Rušenje Čačića kao rješavanje oporbene situacije

SMJENA Radimira Čačića puka je demonstracija sile. Rušenje varaždinskog župana godinu dana prije lokalnih izbora neće biti od prevelike koristi onima koji su to orkestrirali, ali je zato HDZ uspio još jednom pokazati što je sve spreman učiniti. I najavio ono što bi se moglo događati idućeg proljeća, baš kao što se događalo i 2005. godine.

Naravno da dvojica vijećnika HNS-a nisu prešla na drugu stranu iz principa, zato što mrze Čačića ili misle da on neravnomjerno raspoređuje financijska sredstva. Toliko naivni ipak nismo. Jedan od njih je dobio lovu, drugi riješio egzistenciju. Priče o Čačićevim prevelikim zaduženjima zvuče isprazno i licemjerno, pogotovo kad dolaze od stranke koja je u pet godina udvostručila vanjski dug Hrvatske, a da nije pokrenula ni jedan projekt. Kroz medije se provlači i priča o Sanaderovoj osveti zato što je Čačić prekršio dogovor o nenapadanju s HDZ-om i izletio s izjavom da se "HDZ ukakio". Koji god razlozi bili - a ovaj posljednji možda je i najvjerojatniji, imajući u vidu razmjere premijerove taštine - ostaje činjenica da je HDZ bez ikakvih problema i otpora, onako usput, političkim manipulacijama oborio jednog od najsnažnijih hrvatskih župana. I tako elegantno riješio "oporbenu situaciju" u županiji. Baš kao što ju je 1997. godine riješio Franjo Tuđman u Zagrebu ili kao što ih je dva izborna ciklusa kasnije u još nekim gradovima rješavao Ivo Sanader.

Puno se sada raspreda o Čačićevoj političkoj sudbini. Hoće li se kandidirati u Zagrebu ili vratiti u Sabor? Je li to kraj HNS-a? Je li sada na Sanaderovu tapetu i Vesna Pusić, te kakve bi posljedice Čačićeva smjena mogla imati na suradnju sa SDP-om? To je potpuno sporedno.

Puno važnija je HDZ-ova kupovina vijećnika

Mnogo je važnije kako HDZ, unatoč svim upozorenjima iz Europe, još uvijek ne odustaje od već uhodane prakse kupovine vijećnika. To je bila i ostala jedan od najkrupnijih zamjerki Europske komisije koja se u hrvatskoj javnosti konstantno prešućuje, a u hrvatskoj vlasti - ignorira. Državno odvjetništvo i USKOK primili su više prijava o kupovinama vijećnika nakon zadnjih lokalnih izbora, birokratski priopćili da se "vrše izvidi" i naravno ništa se nije dogodilo. Sisak, Split i Karlovac samo su najzvučniji primjeri kršenja volje birača, kasnije se interveniralo u Sinju, a sad eto i u Varaždinu. HDZ ima vreću (državne) love i ne boji se upotrijebiti je.

Sjetimo se, led je probijen još tijekom čuvene Zagrebačke krize. Tuđman je odbijao potvrditi četiri oporbena gradonačelnika, proceduralno natezanje trajalo je godinu i pol, da bi se nakon ponovljenih izbora HDZ dosjetio jadu: kupio je dva HSS-ova vijećnika, Damira Bukovića i Antuna Šporera, i tako osvojio vlast. Kako su se njih dvojica uopće našla na drugom i trećem mjestu stranačke liste do danas nije razjašnjeno. Samo se zna da je odgovornost snosio jedino nositelj HSS-ove liste Mišo Zorenić, koji je odstupio sa čela zagrebačke organizacije iako je bio najžešći protivnik Bukovića i Šporera, ali nitko drugi osim njega, pa ni tadašnji šef Seljaka Zlatko Tomčić koji je kreirao listu.

Tako su ova dvojica prebjega u kolektivnoj svijesti ostali upamćeni kao paradigme rješavanja "oporbenih situacija" na lokalnim razinama. Na krilima antihadezeove klime u metropoli na vlast je kasnije zasjeo Milan Bandić, koji se nije služio takvim metodama, već je izmislio nezavisne liste (poput Tatjane Holjevac) i uz njihovu pomoć osvajao vlast.

Nakon lokalnih izbora 2005. godine u Hrvatskoj je zavladala prava histerija. U lokalnim sredinama gdje je vlast bila donekle izjednačena, odnosno tek neznatno na strani oporbe, HDZ se pobrinuo da promijeni volju birača. U Karlovcu je Branko Vukelić čak potpisao sporazum s vijećnikom HSU-a u kojem je njegov glas kupio državnim novcem. U Splitu su opet dvojica umirovljenika tek nakon izbora obznanila narodu i partnerima iz SDP-a da su se oni zapravo obvezali na vjernost HDZ-u. I za nagradu dobili mjesta u nadzornim odborima državnih poduzeća. U Sisku je također srušena vlast SDP-a, a kad HDZ već nije uspio na vlast u Sinju doći izborima, pokušao je to ostvariti naknadnim sporazumom s trojicom političara kojima je obećana državna pomoć u projektima, u zamjenu za rušenje SDP-a.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sada HDZ prijeti rušenjem vlasti i u Gradu Hvaru, gdje je gradonačelnik Pjerino Bebić otvoreno istupio protiv Vlade zbog iznevjerenih obećanja u vezi podjele dionica Sunčanog Hvara, dok je Čačić dosad najkrupnija riba u HDZ-ovoj korupcijskoj mreži. Dakle, ne samo da se nije odustalo od kupovine vijećnika pod pritiskom EU, već se ta praksa i dalje koristi kad god se ukaže potreba. Ili iz čiste osvete.

Za naredne izbore HDZ planira preslikati državnu koaliciju na lokalne razine. U dogovoru s HSS-om nastojat će zavladati gdje god bude mogao, osim u onim najtvrđim oporbenim bastionima, poput Rijeke ili Istre. Imajući u vidu lakoću kojom kupuje vijećnike manjih stranaka ili zastupnike nezavisnih lista, nema sumnje da će HDZ u koaliciji s HSS-om pomesti oporbu na lokalnoj razini i tako kompletno zavladati Hrvatskom. Problem bi mogao predstavljati izravni izbor župana, gradonačelnika i načelnika, kojemu se HDZ dugo opirao i donio ga je tek pod žestokim pritiskom izvana. No, i taj problem može se riješiti: tamo gdje neće pobijediti kandidat HDZ-a, pobijedit će netko blizak HDZ-u ili netko tko bez državne pomoći i bez suradnje s HDZ-ovom skupštinom, neće moći djelovati. Sanader je već pokazao da se sa svima može dogovoriti.

Demokratski izbori sve više postaju demonstracija volje političkih moćnika

Dakle, demokratski izbori sve manje postaju manifestacija volje birača, a sve više demonstracija volje političkih moćnika. Nije bitno što Varaždin želi Čačića za župana, kad ga ne želi Ivo Sanader. Ali je isto tako bitno da i Zagreb i Sanader žele - Milana Bandića.

U najvećem gradu već godinama - i to otkad je Sanader na čelu HDZ-a - na snazi je "oporbena situacija", a HDZ ne čini ništa. Ni ne pokušava glumiti neku oporbu, a kamoli ulaziti u političku bitku ili u ono u čemu je puno uspješniji, konkretne manipulacije kojima bi zavladao metropolom. Zanimljiva je usporedba: dok su se Tuđman i Zlatko Canjuga otimali za Zagreb, godinama su mirno gledali kako lliberal Zlatko Kramarić vlada Osijekom; danas se Sanader otima za Osijek, Varaždin, Split, Karlovac, a mirno gleda kako Milan Bandić vlada Zagrebom. Kao što je Tuđmanu odgovarao Kramarić u Osijeku, tako Sanaderu odgovara Bandić u Zagrebu. Čačić mu nije bio po volji, pa ga je uklonio i tako mu nanio još jedan politički ožiljak s kojim će teško nastaviti dalje: prema Saboru, Zagrebu ili Pantovčaku.

Tuđmanov HDZ najgori je bio u drugom kompletnom mandatu na vlasti, od 1995. do 1999., jer je tek nakon Oluje i izborne pobjede stekao dovoljno samopouzdanja i drskosti da zaoštri metode svoje vladavine. Tada se krenulo s prikrivanjem privatizacijske krađe, s malverzacijama u bankama, otvorenom kontrolom nad medijima, zloupotrebom tajnih službi, tada je počeo bujati organizirani kriminal, no paralelno sa svime time počela je jačati i politička oporba. Sanaderov HDZ nakon osvajanja drugog mandata također pokazuje neke simptome bahatosti: opet steže omču nad medijima, tolerira govor mržnje, ne suzbija nasilje i mafiju, tolerira korupciju, potiče neefikasnost policije i pravosuđa i manifestira samouvjerenost svojstvenu stranci koja vjeruje da ima totalnu kontrolu nad Hrvatskom. No, za razliku o druge polovine devedesetih, u drugom dijelu ovog desetljeća opozicija slabi, umjesto da jača.

Neke stranke su uništene, neke kupljene, a ona najveća u rasulu. Smjenom Radimira Čačića posramilo se jednog od rijetkih opozicijskih lidera koji je otvoreno napadao HDZ-ovu vlast (barem onda kad nije napadao SDP). Ako zavlada na lokalnim izborima, HDZ će definitivno riješiti "oporbenu situaciju" u Hrvatskoj. Što zapravo, kad se bolje pogleda, i nije neko ostvarenje. Kad oporbe gotovo da nema.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara