IGH će graditi Zračnu luku Zagreb: Zašto su na to svi pukli od smijeha?

IGH će graditi Zračnu luku Zagreb: Zašto su na to svi pukli od smijeha?

PREDSJEDNIK ocjenjivačkog suda Jerko Rošin nije stigao do kraja izustiti ime pobjednika na natječaju i već su svi prisutni pukli od smijeha. Sva daljnja objašnjenja od strane Sanaderova najboljeg prijatelja bila su uzaludna. Institut građevinarstva Hrvatske dobio je dvjestotinjak milijuna eura vrijedan posao izgradnje putničkog terminala Zračne luke Zagreb, pobijedivši s arhitektonskim tandemom Branko Kincl-Velimir Neidhardt na onome što je proglašeno "najjačim arhitektonskim natječajem u svijetu ove godine".

Iza njih ostala su eminentna imena poput engleskog arhitekta Normana Fostera i Japanca Shigera Bana. Za konačni izbor, objasnio je Rošin, presudila je "cjelovitost projekta". Već sutradan dionica IGH skočila je pet posto. Ministrica Marina Matulović Dropulić još malo je zaradila na svojim dionicama. I mnogi drugi, naravno.

Nije ni čudno da su umrli od smijeha

Sve u svemu, domaća pamet je trijumfirala. I svi su zbog toga umrli od smijeha. Nije ni čudo. Nije u Hrvatskoj vijest da je IGH pobijedio na nekom natječaju, već bi vijest bila da - nije pobijedio. A do toga ćemo se još načekati. Pa što ako domaći arhitekti, za razliku od engleskog i japanskog kolege, nikad nisu projektirali zračnu luku? Pa što ako je Jerko Rošin u pola glasa priznao da "možda nije riječ o najboljem projektu"? Pa što ako se još ne zna odakle će se projekt financirati i koliko će on u konačnici koštati? Jedino je bitno da se IGH prijavio na natječaj. Ta činjenica u ovoj zemlji postala je kriterij za sebe. Odnosno, prema njoj se određuju svi drugi kriteriji.

Ne znaju Foster, Ban, Zaha Hadid i drugi eminentni svjetski arhitekti na koga su se namjerili. Zgodno je objašnjenje kako su svi pristigli radovi bili šifrirani tako da međunarodni žiri nije znao o kojim autorima se radi - sve dok kuverte nisu otvorene. Također, ne treba ni sumnjati da je IGH dao najbolju ponudu - troškovi će se ionako "usklađivati" kako radovi budu odmicali. Zasad je najbitnije da se IGH dočepao tog projekta. Dalje ćemo lako.

Treba li se onda čuditi što su se svi grohotom nasmijali kad je Rošin, novopečeni HDZ-ovac i premijerov kućni prijatelj, od baš svih na natječaju upravo IGH proglasio pobjednikom? Pa to je za umrijeti od smijeha. Pogotovo kad još direktor Zračne luke Boško Matković izjavljuje da "rad ima sve predispozicije da bude i izveden". Ili kad Rošin skrušeno izusti kako možda nije riječ o najboljem projektu, ali eto, "odlučivale su nijanse". Znamo i koje.

Veza IGH i HDZ-a

Perspektiva je zapravo izokrenuta. Nije ovdje i u svim drugim projektima država (ili Grad Zagreb ili netko treći) izabrala Juru Radića i njegov IGH za taj projekt, već je on samo uzeo ono što misli da mu pripada. On grabi sve: viseće mostove, nizinske pruge, zračne luke, gospodarenje otpadom, ulice, stadione... I postavlja svoju cijenu. Nije bitno što stručnjaci kažu da je Pelješki most mogao koštati tri puta manje, kad je Jure Radić odredio da gradnja stoji 300 milijuna eura. I tu više nema priče.

I što je najvažnije, na svakom novom poslu skoči cijena IGH-ovih dionica. Od uvrštenja na burzu 2003. godine - slučajno iste one godine kad se HDZ vratio na vlast - pa sve do danas vrijednost dionice skočila je skoro trideset puta. Njegovi bivši djelatnici postali su ministri, poput Marine Matulović Dropulić, ili čelnici Hrvatskih autocesta, poput Marija Crnjaka, i nitko od njih nije se odrekao tih dionica, nije ih prodao, prenio na odvjetničko društvo ili primjenio neki drugi trik kojim se nastoje zamesti tragovi sukoba interesa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Primjerice, prije godinu dana IGH je potpisao s državom veliki ugovor o projektiranju nove nizinske pruge od Rijeke do Zagreba, vrijedan 75 milijuna kuna. Slučajno je u nadzornom odboru Hrvatskih željeznica sjedila dioničarka IGH Marina Matulović Dropulić. "Kad novinari spomenu ministricu u kontekstu naše tvrtke, samo nam rade reklamu jer time pokazuju koliko vrijedimo i koliko radimo", izjavio je najveći dioničar Petar Đukan. Zaboravio je dodati: i koliko to mogućnosti otvara na javnim natječajima.

IGH odnio pobjedu nad najboljim svjetskim arhitektima. Baš.

Ovoga puta konkurencija na natječaju bila je nevjerojatna. Najbolji svjetski arhitekti, od kojih su se mnogi proslavili upravo radom na aerodromskim terminalima, izložili su svoje reference i prijavili se za projekt zagrebačke zračne luke, ali opet je IGH odnio pobjedu. Njegove reference, kao i reference njegovih arhitekata, bile su opet presnažne da bi se odbile. Dobar prijatelji Jure Radića, Miomir Žužul, ipak je član Nadzornog odbora Croatia Airlinesa. Branko Kincl ipak je projektirao novi stadion u Maksimiru. Nema što, odlično je ispao.

Ali dobro, sad ozbiljno. Baš dobro što je neka hrvatska tvrtka s hrvatskim arhitektima pokazala da se može nositi sa svjetskom konkurencijom. Pa makar to bilo na domaćem terenu, pred domaćom publikom, s pristranim sucem i uz par golova fore. Možda će taj putnički terminal doista biti briljantan, kao što će možda, jednog dana, eventualno, tko zna, briljantan biti i Pelješki most. Ili most na Bundeku. Ili nizinska pruga do Rijeke. Ili sve drugo čega se IGH, njegovi dioničari i stranački prijatelji dočepaju. Ali opet... Ne možemo izdržati da ne puknemo od smijeha. Da od svih i to najboljih arhitekata na svijetu pobijedi baš IGH. Urnebes.

Ovdje više čak nije važno tko je na vlasti. Danas je to HDZ, ali već sutra može biti SDP i stvar bi zapravo bila ista ili barem vrlo slična. Jure Radnić, šef katedre za mostogradnje na Građevinskom fakultetu u Splitu, jedan je od rijetkih koji se usuđuju javno suprotstaviti takvom bujanju IGH. I on smatra da nitko ne može u građevinskom sektoru dobiti posao mimo IGH: "Stvorili su kritičnu masu i upravljaju svime, njihova poduzeća su Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste, direktori, ministri, državna poduzeća, sve su to tvrtke pod njihovom kontrolom".

Tuđe nećemo, svoje ne damo

I zato je to sve bilo tako smiješno s objavom pobjednika natječaja za Zračnu luku Zagreb. Ako je pobjednik tako siguran, čemu uopće natječaji? Čemu dodatni troškovi za falš-proceduru kad je bolje čuvati novac za sve one ekstra milijune koje će Radić zaračunati kad radovi krenu? Najbolje da se pita Radića što bi želio graditi, na čemu zaraditi i kako podići cijenu dionice, pa da država ili Zagreb ili neki drugi grad u Hrvatskoj vide što se može učiniti s tim u vezi. Svi oni Fosteri, Bane, Zahe Hadid i drugi mogu projektirati neke druge svjetske aerodrome. Ovaj je samo naš i želimo ga zadržati za sebe i svoje. Pod parolom: Tuđe nećemo, svoje ne damo.

Foto: Lider Press

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara