Sanadera pljuju svi, pa je i Mate Granić stao u red

Sanadera pljuju svi, pa je i Mate Granić stao u red

Foto: Ronald Goršić / Cropix

MATE GRANIĆ imao je pravu sreću što je Jutarnji list poslao rumunjskog novinara na intervju za nedjeljni broj.

Tako je mogao nesmetano, preko cijele naslovnice na punih šest stranica, prodati svoju verziju "istine o Sanaderu": njega prikazati kao lijenog, zavidnog i ambicioznog diktatora, a sebe promovirati kao "prepopularnog, preuspješnog i predobrog" političara.

Mogao je izbjeći sva neugodna pitanja i još se prikazati u najboljem svjetlu.

Granić kao moralna vertikala?

Nije on, naravno, ni prvi ni jedini koji je to pokušao nakon Sanaderova pada. Ali zar smo doista pali toliko nisko da nam se baš Mate Granić nameće kao moralna vertikala?

Bivši ministar vanjskih poslova pripada onom preširokom sloju političara koji su još od ranih devedesetih plivali kroz svakakve prljavštine, da bi na kraju priče isplivali iz kanalizacije čisti kao suze. Poput, recimo, Ivića Pašalića i Miomira Žužula, da spomenemo samo neke.

Da je ovo normalna država, Mate Granić bio bi izguran na začelje dugačke kolone onih koji imaju poriv pljunuti po Sanaderu i držati u javnosti predavanja o moralu i poštenju. Ali eto, on se i sada, kao i godinama prije toga, naprosto trga za novinarske mikrofone.

Sanader kao jamac za kredit

Njegovo nasljeđe možda nije bogato kao Sanaderovo, ali nije ni daleko od toga.

Bilo koji drugi novinar osim onog rumunjskog vjerojatno bi iskoristio priliku da upita Granića nešto o njegovoj kući za koju je čak i njemački šef diplomacije Klaus Kinkel prigodom posjeta pomislio da se radi o službenoj rezidenciji. Podigao ju je uz suprugin kredit od 312 tisuća njemačkih maraka, s ministarskom plaćom od 6,5 tisuća kuna, te s Ivom Sanaderom kao jamcem.

Krediti na Zrinjevcu

Pitao bi ga o povlaštenim kreditima koje je dijelio kao ministar vanjskih poslova, između ostalog i onima koji nikad nisu radili na Zrinjevcu, poput stranačke kolegice Vesne Škare Ožbolt.

Pitao bi ga nešto i prodaji mjesta na izbornoj listi Demokratskog centra za sto tisuća eura Anti Mrdeži, vlasniku hotela u Düsseldorfu. Mrdeža je tvrdio kako je to učinio u dogovoru sa Škare-Ožbolt, tadašnjom Sanaderovom ministricom pravosuđa, a ona se branila kako je sve to organizirao Mate Granić. Stvar je završila na sudu.

Granićev mirogojček

A neki drugi novinar svakako bi iskoristio Granićevo pljuvanje po optuženom Sanaderu da ga podsjeti na onaj famozni mirogojski trankript iz 2004. godine na kojem je zabilježeno kako Mate Granić Uskokovu pouzdaniku nudi dogovor o mešetarenju dionicama "Končara" po principu "pola meni, pola tebi, pola Bagi".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovako, rumunjski novinar stigao ga je upitati tek kako može tvrditi da je kredit Hypo banke za kupovinu veleposlanstava - za koje je Sanader optužen, a Granić se nudi kao svjedok - bio "čist posao, najbolji posao koji je ikada odradio", kad se otkrilo da je ta austrijska banka dala novac za kupnju austrijske ambasade u Bruxellesu.

Cirkuliranje novca

"Je li vam se ikad činilo da se tu radi o cirkuliranju novca", upitao je novinar, a Granić odgovorio: "Morate razumjeti, nama je bilo važno da u teškim vremenima dobijemo ekstremno dobar kredit". Sada je jasno zašto je bio tako "ekstremno povoljan". Ako netko slučajno pita, Granić s provizijom nije imao nikakve veze.

Za sve je kriv Sanader.

On je, kaže Granić, bio lijen, ambiciozan, nevažan, zavidan. Zatim i diktator koji je "postao dramatično radikalan u želji da zadrži svu moć u svojim rukama". Granić je čak uspio - i to nimalo diskretno - provući tezu kako Sanader ipak nije s Pantovčaka potjeran "zbog gay reputacije", nego zato što su Ivić Pašalić i drugi otkrili kako je "Sanader uspio u mutnim uvjetima kupiti kuću i takve stvari".

Pohvalno je da se o tome progovorilo u javnosti. Ali je li morao progovoriti baš Mate Granić?

Bio je lijen. A na čiji račun?

I kad je to već učinio, onda je barem mogao pripaziti da je upadne u kontradikciju. Nakon što se pohvalio da je njegovo Ministarstvo bio "nautjecajnije i najorganiziranije", zaključio je kako je Sanaderu vjerojatno najbolje bilo dok je radio za njega. "Nije bilo puno truda, nije puno radio i vodio je lijep život".

A tko mu je omogućio da ništa ne radi? I da sve dobije bez truda? Možda onaj čije ministarstvo je bilo najorganiziranije?

Kako je Granić ostao čist?

Kako je Mate Granić ostao čist, nikome neće baš biti jasno. Kako je izbjegao pitanja o odgovornosti za sumnjive kredite u MVP, o vrećama novca kojima su kupovana mjesta na izbornim listama, o gradnji skupocjene kućerine u doba najveće neimaštine, zašto se diktatoru Sanaderu neuspješno nudio kao savjetnik za Dayton,  a najviše, kako se izvukao iz "mirogojskih transkripata" koji bi svakoga drugog koštali, ako već ne zatvora, a ono barem teške medijske izolacije.

A kad ono, Granić sada prodaje priču o moralu, etici, poštenju i iskrenosti.

I kad se vidi tko sve lansira pljuvačku prema optuženom Sanaderu, lako je doći u napast pomisliti kako bi zapravo najbolje bilo da se Sanadera pusti iz zatvora, a na njegovo mjesto potrpa sve one koji sada šire svoju istinu o njemu. I to po principu "svi za jednog, jedan za sve".

Istini za volju, ne bismo bili na velikom gubitku.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara