Ponosni Tunižani za Index: Revolucija je naš najbolji izvozni proizvod
Foto: I.M.
"REVOLUCIJA je naš najbolji izvozni proizvod, ne oduzimajte nam te zasluge", s ponosom ističu Tunižani kad ih se pita o prosvjedima kojima su uspjeli svrgnuti s vlasti diktatora Ben Alija i pojedinim napisima koji su se javljali proteklih mjeseci, o tome da su tunišku "revoluciju jasmina" pokrenule "snage iz inozemstva". I doista, nakon što je "mali Tunis" uspio izagnati sada već bivšeg predsjednika iz države, na borbu protiv diktature odlučili su se i Alžir, Libija, Egipat, Jemen, Bahrein...
Za sve je kriva žena
U razgovoru sa stanovnicima Tunisa može se doznati i kako im je bivši predsjednik Zine El Abidine Ben Ali, koji je zemljom upravljao od 1987. godine, bio dobar vladar prvih godina, ali i kako je u stanje koje ih je potaknulo na revoluciju državu zapravo dovela njegova supruga. "Za sve je kriva žena, nije je mogao kontrolirati", pričaju Tunižani i opisuju Leilu Trabelsi kao izrazito rasipnu i korumpiranu ženu, kojoj su svi oni koji su se u zemlji željeli baviti poduzetništvom morali dati udio. Upravo ona je navodno iz centralne banke odnijela 1,5 tona zlata kad je predsjednička obitelj bježala iz Tunisa u Saudijsku Arabiju.
Novostečena sloboda vidljiva na svakom koraku
Dva mjeseca nakon pada Ben Alijevog režima, u zemlji i dalje vladaju nevjerojatni optimizam i euforija. Dok mlađe generacije spremno govore o svemu što se događalo proteklih mjeseci, kod starijih Tunižana nerijetko se nailazi na notu zadrške kad ih se upita o revoluciji. Naime, nakon svih tih godina, još uvijek se privikavaju da su konačno izborili slobodu i imaju pravo govora, bez straha da će zbog izrečenog završiti na nekoliko godina iza rešetaka.
U zatvor se ranije išlo i zbog fotografiranja vojnih i policijskih ustanova ili predsjedničke rezidencije. U najboljem slučaju ste samo ostalih bez fotoaparata i platili kaznu. U novom režimu na to se drugačije gleda pa nam je tako jedan od vojnika koji čuvaju bivšu Ben Alijevu rezidenciju pokraj Antonijevih termi na Kartagi, na upit smijemo li ih fotografirati, doviknuo: "Mene ne, ali kolegu možete, on voli pozirati". Zaustavljanje ispred samog glavnog ulaza rezidencije te fotografiranje ipak i dalje nije pretjerano poželjno, ali je iz autobusa ili automobila moguće brzinski snimiti nekoliko kadrova.
Od diktature do izbora: Nitko još ne zna što će im ponuditi 35 novonastalih političkih stranaka
Nakon prosvjeda, vojske i policije na tuniškim ulicama ima gotovo manje negoli tijekom trajanja Ben Alijeve vladavine. Oklopna vozila i vojsku vidjet ćete tek na rijetkim punktovima, a u samom Tunisu se u krugu od bodljikave žice oni nalaze, primjerice, ispred zgrade Veleposlanstva Francuske te tuniškog Ministarstva policije. Zašto je tome tako? Jer se strahuje da bi Tunižani ponovno mogli zaneseni slatkoćom slobode odreagirati loše na neki od poteza privremene vlade, izaći na ulice i iskaliti svoj bijes na institucijama.
Promjene se događaju "korak po korak", a i sami su Tunižani svjesni da pad režima nije preko noći mogao zemlji donijeti blagostanje. Zasad najveća promjena, uz slobodu govora, kako kroz šalu komentiraju, ta je "što više ne moraju gledati ružno Ben Alijevo lice na svakom koraku". Naime, ranije su se svugdje nalazili ogromni plakati s likom bivšeg predsjednika. Privremena vlada upravljat će Tunisom sve do parlamentarnih izbora koji su zakazani za 24. srpnja. Tada će stanovnici Tunisa moći birati između oko 35 političkih stranaka, ali što će im one ponuditi, to se zasad ne zna.
"Imamo poznatih političkih ličnosti, poput onih koji su se odupirali Ben Alijevom režimu, ali trenutno nemamo poznatih i popularnih stranaka. Najpoznatija i najveća stranka bila je, danas zabranjena, Ben Alijeva vladajuća stranka Ustavnog demokratskog saveza (RCD), a nove stranke zasad nisu predstavile svoj program. To što nema popularnih stranaka je dobro, jer će se novu vlast ovako birati prema programu", ističu Tunižani.
Imaju ministarstvo žena, ministarstvo muškaraca nisu uspjeli dobiti
Jedna od zanimljivosti iz Tunisa ta je da u glavnom gradu postoji sjedište Ministarstva žena i obitelji, koje Tunižankama, između ostalog, pomaže u pronalasku posla. Tražili su i muškarci svoje, ali ga nisu uspjeli dobiti. U toj "europskoj državi na afričkom kontinentu", kako se često naziva Tunis, žene nisu ograničene po pitanju pronalaska posla koliko u ostatku muslimanskog svijeta i nije nužno da je žena ta koja je kod kuće i brine o djeci, dok je muškarac taj koji zarađuje za uzdržavanje obitelji. Žene imaju pravo izbora i po pitanju umatanja u marame, a one su mnogima od njih danas više modni dodatak.
"Živjela revolucija i sloboda govora"
U "gradu bivšeg predsjednika" Sousseu fasada kulturnog centra Ben Alijeve stranke RCD-a pretvorena je u "zid slavljenja slobode i revolucije", na kojem mnogi ispisuju svoje poruke te ponosno pred njim poziraju.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati