Komentar Drage Pilsela: Cijena Gotovine
NA PITANJE treba li Hrvatima iz Bosne i Hercegovine ukinuti pravo glasa na izborima u Hrvatskoj postavljeno u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u dva u nedjelju 23. siječnja pozitivno je odgovorilo čak 27139 od 32141 osoba, odnosno 84 posto. Samo 5002 ili 16 posto ljudi smatra kako Hrvati u BiH i dalje trebaju imati pravo glasa na parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Hrvatskoj.
Rezultat telefonskog glasanja pokazuje da se javnost u Hrvatskoj ipak miče s desnice prema centru ili, barem, prema desnom centru, pa tako raste i broj onih koji normalnim smatraju suradnju s Haaškim tribunalom. To se vidjelo i u ogromnoj podršci koju je za svoj reizbor dobio predsjednik Mesić poznat po načelnom stavu da, zbog sebe, Hrvatska mora surađivati s Haagom.
Znamo, nije bilo uvijek tako. Prema istraživanju koje je 2002. godine provela švedska organizacija International Institute for Democracy and Electoral (IDEA) na području bivše Jugoslavije, samo 19.1 posto anketiranih u Hrvatskoj imalo je povjerenje u Haaški tribunal. Osim toga, kada je Međunarodni kazneni sud podignuo optužnicu protiv sada već pokojnog generala Bobetka, 84 posto hrvatskih je građana bilo protiv izručenja, a 71 posto njih je bilo protiv izručenja čak i ako bi neizručenje vodilo političkim i ekonomskim sankcijama.
No, kako misli profesor kaznenog procesnog prava na Zagrebačkom Pravnom fakultetu Ivo Jospović, pravni stručnjak koji je pružao stručnu potporu svim dosadašnjim hrvatskim vladama u suradnji s Haškim sudom, uvijek zagovarajući punu suradnju s njim, problem nije toliko u tome koliko je onih koji podržavaju suradnju s Haagom ili kamo više naginju Hrvati, Sanaderovom pragmatizmu ili Mesićevoj načelnosti jer, rekoh, raste broj onih koji suradnju s Haaškim sudom smatraju normalnom, već je problem u tome što hrvatsko pravosuđe nikako da se riješi anateme pristranosti u suđenjima, osobito za ratne zločine, zbog olakog suđenja optuženim Srbima i suzdržanog suđenja »našima«.
Iako je hrvatsko pravosuđe malo popravilo svoju sliku u domaćoj ali i u inozemnoj javnosti nakon suđenja, smatra se uzornog, generalu Mirku Norcu i ostalim ubojicama Srba u Gospiću 1991., svjedoci smo da je u praksi bilo više predmeta koji nisu dali dobru sliku hrvatskog pravosuđa. Već činjenica da je državno odvjetništvo odustalo od više stotina predmeta u kojima je bio započet postupak za ratne zločine protiv pripadnika bivših srpskih formacija, pa i civila, pokazuje da nisu bili izbrušeni kriteriji za progon ratnih zločina i da je postojala, kako to ocjenjuje međunarodna zajednica, pristranost.
Međutim, činjenica da je u Hrvatskoj lege artis i pravno korektno dovršeno i nekoliko suđenja protiv hrvatskih vojnika, pa i generala, da je donesen poseban Zakon o primjeni statuta Međunarodnog kaznenog suda, da su osnovana specijalizirana tijela za progon ratnih zločina i da je proveden ozbiljan postupak edukacije, daje nadu da stvari idu nabolje, smatra prof. Josipović.
Problemi u pravosuđu, pa i progonu ratnih zločina dugogodišnji su i ne mogu se riješiti preko noći. Hrvatska je anatemu stekla i zbog određenih političkih razloga, ali i zbog nekoliko famoznih suđenja, primjerice ubojicama obitelji Zec, slučajevima Lora ili još bolje, sramotnim ponašanjem suca Lozine, u slučaju Hrastov, to jest ubojstvom vojnika JNA na koranskom mostu, itd. Vrlo je važno da je brojne presude koje su prvostupanjski sudovi za ratne zločine sudili na pravno neprihvatljiv način Vrhovni sud ukinuo. To znači da korektivni element postoje i unutar samog pravosuđa i to, kažu eksperti, ohrabruje.
No, ne želim amnestirati Vladu HDZ-a. Iako se od dolaska na vlast premijer Ivo Sanader i njegovi ministri zaklinju u suradnju s Haagom, što uključuje i neriješeni "slučaj Gotovina", europski diplomati ostali su neugodno iznenađeni nekim potezima i izjavama vodećih HDZ-ovaca u predizbornoj kampanji, posebno reakcijom kandidatkinje Jadranke Kosor koja ne bi ništa učinila da sretne odbjeglog generala.
Izjave premijera kako Vlada čini sve da riješi pitanje Gotovine ne mogu biti do kraja vjerodostojne ako HDZ u predizborne svrhe Mesićevo svjedočenje u Haagu naziva izdajom, a ne zakonskom obvezom, što se dogodilo kada je u sjedištu HDZ-a novinarima podijeljen transkript Mesićeva svjedočanstva u slučaju Blaškić kada je prozvao Tuđmana i Hrvatsku vojku zbog nelegalnog djelovanja na području BiH. Zato se iz Bruxellesa ponovno čuje kako "nema pregovora bez Haaga, dakle bez lociranja i transfera bjegunca Gotovine Međunarodnom kaznenom sudu."
Iako su hrvatski političari datum 17. ožujka, kad bi trebalo započeti pregovori o ulasku Hrvatske u EU, nazivali "povijesnim" i što je još važnije, "bezuvjetnim", čini se da je rješenje slučaja odbjeglog generala Ante Gotovine ostao najvažniji uvjet za početak pregovora s Hrvatskom.
Da zaključim, formalna opredijeljenost Hrvatske za rješavanje slučaja Gotovina ne može biti do kraja vjerodostojna ako vladajuća stranka u predizborne svrhe distribuira zapisnike o svjedočenju predsjednika Stjepana Mesića u Haagu a s ciljem da ga se kompromitira pred biračima.
Naime, kako treba educirati građane da shvate važnost suradnje s Haagom tako treba, riječima predsjednika Mesića, Sanaderu puhati za vratom jer hrvatska Vlada ne smije se voditi po tome koliko će je koštati Gotovina, to jest, voditi dvoznačnu politiku - jednu za predizborne potrebe i domaću javnost, a drugu za Bruxelles i međunarodnu zajednicu.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati