KADA pas potrči za frizbijem, okrećući se i gledajući prema nebu, najsličniji je igraču koji, primjerice u baseballu, pokušava uhvatiti lopticu. Iako je sličnost naizgled površinska, znanstvenici tvrde da je mnogo veća.

Stručnjaci s Državnog sveučilišta Arizona već su prije pokazali da se igrači, dok trče nastojeći uhvatiti loptu, upravljaju slikom lopte koja se kreće pravocrtno u odnosu na pozadinu. Nakon pokusa sa psima, Dennis M. Shaffer i njegovi kolege zaključili su da i oni koriste istu instinktivnu aritmetiku te da ta sličnost može ponuditi odgovore na pitanja o instinktu i učenju, piše ´New York Times´.

Ni psi ni igrači baseballa tehniku ne koriste svjesno. Njihov mozak jednostavno upija sliku pokretne mete, a potom obavi trenutačne kalkulacije kako bi procijenio potrebnu brzinu i smjer u svakom trenutku te u skladu s tim i reagirao.

Još prije osam godina u časopisu ´Science´ znanstvenici, među kojima i dr. Shaffer, napisali su da njihov tzv. pravocrtni model ili LOT (Linear Optical Trajectory - linearna optička putanja) bolje objašnjava mehaniku hvatanja lopte od prijašnjeg modela koji je tvrdio da igrači određuju smjer držeći sliku loptice u vidokrugu u konstantnoj brzini.

Novi model, navode stručnjaci, objašnjava zašto se igrači kreću u luku, a ne ravno prema loptici.

Kako bi utvrdili funkcionira li novi model i kod drugih vrsta osim čovjeka, kao i za složenije putanje od one koju dobiva loptica, Shaffer i njegovi kolege proučili su kako pas hvata frizbi. Oni su na pokusnoga španijela pričvrstili malu kameru koji je snimala svaki trenutak kretanja frizbija kako ga je vidio pas Romeo. Snimci su pokazali da je pas dosljedno primjenjivao pravocrtni LOT model.

Kad je frizbi u letu promijenio pravac, pas kao da je preustrojio navigacijski sustav te nastavio pratiti frizbi duž nove ravne crte.

Za mnoge životinje praćenje cilja kroz prostor više je od sporta. Sposobnost šišmiša, pčela, muha ili riba da presretnu ili izbjegnu predmete u kretanju može biti pitanje opstanka.

Znanstvenike, zapravo, zanima je li strategija navigacije rezultat evolucije ili iskustva. Zasad nema definitivnog dokaza koji bi potvrdio imaju li organizmi instinkt za izračunavanje kretanja predmeta njihova interesa ili to nesvjesno nauče.

´Čini se da i psi i ljudi imaju ugrađenu sposobnost praćenja objekta koji se kreće kroz trodimenzionalni prostor, koristeći informacije koje daje dvodimenzionalna slika na mrežnici oka. Iskustvom oni nauče primjenjivati instinkt za hvatanje lopte ili frizbija´, kaže Schaffer.

Thomas Land s britanskog sveučilišta Sussex pak smatra da ponašanje u navigaciji kombinirano uvjetuju instinkt i iskustvo.

´Kombinacija ovisi o evolucijskom stupnju na kojem se životinja nalazi. Kod muha navigacija je uglavnom programirana, a kod sisavaca učenje igra važniju ulogu´, ističe Land.

Proučavanja na djeci pokazala su njihovu temeljnu sposobnost da predvide kretanje objekta još od vrlo rane dobi, prije no što mogu uspješno uhvatiti predmet.

Stručnjaci sa švedskog sveučilišta Uppsala zaključili su da već dvomjesečne bebe mogu zadržati pogled na predmetu u pokretu - dakle obavljaju zadaću za koju su nužni pokreti oka koji predviđaju budući položaj predmeta u svakom idućem trenutku.

´Tako rano prisutna sposobnost praćenja predmeta rezultat je razvoja novih elemenata na moždanoj kori, a ne nečega što je dijete naučilo iz iskustva´, izjavio je švedski stručnjak Claes von Hofsten.