Foto: Index

TRAGEDIJA vatrogasaca na Kornatu do dana današnjeg nije rasvijetljena. Nitko još nije dao smislen odgovor zbog čega su poslani na otok da gase travu. Što je tamo bilo od tako vitalnog značaja da se moralo pošto-poto spašavati? Nikada se nije doznalo.

Zračne fotografije dionice pruge Kaštela - Labin, na kojoj se u srpnju 2009. godine dogodila najteža željeznička nesreća u neovisnoj Hrvatskoj nameću isto pitanje. Zbog čega se koristio retardant, sredstvo za sprječavanje požara, kada ni na pruzi, ni metrima uokolo nema ničega što bi moglo gorjeti?!

Na fotografijama se lijepo vidi kuda prolazi pruga. Riječ o teškom kamenjaru bez ili sa vrlo malo vegetacije uokolo. Retardant nije, osim toga, korišten za prskanje zelenila oko pruge, već za protupožarnu zaštitu pružnog pojasa, koji se proteže po tri metra sa svake strane tračnica. 

Plan i program zaštite od požara

Nesretni retardant koji je doveo do teške tragedije i smrti šestoro putnika nagibnog vlaka nabavljen je u sklopu programa posebnih mjera zaštite od požara na Hrvatskim željeznicama. Treba reći da se ne radi o nekakvom vicu prvooptuženog Ivice Medaka, bivšeg šefa bivše Ekologije HŽ Infrastrukture, već o odluci koju je u travnju 2006. godine potpisao tadašnji predsjednik Uprave HŽ Holdinga Davorin Kobak, isti onaj kojem ovih dana sude za izvlačenje novca iz tvrtke preko fiktivnih računa. 

A kad se malo bolje pogleda taj Plan i program zaštite od požara dolazimo do također neočekivanih spoznaja. Pod preventivnim mjerama sprječavanja nastanka požara navedeno je, među ostalim, da se "na pružnoj dionici Kaštel Stari - Labin Dalmatinski pragovi i pružno tijelo tretiraju retardantom".

Adut optužbe: pravilnik Jugoslavenskih željeznica iz '71.

Pružno tijelo? Dakle, tračnice. Upravo ono što se po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Splitu nikako nije smjelo. Svoju tezu Odvjetništvo bazira na Pravilniku 314 Jugoslavenskih željeznica iz 1971. godine, koji je preuzeo HŽ i po kojem površina tračnica ne smije doći u kontakt sa retardantom.  

Unatoč tome, nikakvih posebnih izmjena i ograda u pogledu apliciranja retardanta nema ni u Planu i programu zaštite od požara objavljenom u službenom vjesniku HŽ Holdinga od 15. lipnja 2009. godine. Svega mjesec dana uoči nesreće pod preventivnim mjerama navedeno je da se "na pružnoj dionici Kaštel Stari - Labin Dalmatinski pruga tretira retardantom".

Sumrak razuma

A u poglavlju Završne odredbe navedeni su i ljudi zaduženi za provedbu plana i programa posebnih mjera zaštite od požara. Gledao je popis i Ivica Medak pa svoju funkciju nigdje nije pronašao. Nešto bi više o tome mogao znati Drago Ivanković, šef službe za zaštitu od požara, inače diplomirani politolog, u postupku ispitan kao svjedok, ne kao osumnjičenik.

Pokazalo se na suđenju da i nije baš znao o čemu se radi. Kada mu je optuženi Drago Rogulj, šef splitske ispostave zaštite od požara, javio da se špricaju pragovi, nije ni pomislio da bi moglo doći do nesreće, već da se baca novac.Ipak, dodao je kako se u Rudinama dogodio sumrak protupožarne struke. 

Sumrak razuma se, sudeći po fotografijama, dogodio znatno ranije, onog trenutka kada se uopće odlučilo na polijevanje dalmatinskog krša retardantom.

Suđenje za tragediju u Rudinama nastavlja se ovog tjedna. U utorak bi svoj iskaz trebao dati strojovođa Josip Palinić, koji se od nesreće nalazi u teškom psihičkom stanju.Očekuje se da smogne snage i prepriča posljednje kilometre užasa pred izlijetanje.