Presuda Glavašu: Kamo sreće da je cirkus gotov

Presuda Glavašu: Kamo sreće da je cirkus gotov

BRANIMIR GLAVAŠ pravio je cirkus prije suđenja, za vrijeme suđenja, pa zašto  ga onda ne bi pravio nakon suđenja? Recimo, dao petama vjetra? Hrvatsko pravosuđe napokon je, poput lošeg đaka koji je teškom mukom prošao razred, na jedvite jade osudilo saborskog zastupnika zbog ubojstva srpskih civila u ratnom Osijeku.

Nakon četiri godine uvreda, pritisaka na svjedoke, prijetnji i ucjena, štrajkova glađu, prekinutih suđenja, promijenjenih iskaza, saborskih blamaža, lažnih svjedočenja, krivokletstava, političkih paktova i na kraju povratka u saborske klupe, Glavaš je osuđen na kaznu koju bi neki zbog opisa djela mogli smatrati premalom, ali zbog težine dokaza možda čak prevelikom. Na kraju, formalnost je obavljena. Ali još nije gotovo.

Poznavajući Glavaševu sposobnost samopromocije, nekakav patetični ispad svakako treba očekivati

Koliko je teško bilo osuditi Glavaša, sada bi moglo biti još teže strpati ga u zatvor. Ako mu se i uđe u trag (je u petak se nije pojavio ni u sudnici ni sabornici, prijatelji kažu da je "sklonjen na sigurno", a on se oprostio poslanicom), treba ga pritvoriti, a prije toga proći još jednu golgotu sa skidanjem saborskog imuniteta. A čak i ako sve to bude obavljeno lako i jednostavno, tada će trebati preživjeti predstavu koju će poznati egzibicionist opet inscenirati.

Toga smo se već nagledali: spontano okupljanje naroda i braniteljskih udruga, medijska žalopojka, bijeg i pregovori o predaji, defiliranje gradom u generalskoj uniformi, štrajk glađu... Uglavnom, nije gotovo dok Glavaš ne prizna da je gotovo.

Poznavajući Glavaševu sposobnost samopromocije, patetični ispad svakako treba očekivati. Ali bez obzira na sve, presuda će ostati. I vjerojatno će doživjeti pravomoćnost, čak i ako kazna bude smanjena. I pravda će se napokon smatrati ispunjenom, premda zakašnjelom.

Proces Branimiru Glavašu razlikuje se od procesa za ratne zločine protiv Mirka Norca i Rahima Ademija. Iako je proglašen generalom (a tko nije u ono doba?) i unatoč činjenici da se naziva braniteljem Osijeka, činjenica je da Glavaš nikad nije bio ratni heroj. Ovaj postupak potvrdio je da je on bio običan gospodar života i smrti u gradu na liniji bojišnice, da je organizirao skupine ubojica koji su terorizirali građane, neke i ubijali, da bi nakon toga nastavio vladati gradom kojeg je pretvorio u vlastitu prćiju.

Odvratno zvuči njegovo pozivanje na čast

Tekst se nastavlja ispod oglasa

On je kontrolirao sve: šefa policije, predsjednika suda, vlastitu stranku, Kramarićevu opoziciju, medije, državne i privatne tvrtke... Bio je strah i trepet, ne samo za svoje protivnike, nego i suradnike. Karizmu koju je izgradio na tobožnjoj organizaciji obrane grada, koristio je u daljnjem šerifovanju Osijekom. Neprijatelje je zastrašivao, tjerao ili jednostavno eliminirao. I to se nije previše promijenilo sve do danas.

I ove posljednje četiri godine, dok je trajao postupak protiv njega, Glavaš je bio figurirao kao predsjednik nogometnog kluba, upravljao je lokalnim medijima, riješio se šefa policije, vratio saborski mandat i imunitet, iskoristio regionalnu političku opciju za promociju vlastitog lika i djela. A ono što je izvodio sa štrajkom glađu, s vrijeđanjem političara i policajaca, zastrašivanjem svjedoka i objavljivanjem njihovih imena u medijima, samo su potvrdili da se ništa zapravo nije promijenilo.

I zato odvratno zvuči njegovo pozivanje na čast tijekom posljednjeg obraćanja sudu. "Čast mi nitko ne može oduzeti, mogu je samo izgubiti", govorio je Glavaš. "A ja je izgubio nisam". Na njegovu i na žalost cijele Hrvatske on je svoju čast odavno izgubio, ako ju je ikada i stekao. Štoje najbolje potvrdio najnovijim bježanjem od presude.

Tko o čemu... Glavaš o časti i dignitetu

Odvratno je bilo i njegovo pozivanje na Domovinski rat, kao "svetosti i svjetlosti njegove savjesti". Takva manipulacija tipična je za kukavice koje se skrivaju iza velikog i za mnoge još uvijek svetog pojma. Pozivanje na "svetost i svjetlost" - malo je falilo, i dignitet - Domovinskog rata najmanje osobi koja je inspirirala i nadgledala ubojstva srpskih civila, vezanje ljepljivom trakom, mučenje akumulatorskom kiselinom, pucanje u leđa, laganje o četnicima i teroristima, bacanje u Dravu. Tko o čemu... Glavaš o časti i dignitetu.

Nažalost, priča o Glavašu priča je o Hrvatskoj u devedesetima, ali i o Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina. Zločini počinjeni prije 18 godina konačno su došli na naplatu, ali i to ne može proći bez pitanja što bi bilo da se Glavaš nije zamjerio Sanaderu. Kao i podsjećanjima na to kako je bivši šef osječke policije Vladimir Faber ulovljen u pritisku na svjedoke, kako je Vladimir Šeks lažno svjedočio na sudu, kako je Sabor odbijao izglasati imunitet, kako je Glavaševa stranka u tihoj koaliciji s HDZ-om, te kako HNS danas koalira s njegovom strankom na lokalnim izborima...

Kamo sreće da će se nakon presude Glavašu sve to promijeniti. Nažalost, cirkus se nastavlja. Ne nužno (samo) u Glavaševoj režiji.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Arhiva

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara