Slovenski biolog obradio novo Dinarsko stanište životinja
Tekst se nastavlja ispod oglasa
MANJE poznatu vrstu staništa životinjskih vrsta, zapaženu na samo nekoliko mjesta u podzemlju Dinarskog gorja, obradio je slovenski biolog Boris Sket u novom broju znanstvenog časopisa "Archiv fur Hidrobiologie" iz Stuttgarta.
Sket se posebno pozabavio tzv. špiljskim higropetrikom, kojeg su znanstvenici zamijetili još u početku 20. stoljeća i povremeno ga spominjali, a taj ga je sveučilišni profesor iz Ljubljane 1979. znanstveno opisao pod tim imenom.
U tanku sloju vode koji curi preko špiljskih stijena i vapnenačkih taloga pojavljuju se redovito posebne špiljolike životinjice, što je najprije zapaženo u Vjetrenici u BIH.
Pet kornjaša, jedan rakušac i jedna pijavica zapaženi su do sada samo na osam lokaliteta na priobalnim hrvatskim planinama Biokovu i Velebitu, u Hercegovini, Crnoj Gori i sjevernoj Italiji. Oni nisu međusobno povezani u razvoju, ali su im prilagodbe vrlo slične. Promijenjen usni sustav i pojačane pandže kojima se odupiru snazi tekućice omogućuje im alternativni način ishrane, što je velika prednost u hranom siromašnim staništima, objašnjava Sket.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Botaničar Ljudevit Ilijanić iz Zagreba, koji je vodio projekt utvrđivanja sustava staništa u Hrvatskoj po načelima koja se rabe u Europskoj uniji, Sketovo istraživanje staništa smatra vrlo važnim.
Nekoć smo pogrješno smatrali da treba štititi samo organizme biljke, životinje, gljive. Treba, međutim, najprije štititi staništa. Zato je to dobrodošao prilog koji još više ističe posebnost i raznovrsnost hrvatskih staništa, ističe Ilijanić.
Akademik Gordan Karaman ocjenjuje da je riječ o pionirskim istraživanjima za nastavak kojih bi jednu špilju trebalo pretvoriti u laboratorij, što "ne bi bilo ni teško ni skupo".
Sket se posebno pozabavio tzv. špiljskim higropetrikom, kojeg su znanstvenici zamijetili još u početku 20. stoljeća i povremeno ga spominjali, a taj ga je sveučilišni profesor iz Ljubljane 1979. znanstveno opisao pod tim imenom.
U tanku sloju vode koji curi preko špiljskih stijena i vapnenačkih taloga pojavljuju se redovito posebne špiljolike životinjice, što je najprije zapaženo u Vjetrenici u BIH.
Pet kornjaša, jedan rakušac i jedna pijavica zapaženi su do sada samo na osam lokaliteta na priobalnim hrvatskim planinama Biokovu i Velebitu, u Hercegovini, Crnoj Gori i sjevernoj Italiji. Oni nisu međusobno povezani u razvoju, ali su im prilagodbe vrlo slične. Promijenjen usni sustav i pojačane pandže kojima se odupiru snazi tekućice omogućuje im alternativni način ishrane, što je velika prednost u hranom siromašnim staništima, objašnjava Sket.
Botaničar Ljudevit Ilijanić iz Zagreba, koji je vodio projekt utvrđivanja sustava staništa u Hrvatskoj po načelima koja se rabe u Europskoj uniji, Sketovo istraživanje staništa smatra vrlo važnim.
Nekoć smo pogrješno smatrali da treba štititi samo organizme biljke, životinje, gljive. Treba, međutim, najprije štititi staništa. Zato je to dobrodošao prilog koji još više ističe posebnost i raznovrsnost hrvatskih staništa, ističe Ilijanić.
Akademik Gordan Karaman ocjenjuje da je riječ o pionirskim istraživanjima za nastavak kojih bi jednu špilju trebalo pretvoriti u laboratorij, što "ne bi bilo ni teško ni skupo".
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati