OD JUČER je u Irskoj na snazi najstroži zakon protiv pušenja na svijetu. Zabranjeno je pušenje u svim barovima i tradicionalnim pubovima, a ima ih oko 10 tisuća, restoranima, radnim i javnim mjestima. Za prekršitelje su predviđene kazne i do 3 tisuće eura kao i zabrane rada lokalima u kojima inspektori zateknu pušače.

Moći će se i dalje pušiti u zatvorima, hotelskim sobama, psihijatrijskim ustanovama, domovima za starije ljude i policijskim postajama, ali samo u dijelovima gdje će građani biti privremeno lišeni slobode.

Europska unija će provođenje ovoga zakona pomno pratiti jer i sama želi uvesti slične mjere. Iako nije članica EU, Norveška će slijediti primjer Republike Irske jer će u toj zemlji pušenje biti isto zabranjeno u svim javnim mjestima od 1. lipnja ove godine. Švedska će slične mjere uvesti dogodine. Grčka u srpnju 2005. Portugal, Njemačka, Danska, Luksemburg i Velika Britanija još proučavaju modele koje će primijeniti.

Od 3,7 milijuna stanovnika Irske, 28 posto odraslih puši iako kutija cigareta košta oko 46 kuna (6,30 eura). Inače, vlada je trošila milijardu eura godišnje u liječenju okorjelih pušača. Gotovo sedam tisuća Iraca godišnje umire zbog bolesti uzrokovane pušenjem. Zato je veći dio građanstva, ne, naravno i vlasnici pubova i restorana, podržalo mjere.

Ministarstvo zdravstva je imenovalo 40 izvanrednih inspektora za nadgledavanje mjere u glavnim gradovima ali je stvorena mala brigada od 450 sanitarnih inspektora i 340 ekoloških policajaca. Nema šale: zakon će se strogo provoditi i kazne nemilosrdno naplaćivati.

Žalim što će još, po svemu sudeći, još puno vremena proći dok se i kod nas ne dogodi pamet i dok se ne izborimo, pa i najstrožim kaznama, za pravo na zrak i da se ne vraćamo doma otrovani i usmrđeni tuđim cigaretama.

Doduše, Hrvatska ima Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (NN 128, od 30.11.1999), ali tko ga uopće poštuje?! Puši se u zdravstvenim ustanovama, u školama i na televiziji, iako je strogo zabranjeno. Puši se u prometu, na javnim i radnim mjestima, ne poštuje se prostor za nepušače, niti prostor za pušače obuhvaća, kako definira Zakon, ne više od 30 posto površine lokala. Često se viđa kako se duhanski proizvodi prodaju osobama mlađim od 18 godina.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Dragutin Lucić, primjerice, nije nikada poštivao nepušače na sjednicama Izvršnog odbora HND-a dok sam ja sjedio u tome tijelu. Vjerujem da je i dalje tako.

Jesam li za rat protiv pušača na javnim mjestima? Jesam! Ja sam za to da ih se onemogući, da ih se javno diskreditira, da im se udara po džepu teškim novčanim kaznama. Posebno bih progonio one roditelje koji u malim stanovima puše, muče i lagano ubijaju vlastitu dječicu. Zapravo, zalažem se za preodgoj pušača. Za sistematske i sustavne, a ne tek za prigodničarske kampanje protiv te grozne navike.

Ali, znam, gomila će se pametnjakovića koji puše dignuti na zadnje noge i dreknuti: pa ti si Pilselu krvavi diktator, strašan tiranin, ti si monstrum!

Ma, znate što? Fućka mi se što će ti ljudi reći i kako će reagirati. Ja sam za život, a pušači su za smrt. Reći će: pa što tebe briga ako se mi trujemo sami? Ne, nije tako. Trujete druge a i nas maltretirate jer moramo plaćati vaše trovanje i vaše liječenje. Zato, dame i gospodo koji pušite: popušite već jednom! I neka nam se, ne samo u gospodarskome smislu, što prije dogodi Irsko čudo.

Drago Pilsel