Premijerno donosimo dijelove knjige Salamona Jazbeca s popisom najpoznatijih hrvatskih ksenofoba

"JE LI Republika Hrvatska uspjela položiti povijesni ispit ispravnog i nedvojbenog odgovora na fenomen logora smrti Jasenovac", osnovno je pitanje najnovije knjige Salamona Jazbeca koja bi trebala tek za dvadesetak dana ugledati svjetlo dana, a koja će sasvim sigurno ponovno uzdrmati ne samo političku, nego i javnu scenu, propitivanjem odnosa prema fašizmu odnosno antifašizmu Hrvatske u 21. stoljeću. Redakcija Indexa dobila je prvi primjerak tiskanog izdanja, kao i ekskluzivnu dozvolu objaviti izvatke iz knjige. 

Kako Hrvati doživljavaju Jasenovac

Knjiga "Magnissimum Crimen" sadrži 804 stranice, a osim citiranja povijesne dokumentacije, ona je i izvrstan uvid u gotovo sve relevantne medijske istupe i izjave u posljednjih desetak godina, vezanih ne samo za Jasenovac, nego i za odnos današnje Hrvatske prema fašizmu i antifašizmu.

Kao odgovor na pitanje kako Hrvati doživljavaju Jasenovac, a samim tim i ulogu Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, Jazbec donosi poveću količinu dokumentiranih medijskih izjava povjesničara, političara i javnih osoba koje imaju utjecaja na javno mnijenje. Govori i o tome kako na to gledaju hrvatski mediji ne samo kroz stavove svojih dežurnih kolumnista, već i na način na koji su prezentirane vijesti vezane za tematiku fašizma i antifašizma.

Također, autor je analizirao ulogu i mišljenje Crkve u Hrvata o Drugom svjetskom ratu te oko "modernih" prijepora u društvu o fašizmu 21. stoljeća, kroz bogatu evidenciju istupa u javnosti te vrlo bogatu dokumentaciju.

Večernji list, Arena, Glas Koncila - desničarski mediji

"U ovom skromnom dijelu nastojat ću predočiti vlastitu prosudbu onog što je postignuto i osobno viđenje tog što je trebalo učiniti, a sve u težnji moderacije razumijevanja tragedije 'Šoa' u hrvatskom društvu", kaže autor Jazbec, inače čelnik Margelova instituta u Zagrebu.

Knjiga ne nudi doslovan odgovor na pitanje kako moderna Hrvatska doživljava fašizam, već kroz prizmu objavljenih komentara, izjava i presjekom medijski aktualiziranih događaja čitateljima nudi odgovor - kojeg bi se mnogi mogli posramiti. 

Većina knjige posvećena je spornom muzejskom postavu u Jasenovcu, no i svim aspektima izvan Jasenovca koji su se razvili u hrvatskom društvu. Autor posebice analizira medije te se jedno poglavlje bavi i načinom na koji su objavljivani tekstovi o Jasenovcu. Tako je dnevnik Večernji list uz tjednik Arenu i Glas Koncila u knjizi prokazan kao desničarski tisak. Jedno poglavlje knjige autor je posvetio i medijima koji se nisu bavili Jasenovcem.

Fenomen Thompsona 

No, za prosječnog čitatelja knjiga postaje najzanimljivija u dijelu kada se bavi modernim događajima te pokušava dati odgovor o postanku fenomena 21. stoljeća u hrvatskom društvu, poput "fenomena Thompsona".

Tako je jedno cijelo poglavlje od četrdeset i osam stranica posvećeno Marku Perkoviću Thompsonu i njegovom utjecaju na javno mnijenje, a koje je bogato dokumentirano, ne samo s relevantnim izjavama, nego i s analizom riječi njegovih pjesama, medijskim istupima i crnim "koloritom" koji prati njegove koncerte.

Autor ne analizira samo pitanje zašto je nastao "fenomen Thompson", nego i kako se on danas održava, te koje su sve posljedice "letargije hrvatske inteligencije" na popularnost ovog pjevača koji danas ima snažan utjecaj na hrvatsko društvo. Poglavlje o Thompsonu naziva se: "Thompson: Jasenovac i Gradiška Stara".

Umjesto Ode radosti, Stara Gradiška

"Ova knjiga ne bi bila potpuna ukoliko bi zaobišli jedan glazbeni uradak koji je mnogostruko obilježio početak 21. stoljeća u nas. Umjesto da ovaj dio Balkana u novi milenij zakorači s Beethovenovom 'Odom radosti' na usnama, u njemu smo se našli s 'Jasenovcem i Gradiškom Starom' u ušima", piše autor knjige na početku poglavlja koji se bavi Thompsonom.

Autor je za početak analize fenomena ovog pjevača uzeo događaj kada je Index objavio njegovo pjevanje sporne pjesme, a kroz analizu razgovora kojeg je Marko Perković nedugo nakon toga imao s novinarkom Novog lista.

Thompsonova "estradna zvijezda" na političkom nebu Hrvatske tu postaje mnogo jasnija.

"Kad je Index objavio Severinin pornić ona je rekla da je to ona i da joj vrate vrpcu. Zašto se onda ti nisi pojavio u javnosti kada su izdali 'Jasenovac i Gradišku Staru' i rekao što imaš o tom", glasilo je pitanje novinarke Novog lista u razgovoru koji je vođen 15. lipnja. Thompson je tada lakonski odgovorio kako su u to vrijeme ljudi bili nezadovoljni te je rekao kako on svojim pjevanjem nije nikoga ubio. Thompson je govoreći o "tadašnjem nezadovoljstvu" mislio valjda na nezadovoljstvo koje je vladalo 2001. godine, kada je i uhvaćen kako pjeva ustašku pjesmu o Maksovim mesarima.

Transformacija u domoljubnu pjesmu

Autor navodi i kako je Thompson podnio tužbu protiv Indexa, a tada i kreće, prema autoru, "nečuveno zataškavanje skandala". Ponajprije zahvaljujući desničarskom tjednom i dnevnom tisku, piše autor, stvar se zataškava sve do emisije "Latinica", emitirane 16. veljače 2004. godine, a koja se bavila likom i djelom M.P. Thompsona te je pušten prigodni spot za ustašku pjesmu koju pjeva Thompson. Autor nas podsjeća kako je tada Thompson u svom službenom priopćenju prozvao Denisa Latina "sljedbenikom vraga".  

Seciranjem medijske scene i izjavama političara kao i javnih osoba, autor daje presjek stanja kako je "Jasenovac i Gradiška Stara" s godinama interpretirana i branjena kao "domoljubna pjesma". Vrhunac transformacije "Gradiške Stare " u četiri godine, kaže autor, je izjava s početka 2008. godine, kada je urednik zabavnog programa Hrvatskog radio Vukovara Dražen Bočkaj kazao kako Radio Dunav, kojeg sluša srpska nacionalna manjina, emitira turbofolk pjesme na Dan pada Vukovara, a oni im ne mogu odgovoriti na to "jer primjerice uopće nemaju pjesmu 'Gradiška Stara'".

"Od kada je ta ustaška pjesma koja poziva na klanje, postala ekvivalent turbofolku te odraz prkosa naroda?", pita se autor u knjizi.

Analiza Thompsonovih pjesama

Autor analizira i repertoar pjesama Thompsona, pa kroz citate njegovih stihova te kroz povijesne navode objašnjava o čemu zapravo  pjeva Thompson koji "se nikada nije odrekao crne boje". U opširnim analizama tako se navodi na zaključak kako pjesma "Ratnici svjetla" iz 2006. godine govori o Juri i Bobanu, "vitezovima" Crne Legije.

"Ljuta trava na ljutu ranu" iz 1995. godine posveta je, prema autoru, poglavniku Paveliću, dok je "Lijepa li si" iz 1998. godine uspomena na granice iz Hrvatske koje je imala za vrijeme NDH. "Moj Ivane" također je posveta ustaškim jedinicama, a posebno je analizirana "Reci, brate moj" u kojoj je sasvim jasno na što misli Thompson kada u jednom trenutku kaže "opet će se gusta magla spustiti". "Pukni puško" iz 1998. godine posveta je ustaškoj himni i budnici "Puška puca".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Autor knjige Thompsonove pjesme u jednom trenutku naziva "Blut und Boden" odama. Također, dio knjige bavi se i presjekom medijskih istupa stranih novinara i komentatora koji su analizirali Thompsonove pjesme.

Autor analizira njegove koncerte u Hrvatskoj i inozemstvu, navodeći ne samo medijski zabilježene slučajeve incidenata već i policijska izvješća koja u negativnom kontekstu spominju Thompsona. Autor tako nabraja slučajeve kriminalnih djela neposredno prije i nakon njegovih koncerata, pa do primjerice fizičkih obračuna koja su počinjali provokativnim pitanjima o Thompsonu. 

Thompsonove riječi kao Sveto pismo

Posebno je zanimljiva analiza autora o neraskidivoj ljubavi Thompsona i Katoličke Crkve koja mu i dan danas daje bezuvjetnu podršku te se "svim silama trudi vlastitim medijskim istupima prikazati Thompsona na izuzetno pozitivan način", kaže autor.

"Nakon svih nemilih zbivanja 2007. godine s Thompsonom te protestima diljem svijeta zbog njegova djelovanja Crkva u Hrvata daje mu središnje mjesto na svojem tradicionalnom koncertu 'Božić u Ciboni'. Kada su suorganizatora priredbe, patera Miju Grabića, pitali da komentira okolnosti oko Thompsonovog koncerta, on je izjavio kako ne bi htio kvariti Božić", stoji u knjizi, a autor zaključuje kako je to vrlo znakovita izjava.

Autor knjige pokušava objasniti "tu veliku ljubav", a pritom se služi tekstovima iz tjednika Arena. Spominje tako i tekst o suzama svećenika na njegovim koncertima, kao i o Thompsonovim posjetima bolesnim svećenicima koji se "radosno dižu kada im dolazi u posjet" taj pjevač.

Secira se i priča o tome kako je taj pjevač još kao dječak radosno išao na vjeronauk, kako mu je crkva poništila brak, o posjetu Thompsona susretima mladih katolika i slične priče. Autor podsjeća i na izjavu biskupa dubrovačkog Želimira Puljića koji Thompsonove stihove uspoređuje sa Svetim pismom.

Thompson u službi Crkvene propagande

Inače, u analizi medijskih istupa i tekstova o Thompsonu autor je kao najčešće branitelje lika i djela Marka Perkovića prozvao"desničarski" Večernji list, kojeg često citira te tjednik Arenu. Taj tjednik je, navodi se u knjizi, u godinu dana imao Thompsona 13 puta na naslovnici i to uvijek u pozitivnom kontekstu.  

Koliko ide ta neraskidiva ljubav, autor dokazuje i na primjeru kako se 3.rujna 2007. godine Crkva nije niti osvrnula na pismo potpredsjednika njemačkog Bundestaga Gerta Weisskircehna koji moli Njemačku biskupsku konferenciju da se Crkva u Hrvata distancira od Thompsona.  

"Po srijedi je dakle Crkvena propaganda koja traži neumorne pregaoce na širenju nacionalističkog koncepta religije u ovom dijelu svijeta. Zanemaruje se pritom s besprimjernom nonšalancijom sve ono što je problematično u Thompsonovim pjesmama i njegovom javnom djelovanju, a ističe samo ono što se u jednoj percepciji čini 'dobrim' ili 'poželjnim' iliti 'korisnim'. Podsjeća me to na ikebanu od probranim cvjetova, 'utaknutih' u spužvicu natopljenu smrdljivom vodom. Trulež u pravilu počinje odozdo, ali kad-tad dođe i do vrha. U mnogim slučajevima vrijedi i obrat", komentira autor knjige.

Uzdignuta ruka najstariji i najprirodniji pozdrav?

U daljnjem tekstu o Thompsonu nadalje se analizira njegov utjecaj na javni život te na prijepore koje radi u modernom društvu. Navodeći novinske naslove "desničarskih" medija o Thompsonu, autor upoznaje čitatelje s medijskom hajkom koja je odlučna s Thompsona skinuti "krimen ustaštva", no pokazuje i besmisao svega, budući da se sam Thompson nikada javno nije toga i odrekao.

Auto citira i "Hrvatski list" koji je pokušao jednim tematskim člankom 28. lipnja 2007. godine obraniti Thompsona, navodeći kako je uzdignuta desna ruka  "najstariji i najprirodniji pozdrav najboljih želja". Izjave don Kaćunka o Thompsonu i njegovim neprijateljima također zauzimaju zasluženo mjesto u poglavlju koji se trudi odgovoriti "Zašto postoji fenomen Thompsona u 21. stoljeću?". Autor citira i bezazleni tekst koji govori o tome kako je dijete ukralo od roditelja 50 kuna kako bi moglo vidjeti Thompsonov koncert, u kojem je Marko Perković prikazan kao "simpa" čovjek kojeg vole mladi.

Kad se miješaju križ i mač
  
Knjiga ukazuje i na zamke koje postavljaju Thompsonovi ljudi, pa je tako Jutarnji list svojedobno izašao s tekstom kako je njegov koncert u Australiji prošao bez izgreda. Dokazujući kao je autorica teksta ustvari sve "skinula" sa službene internet stranice Marka Perkovića Thompsona, autor pokazuje kuda je sve "bezazlenost" oko tog izvođača spremna ići, budući da je i u Australiji evidentirano više izgreda za vrijeme njegova nastupa.  

Također, autor svoj sud od Thompsonu daje kroz izjave drugih javnih osoba u Hrvatskoj. Tako citira Zlatana Stipišića Gibonnija koji je, govoreći o Thompsonu u veljači 2008. godine, rekao kako "postoji patriotizam kad svoje voliš, a ne smiješ uvrijediti druge". Isto tako opet navodi Gibonnija koji je negativno odgovorio na pitanje bi li ikada nastupio s Thompsonom. Gibonni je tada kazao kako "ne voli da se brkaju mač i križ". Navode se i duhoviti citati književnika Ante Tomića kao i muzikologa i glazbenih kritičara koji pišu o Thompsonu.

Ksenofobični Ćiro i Jasmin Stavros

Kuda ide Hrvatska inficirana "nekažnjenim" ustaštvom Thompsona u 21. stoljeću, autor pokušava odgovoriti secirajući medijski eksponirane slučajeve. Jedan od tih slučajeva je i onaj kada je Miroslav Ćiro Blažević prošao nekažnjeno nakon što je na televiziji Z1 ugostio osuđenog Josu Mraovića.

Njih dvojica su, piše autor, gotovo sat vremena javnosti slali ksenofobične poruke. Ćiro je i danas rado viđeni gost mnogih hrvatskih televizijskih emisija, kao i ostalih medija.

Autor spominje i slučaj prešućenog napada pjevača Jasmina Stavrosa na tamnoputu Paulletu Boquist na letu Croatia Airlinesa (Dubrovnik-Zagreb), suprugu predsjednika Europske organizacije za sigurnost zračnog prometa. Taj slučaj ksenofobičnog ispada poznate osobe, spada u red (ne)namjerno prešućenih ispada u hrvatskim medijima, iako postoje svjedoci neprimjerenog ponašanja.

Feral je, naime, tada objavio kako je Stavros Boquist, inače crnkinju , izvrijeđao riječima "Što ćeš ti u mojoj zemlji glupa Afrikanko, glupa crnkinjo, ajde u Afriku igrat se s majmunima".

Iako to izrijekom ne kaže, ali navodeći mnogobrojne ksenofobične napade i izjave vodećih medijskih osoba u Hrvatskoj, autor zaključuje kako je fenomen Thompsona i "njegova zločina" bez medijske, ljudske i pravosudne kazne, mnogo veći od samog pjevača i zahvaća sve pore našeg društva.

Hrvatska kao Vajmarska Njemačka

"Situacije u Hrvatskoj slična je onoj u Vajmarskoj Njemačkoj. Golema većina stanovništva osjeća se prevarenom, izdanom, pokradenom, izigranom, ostavljenom na milost i nemilost jakim svjetskim silama. Kapitalizam im nije pružio sigurnost, već suprotno, krajnju neizvjesnost i siromaštvo, nezaposlenost, potrošački purgatorij i dužničko ropstvo. ...Demokracija se pretvorila u korupciju, a stečena prava u pravnu izmaglicu... U toj socijalnoj vrućici za svoju nezavidnu poziciju nacija traži krivce: Srbe, Židove, Slovence, Hercegovce, Jugoslavene, komuniste, masone, 'ove one'. M.P. Thompson artikulira svo njihovo mnogovrsno i višeznačno nezadovoljstvo, njegove koncertne masovke daju im blagotvorni odušak. Samim tim producira se i perpetuira mržnja, koja je opet  priprava za nove obračune", stoji u jednom od poglavlja, posvećenom Thomsponu.

Ilko Ćimić 
Foto: Arhiva

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara