ČELNIK srpskih radikala Vojislav Šešelj u četvrtak je kao svjedok obrane na haškom suđenju Slobodanu Miloševiću, sucima objasnio kako bi Veliku Srbiju trebale činiti cijela Srbija, Crna Gora i BiH, te veći dio Hrvatske izuzev zagrebačke, varaždinske i križevačke županije.

Rekavši kako je "spreman poginuti za Veliku Srbiju", Šešelj je na traženje sudaca objasnio da bi njezin teritorij činile "sve srpske zemlje", odnosno "cijela Srbija, cijela Crna Gora, cijela BiH i skoro cijela Hrvatska, osim tri županije - zagrebačke, varaždinske i križevačke".

Naglasio je kako koncept Velike Srbije ne znači etničko čišćenje

Hrvata i Muslimana, već bi "prema programu njegovog Srpskog četničkog pokreta tu vladalo bratsko jedinstvo Srba-katolika, Srba-muslimana, Srba-protestanata i Srba-ateista". Dodatno je precizirao da su većina Hrvata Srbi-katolici, a svi Bošnjaci u BiH i na Sandžaku Srbi-muslimani.

Nastavak Šešeljevog bizarnog svjedočenja, koji su suci do sada ocijenili ili beskorisnim ili čak štetnim za obranu, donio je i neočekivane teškoće predmetnom tužitelju Geoffreyu Niceu.

Šešeljevo isticanje kako je samo on bio za Veliku Srbiju dok je Milošević nastojao očuvati Jugoslaviju, dovelo je rasprave o utemeljenosti osnovnih teza iz optužnice da je Milošević 90-ih pokušao stvoriti Veliku Srbiju.

"Optužnica se bavi tezom da svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi a manje se bavi Velikom Srbijom...Način na koji optužba koristi taj termin uvijek je bio ponešto različit od filozofsko-povijesnog koncepta Velike Srbije", objasnio je tužitelj Nice.

Sva tri suca izrazila su čuđenje nad takvim stavom te citirala dokumente optužbe u kojima se Velika Srbija spominje kao ratni cilj bivšeg jugoslavenskog predsjednika.

Nice je istaknuo kako je, bez obzira na Miloševićevo izbjegavaje termina Velika Srbija, cilj bio isti a željene zapadne srpske granice na crti Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.

Predsjedavajući sudac Robinson zatražio je od Nice da dokaže te navode, na što je on citirao svjedočenje Imre Agotića koji je izjadnačio ta dva termina, zatim iskaz svjedoka Krstića da je na TV gledao Miloševića kako poziva na stvaranje Velike Srbije i druge.

"Ambicije optuženog, u vrijeme kada su izgledi za očuvanje Jugoslavije nestali, bila je jedna uvećana Srbija, što je de facto Velika Srbija", tumačio je Nice "plan A i plan B" optuženog.

Milošević se trudio iskoristiti teškoće tužitelja, ponavljajući kako je "težnja da svi Srbi budu u jednoj državi ostvarivana 70 godina u Jugoslaviji" od 1918. do 1991. te se on zato za nju borio.

No, ubrzo je potpuno izgubio strpljenje, napadajući Nicea da "nakon tri i pol godine ne zna za što ga optužuje".

"Nice više ne zna o čemu govori, iznosi notorne neistine, on treba kazneno odgovarati zbog zločina nad istinom... On je zločinac", povikao je Milošević na što ga je sudac upozorio da se "zanio".

Sudsko vijeće je zaključilo raspravu o konceptu Velike Srbije,

navodeći da ne želi iznositi svoj stav o tom pitanju.

U nastavku sjednice Milošević je ispitivao Šešelja o njegovu odnosu prema ostalim sudionicima udruženog zločinačkog pothvata iz optužnice za Hrvatsku, pri čemu je svjedok tvrdio kako "većinu njih ili nije ni upoznao, ili je s njima bio u sukobu".

Obojica su se složila da je daleko najgori od svih, bivši politički vođa pobunjenih Srba u Kninu Milan Babić, kojeg su opisali kao "pokvarenjaka, karijeristu, koristoljupca i lažljivca" koji se po Šešelju "pojavljuje kao lažni svjedok u nekoliko haških procesa, a najavljen je i kao svjedok optužbe protiv njega".

Šešelj, koji nastavlja svjedočenje u utorak, u Haagu je optužen zbog ratnih zločina na nesrbima u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini.