Komentar Drage Pilsela: Pusićkina demokratura
PREDSJEDNIK Središnjeg odbora Hrvatske narodne stranke HNS-a Radimir Čačić rekao je na prvom sastanku Regionalnog saveza HNS-a u Čakovcu da na hrvatskoj političkoj pozornici ima puno fosila, ali da su još više prisutni politički paraziti. Progovara li tako Čačićeva podsvijest? Ne govori li taj gospodin zapravo i o vlastitoj stranci? Svakako!
Tomu bi trebalo dodati da u političkom životu naše zemlje ima i naglašene autoritarne figure. Da bi ova tvrdnja bila jasna, precizirajmo ju točnom konstatacijom profesorice Mirjane Kasapović u njenoj najnovijoj kolumni u tjedniku Globus da su sabori HDZ-a, HSP-a, SDP-a i HNS-a pokazali zapanjujući nedostatak demokratskog duha odnosno autoritativni unutarnji ustroj.
Stranačke oligarhije brane svoje pozicije tako što promoviraju one interese kojima smeta unutarstranačka demokracija. Lideri derogiraju ona pravila ponašanja koja vrijede u državi.
Što će meni protukandidat, pita se Vesna Pusić, koja smatra svoju stranku vlastitim projektom u kojim ne smije biti struja ili frakcija.
Prof. Kasapović je iskasapila profesoricu Pusić ustvrdivši da predsjednica HNS-a, zapravo, nema pojma o tome što su političke stranke s obzirom da je Pusićka izjavila da stranke nisu teritorijalne organizacije iako je i najmanje upućenim građanima jasno da su stranke, kako pojašnjava Globusova kolumnistica, organizacije teritorijalnoga interesnoga posredovanja.
Što se to, zaista, događa u strankama? Kako je moguće da se ljudi poput Vesne Pusić ovako blamiraju u akademskoj zajednici i u široj javnosti?
Ne poručuje li se šokantnim izjavama i nevjerojatnim izljevom arogancije da nitko nema što tražiti u političkim strankama ako se ne klanja i slijepo slijedi vrhušku koja komandira?
Zamislite da predsjednik Mesić ili premijer Sanader kažu ne trebaju nama protukandidati, Hrvatska je naš projekt, alternative bi označavale opake sukobe, potvrđujte nas aklamacijom jer, vidite, nema potrebe za izborima?
Rekli bismo, gospodo, prošećite do bolnice Vrapče. Ali kada se u strankama to isto sugerira to se smatra normalnim! Nevjerojatno. Ali Bože moj, zašto bi smo se nervirali u zemlji u kojoj se svašta tolerira i u kojoj, na primjer, novinarski ceh ne organizira totalnu frku kada se premlaćuju novinari?
Ispada da je dovoljno da vodstvo HND-a zakašlje nekakvim priopćenjem nakon brutalnog napadaja na kolegu Jutarnjeg lista Dražen Krušelj pa je onda prihvatljivo da tu i tamo netko napiše neku kritičku intoniranu stranicu o vođama stranaka.
Što se treba dogoditi da reakcije budu adekvatne? Da novinare ubiju? Da se u političkim strankama obračunavanje s nositeljima različitih opcija propiše u statutima? Što, mislite da pretjerujem?
Bolje je neka ja pretjerujem, ako to činim, umjesto da čistimo novinarsku krv sa pločnika ili se pomirimo sa činjenicom da šefovi stranaka poručuju svima nama da smo hrpe ničega i da nam nije mjesto (riječima uvažene gospođe Kasapović) u hrpi nečega.
Drago Pilsel
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati