Kap je prelila čašu? Sazovimo sastanak, održimo govor, napišimo zakon!
NAKON ubojstva Ivane Hodak premijer Ivo Sanader bio je jasan: "Više nećemo tolerirati organizirani kriminal ni mafijaška ubojstva". Nakon ubojstva Ive Pukanića premijer Sanader također je bio jasan: "Ovo nije mafija, nego terorizam".
Samo dan prije nego što je Ivo Pukanić poginuo od bombe postavljene pored njegova automobila, predsjednik SDP-a Zoran Milanović tražio je smjenu predsjednika Vlade, tvrdeći kako je upravo on odgovoran za porast organiziranog kriminala, jačanje mafije i za sve veću nesigurnost hrvatskih građana. Već iduće večeri, dva sata nakon što je u središtu Zagreba eksplodirala bomba i usmrtila poznatog novinskog izdavača, Milanović je telefonski nazvao Sanadera i potom u izjavi za javnost poručio kako "u rješavanju ovog stanja moramo biti jedinstveni".
I tako, logička konstrukcija je zatvorena. Ovo više nisu udari mafije, nego terorizam. U njemu očito nema mjesta strančarenju, nego sve političke snage i svi građani moraju podržati aktualnu Vladu i njezina predsjednika. Bez obzira što on samo 24 sata ranije navodno nije bio sposoban obračunati se s organiziranim kriminalom. Ali, kao što reče Sanader, "ovo nije mafija, nego terorizam".
Dakle, ne radi se o pojedincima čija imena tajne službe i policija imaju (ili bi trebali imati) negdje u svojoj evidenciji, pa je zapravo samo stvar procedure i odlučnosti da ih se pozove na razgovor u policiju. Ovdje je riječ o "teroristima": bezimenim i bezličnim zločincima koji ne biraju žrtve i predstavljaju neku mračnu i nezaustavljivu silu pred kojom su i svjetske sile, poput Amerike, bespomoćne. I stoga zahtijevaju punu nacionalnu mobilizaciju oko jednog vođe - Ive Sanadera.
Zašto je u srijedu Milanović smatrao kako Sanader, ne samo da nije sposoban za obračun s mafijom, već je i odgovoran za njezino jačanje, a u četvrtak navečer daje mu punu podršku i poziva na jedinstvo u teškim vremenima? Zato što se više ne borimo protiv mafije, nego terorista?
Tijekom saborske rasprave o povjerenju njegovoj vladi Sanader nije ni jednom riječju spomenuo mafiju, organizirani kriminal, javnu sigurnost i nasilje. Umjesto toga, govorio je o ustašama i partizanima, da bi nakon isprazne filipike doslovno pobjegao iz Sabora. I naravno, dobio povjerenje zastupnika da nastavi s uspješnom borbom protiv mafije. U politici očito vrijede druga pravila: trener koji gubi ovdje se ne mijenja.
I eto, samo 24 sata kasnije Sanader je doista dobio priliku pokazati za što je spreman. I pokazao je: odjednom je mafija nestala iz vidokruga, zamijenio ju je terorizam, stoga nije vrijeme za akciju, nego za nove press konferencije, odlučne govore, višesatne sjednice državnog vrha, pa još malo filipika u Saboru i čekanje da novi ministri podnesu novi izvještaj o svemu. I napišu još par zakona. I hej, možda bi bilo dobro da se kriminalci izjasne odakle im imovina.
Po ustaljenoj matrici, saborski zastupnici jednoglasno poručuju institucijama neka rade svoj posao. Samo nitko još nije točno objasnio što je njihov posao. Doći na mjesto zločina, pokupiti gelere i čahure, ispitati vojsku ljudi, napisati šest novih zakona i čekati novi zločin? Utješno je kad Sanader kaže da će na ovom slučaju biti angažirani najbolji ljudi. Znači li to da na ostalima rade najgori ljudi? I koja je uopće razlika? Možda Milanović zna, s obzirom da je odjednom shvatio kako Sanadera treba podržati u trenutku kad auti lete u zrak. Za razliku od onih dana kad su letjeli meci.
Sanader ne kontrolira sigurnosno stanje u Hrvatskoj, ali zato kontrolira političku i medijsku klimu. Odjednom mu svi daju podršku, on se hvali da ga je odmah zvao "gospodin Milanović" (a ne više "onaj mali"), mediji forsiraju njegovu priču o terorizmu i samim time stvara atmosferu straha koja tjera javnost na solidarnost s vladajućom garniturom. Na isti način je George Bush osvojio drugi mandat: uvjerio je Amerikance da im prijeti opasnost od ponovnih terorističkih napada i dobio je povjerenje birača, premda su mnogi od njih bili svjesni da je i ovaj postojeći rat protiv terorizma vodio loše.
Sanader isto gubi rat. Priznali su to čak i njemu bliski komentatori. U proteklih pet godina baš ničime nije pokazao da je sposoban pobijediti mafiju. Kap je prelila čašu jednom, pa drugi puta, pa sad čekamo da prelije i treći puta i svaki idući puta. Sve dok čaše više ne bude. Ili dok ne oguglamo.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati