KOMUNIKACIJA ŽIVČANIH STANICA ŽIVAHNIJA NEGO ŠTO SE MISLILO
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Molekule živčanih stanica mnogo su aktivnije nego što smo mogli i sanjati, zaključili su francuski istraživači na temelju snimki komunikacije živčanih stanica napravljenih uz pomoć najnovije tehnike mikroskopskog skeniranja.
Tu komunikaciju neurona koja se vidi u pravoj "molekularnoj uzburkanosti" na njihovu spoju ili sinapsi, znanstvenici su snimali videomikroskopski u stvarnom vremenu i dugo, što dosad nije bilo moguće, kaže se u istraživanju koje povezuje biologiju, fiziku i matematiku, a objavljeno je u američkom časopisu Science.
Snimanje je izvedeno pomoću novog nanotehnološkoga postupka koji se primjenjuje u snimanju stanice.
Istraživači su radili na uzorku neurona iz leđne moždine štakora, u razmjerima milijarditog dijela metra.
"Sinapsa je spoj između dviju živčanih stanica preko kojeg se električne poruke prenose u obliku kemijskih neurotransmitera, tumači biolog Antoine Triller koji je predvodio istraživanje u suradnji s ekipom fizičara Maximea Dahana.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kemijske poruke prepoznaju "receptori", molekule na opni neurona koji su cilj informacije. Dosad se vjerovalo da je sinapsa stabilna, tj. da sadrži receptore kojih se broj i osobine uglavnom ne mijenjaju, osim, primjerice, tijekom učenja.
Ipak, "i receptori se kreću. To je novost", fenomen o kojemu se "nagađalo, ali se dosad nije mogao promatrati", kazao je Triller. "Mislimo da je to važno otkriće", dodao je.
Neke neurodegenerativne i psihičke bolesti i epilepsija pokazuju poremećaje na spoju između neurona, na čemu se temelji djelovanje mnogih lijekova, benzodiazepina, antidepresiva, antiepileptika, anestetika i drugih.
Riječ je o prvoj primjeni nanokristalnih poluvodiča u biologiji, čestica pod nazivom "Quantum Dots", veličine pet nanometara, pet milijarditih dijelova metra.
"Te su čestice sićušne ampule koje pokazuju položaj molekule. Tako dobivamo podatke o načinu kretanja biološkoga objekta", kaže Maxime Dahan.
Kad se spoji s receptorom, nanočestica može svijetliti i odašilje fluorescentni optički signal koji omogućuje da se prati njegovo kretanje "u stvarnom vremenu, i do desetak minuta", kažu istraživači.
Postupak koji se temelji na nanotehnologiji, znanosti o beskonačno malim veličinama, nije ograničen na neurone i može se primijeniti u istraživanju drugih proteina, a dugoročno i za prikupljanje točnijih informacija o molekulama i stanicama, u sklopu funkcionalnog istraživanja organa.
Tu komunikaciju neurona koja se vidi u pravoj "molekularnoj uzburkanosti" na njihovu spoju ili sinapsi, znanstvenici su snimali videomikroskopski u stvarnom vremenu i dugo, što dosad nije bilo moguće, kaže se u istraživanju koje povezuje biologiju, fiziku i matematiku, a objavljeno je u američkom časopisu Science.
Snimanje je izvedeno pomoću novog nanotehnološkoga postupka koji se primjenjuje u snimanju stanice.
Istraživači su radili na uzorku neurona iz leđne moždine štakora, u razmjerima milijarditog dijela metra.
"Sinapsa je spoj između dviju živčanih stanica preko kojeg se električne poruke prenose u obliku kemijskih neurotransmitera, tumači biolog Antoine Triller koji je predvodio istraživanje u suradnji s ekipom fizičara Maximea Dahana.
Kemijske poruke prepoznaju "receptori", molekule na opni neurona koji su cilj informacije. Dosad se vjerovalo da je sinapsa stabilna, tj. da sadrži receptore kojih se broj i osobine uglavnom ne mijenjaju, osim, primjerice, tijekom učenja.
Ipak, "i receptori se kreću. To je novost", fenomen o kojemu se "nagađalo, ali se dosad nije mogao promatrati", kazao je Triller. "Mislimo da je to važno otkriće", dodao je.
Neke neurodegenerativne i psihičke bolesti i epilepsija pokazuju poremećaje na spoju između neurona, na čemu se temelji djelovanje mnogih lijekova, benzodiazepina, antidepresiva, antiepileptika, anestetika i drugih.
Riječ je o prvoj primjeni nanokristalnih poluvodiča u biologiji, čestica pod nazivom "Quantum Dots", veličine pet nanometara, pet milijarditih dijelova metra.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
"Te su čestice sićušne ampule koje pokazuju položaj molekule. Tako dobivamo podatke o načinu kretanja biološkoga objekta", kaže Maxime Dahan.
Kad se spoji s receptorom, nanočestica može svijetliti i odašilje fluorescentni optički signal koji omogućuje da se prati njegovo kretanje "u stvarnom vremenu, i do desetak minuta", kažu istraživači.
Postupak koji se temelji na nanotehnologiji, znanosti o beskonačno malim veličinama, nije ograničen na neurone i može se primijeniti u istraživanju drugih proteina, a dugoročno i za prikupljanje točnijih informacija o molekulama i stanicama, u sklopu funkcionalnog istraživanja organa.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati