Kirinov povratak stvarno više nije smiješan
ŠTO MISLITI o stranci koja vraća Ivicu Kirina na mjesto gradonačelnika Virovitice i daje mu najviše glasova izaslanika na stranačkom saboru? Ili da se dobro zafrkava, ili da sve nas pravi budalama, ili da jednostavno voli budale u svojim redovima. Koje bi se drugo objašnjenje moglo pronaći za streloviti povratak Ivice "Jubito" Kirina u sam vrh hrvatske politike?
Čovjek koji je tijekom ministarskog mandata bio hodajuća sprdnja, čovjek koji je poziranjem iznad hrpe veprova skrivio odlazak Mladena Markača u haški pritvor, a zatim velikodušno na isteku mandata podnio ostavku umjesto da bude smijenjen, sada je ponovno uzdanica HDZ-a i najomiljeniji stranački čovjek.
Nije hrvatska politička scena ovih godina obilovala nekim genijalcima, bilo je tu i mnogo zloćudnih pojava, ali nikada do Kirinova dolaska nismo imali posla s takvim klaunom. I bilo bi to doista smiješno da čovjek nije bio ministar policije. Umirali smo od smijeha na njegove nevjerojatne lapsuse, s nestrpljenjem očekivali nove, naslađivali se glupostima i smatrali ga pravim "osvježenjem" među nesposobnim ili korumpiranim kolegama. Čak je i njegov odlazak iz Vlade bio popraćen grohotom kojim se obično ispraćaju klauni iz cirkuske arene.
Ali njegov povratak više nije smiješan. Kirin više nije slučajnost, on nije kukolj koji se zametnuo u stranačkom žitu, nije više iznimka, nego pravilo. On je sada svjetionik HDZ-a. Najpopularniji političar vladajuće stranke. Za Ivu Sanadera izaslanici na stranačkom saboru glasali su jer su morali, za Kirina zato što su htjeli. U konkurenciji ministara, saborskih zastupnika i velikih stranačkih njuški, jedan klipan kojemu se smijala cijela Hrvatska dobio je najviše glasova. Nije to bilo glasanje za umjetnički dojam, već oni zaista smatraju Kirina uzdanicom HDZ-a.
A svojedobno su Malnara kritizirali da u Noćnoj mori zloupotrebljava ljude s posebnim potrebama...
I sve to moglo bi se protumačiti kao dobra sprdačina, da taj isti Kirin nije uskrsnuo i u svojoj županiji: prvo na čelu HDZ-a, a uskoro i na čelu grada Virovitice. Ovo stvarno više nije smiješno.
Sve to pokazuje kakva stranka vodi državu. Kakvi ljudi u njoj napreduju. Kakvi profili su popularni. Kakve predispozicije poželjne. HHO je svojedobno kritizirao Željka Malnara da u svojoj Noćnoj mori zloupotrebljava osobe s posebnim potrebama. Slična kritika mogla bi se uputiti i Ivi Sanaderu.
Samo, premijeru takvi ljudi trebaju, i to ne samo za uveseljavanje naroda, već u čisto pragmatične političke svrhe. On treba takve likove, kao što Dule Pacov iz serije "Vratit će se rode" treba svog Ajnštajna. Uz njega se doima pametniji i sposobniji, može se pouzdati u to da će ga slijepo slušati i da neće biti dovoljno pametan da ga prevari ili izigra. Osim toga, Sanaderu je puno prihvatljivije da za najpopularnijeg HDZ-ovca bude izabran "Kiro prosviro", nego osoba većeg političkog, a bogami i intelektualnog kalibra - poput Andrije Hebranga, Vladimira Šeksa, pa čak i Dragana Primorca. Kirin ga nikad neće ugroziti na čelu stranke, ostali bi se mogli polakomiti.
Jednako tako, Sanaderu trebaju svi Kirini ovoga svijeta da mirno gospodari svakim, pa i najzabačenijim kutkom Hrvatske. Kamo sreće da ih ima više. Virovitica je sjajan primjer kako se može dobro vladati kad se ljudima utjera strah u kosti. Kad treba nekog prebiti ili mu zaprijetiti. Kirin je bio izbacivač i s njim nema zafrkancije. Ako nekome tako nešto i padne na pamet, u pomoć stiže Josip Đakić sa svojim kompanjonima.
Sanader u svojoj okolini cijeni dvije stvari: lojalnost i nekompetentnost
Jadranka Kosor objasnila je zapanjenoj domaćoj, a možda i svjetskoj javnosti da HDZ-ovci Kirina vole zato što je "mlad i simpatičan". Odnosno, blesav do bola. Odavno smo se pomirili sa činjenicom da Sanader u svojoj okolini cijeni dvije stvari: lojalnost i nekompetentnost. On želi biti najljepši, najpametniji, najmudriji, a sve te karakteristike bolje će doći do izražaja ako ga se uspoređuje s najružnijim, najglupljim, najnesposobnijim. Tako je on u poziciji dijeliti krivnju, lekcije i verbalne šamare, spasiti stvar nakon gomile učinjenih i izrečenih gluposti njegovih podanika, a istovremeno može nesmetano uživati u svojoj nedodirljivosti.
U Tuđmanovo doba "mladost i simpatičnost" nisu bile osnovne predispozicije da bi se stekla naklonost članova HDZ-a. Ponekad se tu provukla i neka druga kvaliteta, pa makar to kasnije dovelo do ozbiljnih devijacija. No, Kirinov ponovni politički uzlet i trijumf među stranačkim članstvom zastrašujuća je poruka i hrvatskim građanima. Nije stvar samo u Kirinu, već u činjenici da najveća hrvatska stranka koja već drugi mandat zaredom vodi državu, takve likove, s takvim karakteristikama, stavlja u prvi plan. Sanader se hvalio ovih dana da je očistio "pašalićevce" iz svojih redova i savjetuje SDP-ovcima da učine isto. U međuvremenu je, pak, promovirao "kirinovce", što puno govori o putu kojeg je HDZ prošao u proteklih šest godina. A s njim i Hrvatska. Nažalost, komedija još nije gotova.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati