Principi postoje da bi se gazili, ali fotelje su tu da ostanu

HSS se protivi odluci hrvatske Vlade da se suspendira ZERP. SDSS se protivi odluci hrvatske Vlade da prizna neovisnost Kosova. Što to govori o premijeru Ivi Sanaderu, a što o njegovim koalicijskim partnerima?

Govori o tome da se stranke koje formiraju Vladu ne slažu u ključnim državnim pitanjima. Govori i o tome da se stranke koje formiraju Vladu slažu u podjeli fotelja. Dakle, događa se upravo suprotno od onoga u što su nas Sanaderovi koalicijski partneri tjednima uvjeravali: vladajuća koalicija nije formirana na programima i zajedničkim političkim stavovima, već na interesima. A ti interesi sada sprječavaju Josipa Friščića da povuče HSS iz Vlade koja je pregazila jednu od okosnica njegova programa. A ti isti interesi odvratit će i Milorada Pupovca da povuče SDSS, zajedno s njegovim foteljašima, iz vladajuće koalicije, zbog toga što Vlada ignorira njegova upozorenja i donosi odluku o priznanju Kosova.

Upravo onako kako ga je i protekle četiri godine odvraćala od raskidanja sporazuma s HDZ-om, premda je na istaknutom mjestu u Vladi ipak ostala Jadranka Kosor. Drugim riječima, ako se partneri u Vladi ne slažu u dva tako krupna politička pitanja kao što su ZERP i Kosovo, u čemu se uopće slažu?

ZERP možda nije u sporazumu, ali fotelje jesu

Slažu se u tome da svi zajedno moraju ostati na vlasti. Zbog toga su koalirali i zbog toga će prelaziti preko ovakvih stvari: Sanader će tolerirati njihovu nelojalnost, a oni će gaziti svoja obećanja. Oni će Sanaderu prepustiti da donosi odluke mimo njih, a zauzvrat će dobiti komadić vlasti, fotelja, sinekura i mogućnost da umoče prste u državne financije. Partneri će biti ono što su od početka trebali biti - glasovi za podršku HDZ-ovoj vladi - a Sanader će im zauzvrat omogućiti da pred svojim biračima glume opoziciju. I na kraju ove predstave svi će biti sretni i zadovoljni. Sanader sit, a fotelje na broju.

Principi su se još jednom pokazali vrlo fleksibilnom kategorijom. HSS-ova saborska zastupnica Marijana Petir kaže da ZERP uopće nije bio koalicijskog sporazuma. Dakle, jedna od najvažnijih stavki HSS-ova predizbornog programa nije zaslužila da se ubaci u program Vlade. Valjda se to podrazumijevalo. Što se nije podrazumijevalo? Fotelje, naravno, njih su ugradili u program. Zaštićenog pojasa HSS se bezbolno odrekao. Fotelja neće tako lako.

Čvrsta i odlučna obitelj na okupu

Milorad Pupovac diže paniku oko priznanja Kosova. Ali ne kaže da će SDSS u tom slučaju napustiti vladajuću koaliciju. Samo da će "preispitati buduću suradnju". I vjerojatno odrediti cijenu koju će Sanader morati platiti za njegov ostanak u Vladi. Tako je bilo u protekle četiri godine i tako će biti i u iduće četiri. Pupovac je prešao i preko većih svinjarija HDZ-ove Vlade, poput puštanja Glavaša na slobodu za vrijeme suđenja, pa zašto ne bi sad i ovu stvar koja se njega zapravo uopće ne tiče. Uostalom, ako se predstavnik srpske manjine bude baš jogunio, ima Sanader u Saboru još ruku spremnih na dizanje: tri Glavaševe i jednu (ali vrijednu) Đapićevu.

Što sve ovo govori o Sanaderu? Ono što smo od početka znali - on je neprikosnoveni šef Vlade, a partneri su samo statisti. Oni su namireni foteljama i podrazumijeva se da se ne miješaju u Vladinu politiku. Obitelj je na okupu, čvrsta i odlučna, a pridošlice neka znaju gdje im je mjesto. Njihovo javno protivljenje u svakoj normalnoj državi rezultiralo bi izlaskom ili istjerivanjem iz Vlade. Ovako se preko svega mirno prelazi. Vlada je nesložna, ali ne i nestabilna. Ona ima veću opoziciju iznutra, nego iz prave oporbe, a pokazuje i da su HSS i SDSS odabrali krivog mandatara Vlade. Jer ako on tako gazi njihove principe (ZERP) i prelazi preko njihovih ucjena (Kosovo), što onda mogu dalje očekivati? Ništa. Osim fotelja. A njih se malo teže odreći. Kaže se da principi postoje da bi se gazili. Za fotelje to ne vrijedi: one su tu da ostanu.

Principi ili barem nešto slično

Iz ove perspektive zgodno je prisjetiti se Dražena Budiše. On je na polovici mandata Račanove koalicije povukao HSLS iz Vlade zbog optužnice protiv generala Ante Gotovine. Možda on to nije učinio zbog principa u koje se kleo, već zbog želje da sruši Račanovu Vladu na krilima Pašalićeve desničarske pobune. Kako god bilo, ipak se odlučio na samoubilački čin. Rezultat nije bio nikakav: Račan je preživio, a HSLS se po tko zna koji put raskolio. Njegovi ministri osnovali su novu stranku, omogućili Račanu da dotetura do kraja mandata, dok je Budiša na idućim izborima konačno dotaknuo dno. I povukao se iz politike.

Što bi se dogodilo da je isto učinio Josip Friščić? Doživio bi pobunu u stranci, ministri bi možda osnovali novu stranku i ostali u Vladi, a teško da bi i na idućim izborima nešto profitirao jer bi ga pamtili kao čovjeka koji je stavio ZERP ispred Europske Unije. Budiša je stavio Gotovinu ispred Haaga (i Europske Unije) i nije se proslavio. I da, Sanader bi vjerojatno preživio, jer bi ušićario neke glasove u parlamentu. Kao što to uvijek učini.

Dakle, nisu ni principi nešto čime se političar može pohvaliti pred hrvatskim biračima. Friščića bi vjerojatno ismijali zato što je ispao budala i dopustio da ga se baci u zagrljaj Sanaderu. Pupovca bi napadali zato što je Srbiju pretpostavio Hrvatskoj, ili tako nešto. Ali ovo što sada rade dugoročno je puno gore.

Pljuska vladi, biračima i javnosti

Ovako javno nastupati protiv Vlade koju su formirali, čiji su koalicijski sporazum potpisali i u kojoj sjede njihovi ministri - i to u ovako krupnim pitanjima - a onda ostati u toj istoj Vladi kao da se ništa nije dogodilo, najgora je manifestacija licemjerja. Moglo se prigovarati na sjednicama Vlade ili u razgovorima sa Sanaderom, mogli su se slati anonimni signali preko medija, ali ovako istupati protiv odluka koju kao članice Vlade potpisuju - i još gore, u Saboru glasati protiv njih (kao HSS protiv suspenzije ZERP-a) - nije samo pljuska Vladi koju podržavaju, već i pljuska biračima i javnosti.

Ako je HSS ovako uvjetovao primjenu zaštićenog pojasa, u Saboru glasovao protiv svoje Vlade, a onda se drugog jutra uredno pojavio u Banskim dvorima kao da ničeg nije bilo, kao da se sve to događalo nekom drugom, kako će mu javnost ubuduće vjerovati u vezi bilo kojeg pitanja? Da Friščić kaže da je sunčan dan, nitko se ne bi potrudio čak ni pogledati kroz prozor. Znalo bi se da mulja. Pupovac je već toliko puta vikao "to je vuk! to je vuk!", da se više nitko ne trza, taman se pojavio cijeli čopor.

Znali smo da je ova koalicija besmislena ekshibicija karijerizma i foteljaštva, zlurado smo gledali kako se Friščić batrga tonući u živo blato iz kojeg ga nitko više neće izvući, s guštom smo promatrali kako Sanader manipulira onima koji su ga u vlastitoj pohlepi doveli na vlast, ali u krajnoj liniji, i sve bi to bilo smiješno - da nije tragično. Nemoćno gledamo Sanaderov vlak kako juri u provaliju. Nemamo ZERP, još dugo nećemo imati EU (bez obzira na mrkve kojima nas zatrpavaju iz Bruxellesa), imamo nesložnu, ali neoborivu Vladu i oporbu na čelu sa Zoranom Milanovićem i Vesnom Pusić kojima je bitno upravo ono što i Sanaderovim koalicijskim partnerima: fotelje. Ajde, makar se u nečemu svi slažu.

Tomislav Klauški
Foto: K.H.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara