U izdanju samoborskoga Tiskarskoizdavačkoga dioničkog društva "A.G.Matoš" objavljeno je novo izdanje prvih pet svezaka sabranih djela Antuna Gustava Matoša: "Iverje Novo iverje Umorne priče", "Novele Humoreske Satire Scenski tekstovi", "Dojmovi Ogledi", "Vidici i putovi Naši ljudi i krajevi" te "Pjesme Pečalba", koje je uredio Dragutin Tadijanović.

Kada je prije dvije godine pokrenut projekt obnovljenoga kritičkog izdavanja Matoševih sabranih djela u 20 svezaka, koje je Akademija izdala prije trideset godina (1973.), bilo je zamišljeno da ponovno Matoševa djela izađu za 130. obljetnicu Matoševa rođenja (Tovarnik,13. lipnja 1873.- Zagreb,17. ožujka 1914.), ali je to izostalo zbog toga što izdavač nije dobio potrebnu novčanu potporu.

Pokretač i urednik knjižnice "Djela hrvatskih klasika", u kojoj je objavljeno Matoševih pet svezaka, Mile Pešorda ističe kako je za te knjige "dobivena simbolična potpora".

"Matoševo hrvatstvo kao europejstvo i njegovo europejstvo kao hrvatstvo nije bilo dobro viđeno u dvjema Jugoslavijama, ali ni u razdoblju trećesiječanjske vlasti suverene Hrvatske", izjavio je Pešorda. Dodao je kako su od Ministarstva kulture za nacionalnu kulturu manje važni, pa čak i komercijalni, projekti dobivali vrlo izdašnu novčanu potporu, za razliku od Matoševih sabranih djela.

Po Pešordinim riječima, slobodna i suverena Hrvatska danas "ima pravo na cjelovitog i necenzuriranog Matoša".

"Sofisticirani oblici cenzure pratili su izdanja njegovih djela do prije trideset godina", rekao je dodavši, kako se danas uskraćivanje čitateljstvu cjelovitih Matoševih djela može tumačiti također kao svojevrstan oblik cenzure.

"Spas nam je jedino u nama samima: u probuđenoj narodnoj svijesti i energiji, samostalnim financijama i ujedinjenju hrvatstva", pisao je Matoš u "Pismu iz Pariza" 1900., ali je raspačavanje toga teksta "u ime njegova veličanstva Kralja" bilo zabranjeno.

Objavljenih pet svezaka Matoševih djela, kaže Pešorda, najbitnije je u književnikovu opusu. Ono je bitno i po blistavim napomenama književnika i priređivača svih pet knjiga - Dragutina Tadijanovića, naveo je, dodavši kako nas te napomene, bilješke i komentari vraćaju u kontekst Matoševih tekstova.

Za tisak su spremna i dva sljedeća Matoševa sveska kritičkog izdanja o hrvatskim piscima, koje su uredili akademik Dubravko Jelčić i dr. Nedjeljko Mihanović, rekao je urednik bioblioteke, koji podsjeća kako je prva Matoševa knjiga "Iverje" objavljena prije 105 godina u Mostaru, a 1. siječnja 1899. najavio ju je sarajevski časopis "Nada".

"Povratak Matošu bitan je danas zbog toga jer on hrvatsku duhovnu, povijesnu i književnu okomicu živi u svojem pjesništvu, novelama, kritikama i esejima kao hrvatski kozmopolit", izjavio je Pešorda, koji bi se radovao da je "Jutarnji list" u svoj projekt uvrstio i koju od spomenutih pet Matoševih knjiga.

Pešorda tvrdi da je Matoš danas nekima "nepodoban", zbog toga što im je "nepodobna neovisna, suverena i slobodna Hrvatska kao europska zemlja i jer se Matoš u cjelokupnom djelovanju iskazao kao dosljedan intelektualni i književni borac za taj temeljni san svakoga Hrvata".

Vanjsku opremu pet svezaka izradio je Antun Zidić, ilustriravši ih slikama Matoševih suvremenika - Bele Csikosa Sessije, Vlahe Bukovca, Josipa Račića i Miroslava Kraljevića.

(Hina) xmc ymc