Spustila se gusta magla... Zar opet?

I BAŠ kad čovjek pomisli da smo o Thompsonu napisali baš sve što se napisati može, čovjek se ponovno nađe na tapeti i to ni više ni manje nego zbog iste one stvari o kojoj smo čitali prije mjesec-dva ili u posljednje četiri godine. Thompson je uvijek "svježa prastara vijest". Vijest koju ćemo svaki puta iznova pročitati iako smo već apsolutno sigurni u to da nećemo otkriti ama baš ništa nova. M.P. Thompson se nakon svih ovih godina survao u rang nebrojenih istraživanja raznoraznih muških i ženskih časopisa o tome je li važnije da penis bude širi ili duži.

U Hrvatskoj ništa novo. Dio trideset i treći.

Thompson održava koncert na trgu i građani ponovno prolaze kroz onu staru raspravu o tome je li Marko Perković promotor nazadne ideologije ili jednostavno mega popularni domoljub koji u tekstovima promiče samo i jedino ljubav prema domovini. Naravno, tu se upliću i židovske organizacije koje poput razrednih tužibaba ganjaju pjevača, a njihov angažman tisućiti puta zaredom djeluje kao jalova i dozlaboga dosadna borba. Fanovi "državnog (ne)prijatelja br.1" iznova se kunu u njegovu ispravnost jer na te koncerte dolaze s jednom jedinom namjerom, a ta je da u ovom izopačenom svijetu u kojem se ljubav prema domovini tretira poput seljaštva, osjete barem malo onog domoljubnog ushita koji im toliko nedostaje.

A oni koji nisu zaboravili da je isti taj domoljub prije nekoliko godina pjevao "Jasenovac & Gradiška Stara" ne mogu pobjeći sumnji da će se kad-tad oteti kontroli i u svijet pustiti otrov netrpeljivosti koji će se među narodom proširiti poput AIDS-a među posjetiteljima slavonskih prostitutki. I ponovno ništa novo.

S jedne strane, kada bi zanemarili to da je čovjek nonšalantno pjevušio "Jasenovac" kao da je riječ o mami Kukunki, tati Taranti i malome Juju, mogli bi bez problema Thompsona prihvatiti kao čovjeka koji u pjesmama o svome "didi", "kupreškom polju" i "dolasku Hrvata" evocira sasvim prihvatljive slike, osim ako, naravno, niste zagriženi protivnici pjesama o djedovima, livadama i povijesti u Conan barbarin stilu. I bilo bi nepošteno suditi masi obožavatelja zbog nekolicine u crno zavijenih klinaca koje novinarske kamere baš vole snimati ne bi li na taj način dali do znanja da su upravo "takvi" prikaz njegovih fanova.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nemoguće je zanemariti škvadru koja s ustaškim obilježjima i crnim šalovima ocrnjuje inače plemeniti ritual preseravanja s mačem

No,  nemoguće je zanemariti škvadru koja s ustaškim obilježjima i crnim šalovima ocrnjuje inače plemeniti ritual preseravanja s mačem. Ipak, znate da određeni problem postoji ako svaki puta prije koncerta obožavateljima morate poručiti da bi bilo baš lijepo kada večeras ne bi došli obučeni u Ustaše. Primjerice, Prljavo Kazalište koje od ranih devedesetih (pa čak i nešto prije) u svom koncertnom repertoaru ima nisku domoljubnih numera, nikad nisu morali upozoravati svoje fanove da na njihove koncerte ne dolaze obučeni u hitove sezone jesen/zima 1944.

Na ustaštvo nenabrijani fanovi ljutiti su kada "đavoli i masoni" njihovog heroja nazivaju pogrdnim imenima, ali mi ostali skloni smo ravnati se prema onoj staroj: "Ako hoda kao patka, glasa se kao patka i izgleda kao patka, vjerojatno je riječ o patki". Naravno, postoji velika šansa da je riječ o guski, ali tko bi se baktao s peradi jer ljudski um funkcionira vrlo jednostavno i prema principu Okamove britve biramo jednostavnije rješenje.

Kada čujemo topot kopita, prva rečenica koja nam prolazi kroz glavu svakako nije "U jebote, evo zebre", već je vjerojatnije da je prva asocijacija konj. Dakle, kada neki od nas čuju riječ "Thompson", nećemo pomisliti na onog domoljuba koji u svoju glazbu voli utkati elemente preuzete iz bogate hrvatske baštine već pjevača koji je jednom pjevao "Jasenovac i Gradiška stara", a među masom fanova ima brojčano nezanemarivu skupinu čudaka koji u njegovom opusu prepoznaju "ono nešto" što ih tjera na kostimiranje i urlikanje ljubavnih poruka kao što su "Ubij Srbina" ili nešto domišljatije "Tko ne skače, pravoslavac".

I valja se zapitati koliko je uistinu teško s pozornice podviknuti: "Ej mali, ajde makni taj šal matere ti!".

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara