Dugotrajna obrana Vukovara fenomen je rijedak u svjetskim razmjerima i ne treba zaboraviti da se grad održao 50 dana u okruženju te da je bivšoj JNA i njezinim pratećim paravojnim postrojbama trebalo dva mjeseca da ga zauzmu sa silom koja je bila dvostruko jača nego kompletna Hrvatska vojska, piše u knjizi "Bitka za Vukovar" vojni povjesničar Davor Marijan.

Po njegovoj ocjeni, bila su "nepotrebna pravdanja i traženja krivca" za pad grada, jer se on "nije mogao obraniti".

"Bojni potencijal Hrvatske vojske u tom razdoblju bio je na razini koja nije činila izglednim ni mogućnost deblokade Vukovara koncentriranjem kompletnih oružanih snaga Hrvatske na području Vinkovaca", napominje autor u knjizi - prvoj vojno-povijesnoj analizi vukovarske bitke.

Glede "raširene tvrdnje" da je Vukovar svjesno napravljen žrtvom, izrijekom kaže kako se "ne može dokazati". To stajalište odaslano je iz Vukovara i Zapovjedništva tamošnje operativne grupe, što je dio medija iskoristio do krajnosti, napominje.

Količina streljiva poslana u Vukovar, u usporedbi s ostalim bojišnicama u Hrvatskoj, kako navodi, bila je gigantska. Glasine o zamjeni teritorija, koje su se širile od srpnja do studenoga 1991., kao i tvrdnje da je oružje za Vukovar završavalo u zapadnoj Hercegovini, smatra, neargumentiranim i još jednom kockicom u mozaiku optužaba usmjerenih na dežurne krivce u Hrvatskoj.

"Zemljopisni položaj, nepovoljni nacionalni sastav gradskog stanovništva u njemu i selima oko njega uz respektabilne snage JNA, nije mu ni teorijski davao veliku nadu za otpor. No, to se dogodilo i obrana grada fenomen je rijedak i u svjetskim razmjerima, a ne samo na nacionalnoj razini", tvrdi, podsjećajući kako je od početka 1990. u Vukovaru razvidno podvajanje na nacionalnoj osnovi, koje su izazvali lokalni predstavnici srpskoga pučanstva.

Bitku za Vukovar smatra jednim od važnijih događaja Domovinskoga rata 1991., jer se u njoj mogu pratiti sve faze srpske agresije uključujući i psihološku pripremu rata, a s hrvatske strane mjere obrane s bojnom pripravom Hrvatske vojske.

Knjiga je popraćena zemljovidima i ratnim fotografijama među kojima je i slika načelnika generalštaba OS SFRJ generala Blagoja Adžića u obilasku vukovarskoga bojišta, u pratnji Veselina Šljivančanina optužena za zločine protiv čovječnosti, povrede ratnog prava i teške povrede Ženevskih konvencija počinjene masovnim pogubljenjem na Ovčari.

U knjizi navodi različite podatke o poginulima u Vukovaru. Po podatcima Glavnoga sanitetskog stožera RH, u Vukovaru je poginulo 1100 civila i oko 600 branitelja. Među poginulima bilo je i 86 djece. Prognano je 22.000 Vukovaraca, a 1500 odvedeno je u srpske logore. Iz masovnih grobnica do 2001. ekshumirane su 1264 osobe, od kojih oko 200 na Ovčari.

U izradi knjige (337 str.) koju je objavio Hrvatski institut za povijest, autor se koristio izvorima iz Središnjeg vojnog arhiva Ministarstva obrane Hrvatske, pismohranom MUP-a, memoarskim knjigama, a o djelovanju JNA dokumentima Komande Tuzlanskog korpusa te službenim glasilom JNA "Narodna armija" kao i izvorima pobunjenih Srba, koji od svibnja 1991. izgrađuju svoju vojnu strukturu.

Davor Marijan (1966.) bavi se vojnom poviješću i problematikom ratovodstva i vojništva. Objavio je knjige "Borbe za Kupres 1942." ( AGM, Zagreb, 1999.) i "Smrt oklopne brigade" (Naklada Zoro, Zagreb, 2002.).

(Hina) xmc ymc