Pouke Trećeg siječnja

Foto: Dragan Matić / Cropix

RADIMIR ČAČIĆ je malo nervozan.

Nervoza ga je uhvatila još u izbornoj noći. Nastavila se dan kasnije u intervjuu za Index. A definitivno je izbila na površinu u srijedu, kad je Čačić odbrusio novinarima koji su ga čekali da izađe s razgovora sa Zoranom Milanoivćem. "Kolegom i prijateljem", kako mu je nedavno tepao na predizbornom skupu.

Dakle, nije trebalo dugo čekati. Samo tri dana.

Otpuštamo, ne otpuštamo, otpuštamo...

Tri dana u kojima je prvi čovjek Vlade govorio da neće biti otpuštanja u javnoj upravi, a drugi čovjek nove Vlade govorio da će ih svakako biti.

Tri dana u kojima se rješavaju ministarske fotelje koje su mogle biti riješene u protekla tri mjeseca. Tri dana u kojima se rješavaju javna poduzeća koja su mogla biti podijeljena prije tri dana. Tri dana u kojima se otkriva da se zapravo još ništa nije otkrilo. Osim nervoze.

U samo tri dana, od nedjelje do srijede, izborni pobjednici ostavljaju dojam kao da još nisu stavili točku na onaj plan kojim su se tako samouvjereno reklamirali u kampanji. Osam godina su bili u oporbi. Četiri godine čekali su izbore. Dvije godine ih zazivali. Godinu dana se pripremali.

O čemu su pričali u spotu?

A sada još nije jasno tko će dobiti par ministarstva, čime će se zapravo baviti Vesna Pusić, u koji resor će uvaliti trećeg HNS-ovca, hoće li biti i četvrtog, tko će se dočepati kojeg javnog poduzeća, a da se ne govori o tome da javnost još nije sigurna hoće li biti rezova ili neće.

Pa o čemu su čelnici koalicije razgovarali u onom svom uredu iz predizbornog spota? O tome kako ih nerviraju glupani?

Smrad 2000. godine

Sve ovo počinje opasno smrditi na 2000. godinu. Doduše, tada je prva tri dana - pa i prva tri mjeseca - trajala neumjerena euforija, ali zato su u preostale tri i pol godine ostavili gorki okus svim njihovim pristalicama. Danas taj period može poslužiti kao opomena.

Tada je Haag služio kao batina na leđima trećesiječanjske vlasti, danas je to gospodarska kriza. Tada su se trgali oko fotelja, danas su one već trebale biti podijeljene. Tada su koalicijski partneri bili kao rogovi u vreći, danas to još uvijek izgleda kao "glancanje oštrih rubova".

Gadi nam se trijumfalizam

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tada se biračima zgadio trijumfalizam, danas će po glavi dobiti svaki onaj koga to ponese. Tada su koaliciju glave došla  velika očekivanja, danas bi ih mogla koštati (pre)niska očekivanja. Tada je SDP-ova koalicija došla na vlast nakon deset godina u opoziciji. Sada dolazi nakon osam godina. Dugih osam godina.

U ono vrijeme HDZ se također raspadao, ali se isto tako dovoljno brzo oporavio da sruši vlast. Sada je HDZ opet na rubu raspada, ali samo o koaliciji ovisi kad će opet zajašiti na vlast. Tada je vladu odmah napustio IDS. Sada je IDS opet u Vladi.

Tko će biti novi Budiša?

Tada je u koaliciji bio i Dražen Budiša. Tko će danas odigrati njegovu ulogu faktora nestabilnosti, takozvanog "mekog trbuha" nove Vlade? Hoće li to biti Radimir Čačić, kojeg će SDP vrlo lako diskreditirati kao pohlepnog manjeg partnera kojem nad glavom visi mađarski sud, ili će to biti sam Zoran Milanović, kao lider koji ne podnosi konkurenciju i kojem je uvijek bilo važnije ispasti pametan nego u pravu?

A možda će Milanoviću biti sasvim dovoljna uloga Ivice Račana.  "Račan bi problem često rješavao na ovakav način", rekao je ovih dana izvor iz Kukuriku koalicije za Novi list. "Sazvao bi koaliciju i pričao uvodno dva i pol sata svojim poznatim monotonim i sporim glasom. To bi nas najčešće toliko ubilo da bi svi malo popustili i riješili problem samo da prestane govoriti. Ne znam koju će taktiku u ovakvim slučajevima upotrijebiti Milanović".

Tko nam uzburkava želučane sokove?

Šef SDP-a u javnosti voli ostavljati dojam odrješitog političara, onog koji brzo donosi odluke i samouvjereno siječe sve gordijske čvorove. No, je li zaista takav? Kao lider opozicije nije baš briljirao, možda bude bolje sreće kao premijer. Čačiću je, recimo, Račan zbog svoje kolebljivosti užasno išao na živce. Možda mu sada Milanović zbog istog razloga uzburkava želučane sokove...

Kao što ih Milanoviću uzburkava Vesna Pusić, još otkako je prije četiri godine dograbila oporbeno mjesto predsjednika Nacionalnog vijeća za praćenje pregovora s EU, dok se on nešto durio u Saboru. Netko će sigurno ostatti nezadovoljan.

Ali bit će im lakše ako shvate da se sve ovo ne događa radi njih, njihovih karijera i fotelja, nego ipak radi onih koji su za njih glasali. Nije nešto, ali moglo bi pomoći.

Hoće li građane uloviiti nervoza?

Uglavnom, Kukuriku koalicija trebala bi barem izbjegavati greške svoje Trećesiječanjske prethodnice. Unaprijediti stratešku komunikaciju, iako se još ne zna tko će voditi Ured za informiranje Vlade. Ne saditi tikve s medijima, a još manje s njihovim vlasnicima i urednicima. Donositi odluke, a ne pričati o tome da će ih donijeti. I ne uvjeravati građane kako im je bolje nego što nam se čini.

Jer mogla bi njih uhvatiti veća nervoza nego Čačića.

Da skratimo, Trećesiječanjska koalicija ostala je upamćena po međusobnim svađama, a ne kao Vlada koja je, s tim nesretnim Čačićem, dovršila autocestu do Splita i Rijeke. I zatim izgubila izbore.

Kukuriku koalicija još ima vremena odlučiti po čemu želi biti upamćena.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara