Mali Dado i velika piva

SPOSOBNOST suvremenih medija da se od ničega stvori prvoklasni skandal možda bi najbolje mogao ilustrirati način na koji je jedan portal komentirao televizijsku reklamu za dvotomnu knjigu koje se na kioscima prodaje uz Večernji list.

Riječ je o knjizi "Pisma Hitleru",  djelu koje je napisao njemački povjesničar Henrik Eberle, a koje se temelji na tisućama pisama koja su obični Nijemci od 1925. do 1945. godine slali nacističkom vođi.

Anonimni komentator je činjenicu da se reklama emitira na nacionalnoj televiziji, nazvao "nevjerojatnom", isto kao i to da reklama sadrži lik Adolfa Hitlera i svastiku. Prema njegovom mišljenju riječ je zapravo o antireklami za Hrvatsku, nalik na ne tako davna ukazanja "Mein Kampfa" u izlozima hrvatskih knjižara, a koja "ljudima prisjedne" prije emitiranja reprize TV-serije "Luda kuća".

Reklamna trauma za gledatelje?

Zabrinutost komentatora bi koliko-toliko imala opravdanja da je riječ o reklami koja direktno ili indirektno promiče ideje za koje se u svoje doba zalagao najpoznatiji vegetarijanac u svjetskoj povijesti. Međutim, autor knjige je ozbiljni njemački povjesničar, sveučilišni profesor i suradnik vodećih njemačkih novina koji - s obzirom na zakone u toj državi - to ne bi mogao biti ukoliko bi uistinu iskazivao simpatije za Treći Reich. Dakle, usporedbe s "Mein Kampfom", u najmanju ruku, nisu primjerene i objavljivanje knjige se teško može nazvati nekakvim skandalom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nešto više osnove imaju kritike da bi sam pogled na Hitlerov lik i simbole njegovog pokreta predstavljalo traumu za televizijske gledatelje, odnosno nepodnošljivo podsjećanje na najmračnije trenutke 20. stoljeća. To je pogotovo slučaj kada je u pitanju reklama, odnosno pokušaj da se na svemu tome zaradi.

Međutim, ukoliko bi se takav kriterij dosljedno primjenjivao na nacionalnoj i na drugim televizijama, to bi značilo da se ne smiju prikazivati povijesni niti dokumentarni filmovima, a još šira primjena bi značila i nestanak većine povijesnih udžbenika. Ma koliko svi voljeli vjerovati da su Hitler i nacizam proizvod nečije mašte, oni su povijesna činjenica i to povijesna činjenica koja se ne može primijeniti te koja zbog niza okolnosti plijeni pažnju javnosti više od šest desetljeća nakon što je prestala biti relevantna za svakodnevni život.

Politički korektno puhanje na hladno

Može se stoga nadugo i naširoko špekulirati o tome zašto je tako, odnosno zašto je "Večernji list" odabrao knjigu o "malom Dadi" kako bi si povećao tiraž. Razlozi za to su, pak, najvjerojatnije isto onako prozaični kao i oni zbog kojih je američki History Channel dobio nadimak "Hitler Channel" - tržišni zakoni, odnosno spoznaja da su sadržaji vezani uz drugi svjetski rat i naciste bolji recept za gledanost i čitanost od sadržaja vezanih za razvoj filozofije.

Komentar kojim se od knjige o Hitleru pokušava napraviti skandal, s druge strane, valja prije svega tumačiti kao "politički korektno" nastojanje da se - u svjetlu slučaja Thompson i sličnih ekscesa - "puše na hladno". Takva nastojanja mogu imati plemenite namjere, ali njihov učinak može biti kontraproduktivan, slično kao i vječne hrvatske ustaško-partizanske rasprave zbog kojih hrvatska javnost ignorira stvarne i za ovo vrijeme relevantne probleme.

Za to su najbolji primjer upravo neke drugi sadržaji koji se, pogotovo u ovim danima, učestalo vrte na malim ekranima. Od najneodgovornije napravljenih reklama za povijesne knjige je uvijek štetnija i najprofesionalnija reklama za pivo. Teško je zamisliti da bi itko čitajući "Pisma Hitleru" ili slično štivo mogao doći do toga da sudjeluje u tučnjavi, očevim automobilom zagrliti stup ulične rasvjete ili ostane "neželjeno" trudan.

Dragan Antulov
Foto: Arhiva

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara