslaviti slušanjem Thompsona (i to vjerojatno u Makarskoj jer čim je načuo da klinci vole kukaste križeve, Thompson je sjeo u svoj Markomobil i odlučio dojuriti na mjesto glupiranja), narodnjaka i svega onog što je u ovom trenutku popularno, a, između ostalog, popularno je i trabunjanje o ustašama i partizanima.

Da je javnost ovih dana bremenita vijestima o drogama, slikali bi se kraj lista marihuane

Mladi će uvijek učiniti ono što će starije (ne nužno roditelje) u određenom trenutku šokirati. Da je javnost ovih dana bremenita vijestima o drogama, slikali bi se kraj lista marihuane. Da su sva usta puna priče o štetnosti alkohola na mlade umove i razvitak kognitivnih funkcija, slikali bi se s bocom votke u rukama. Pripisivati kukasti križ nekoj određenoj ideologiji bilo bi pogrešno jer ti ljudi nemaju ideju iza koje stoje već će stati iza svega onoga iza čega ne stojite vi, a to je znak svjetonazora koliko je i pišanje u javnosti bunt protiv političke strukture. Dakle, riječ je o pubertetskom izdrkavanju koje smo mi kao mediji pretvorili u vijest dana (ako izuzmemo novu Bilićevu ljubav) i pridali joj daleko veću važnost od one koju zaslužuje.

Dakako, praksa trpanja pod tepih svega onog što ne smatramo važnim nije rješenje već dio problema, ali upravo su mediji zaslužni za populariziranje ovakvog ponašanja jer trenutak u kojem smo od Thompsona stvorili "državnog neprijatelja broj 1" trenutak je u kojem smo ga pretvorili u individuu zanimljivu buntovnoj mladeži. Dakle, ako želiš šokirati ljude reci da si ustaša i arlauči "evo zore, evo dana, evo dva lika o kojima nemamo pojma", a ako želiš dospjeti na naslovnice svih novina, slikaj se kraj kukastog križa jer čim se kukasti križ pojavi, novinari svrše.

Šokiranja, zabrane, zgražanja i bombastični naslovi bez temelja u relevantnom stvaraju zvijezde, prodaju novine i tjeraju narod da posluša o čemu je točno riječ. Dovoljna su samo dva svećenika nabrijana na glazbenu kritiku, nekoliko naslova napisanih većim (boldanim) fontom i stvorili ste dobar marketing koji možda neće rasprodati vaš album, ali svakako će pomoći prodaji.

... A možda su to samo klinci koji nisu preveliki fanovi razmišljanja

U vremenu stupidnih pop pjesmica, glazbene i seksualne konstipacije, bilo je dovoljno napraviti glazbu s mudima koja ljude tjera na jebačinu. Šokirali ste svijet, crkva i konzervativci mrze vas i u isto vrijeme prodaju vaš album, a mladi vas vole jer tako ne moraju smišljati vlastite načine pokazivanja prkosa već se jednostavno priklone masi "ljutitih i nemaštovitih". E sad, u vrijeme kada je cijeli svijet politički korektan i politička korektnost predstavlja normu, politička nekorektnost postaje "dein kampf", tvoja osobna mala borba protiv sistema i nije bitno što je taj "rage against the machine" rezultat retardiranog razmišljanja i jedne negativne politike, tim bolje, bitno je izazvati reakciju, a u svijetu koji gladuje za senzacijama dovoljna je mala iskra.

Možda je problem u odgoju, možda je krivo školstvo, možda je sve ovo vrh sante koja svoju ružnu bazu skriva ispod mutne površine, možda je riječ o nusproduktima političke korektnosti u jednom bolesnom povijesnom razdoblju, a možda su to samo klinci koji nisu preveliki fanovi razmišljanja.

Foto: Makarska kronika