Stari orkestar
AKO BI SE trebao naći glazbeni soundtrack za najnoviju epizodu hrvatske pretvorbeno-političko-medijske sapunice posvećenu KIM-u, za to bi najbolje poslužila pjesma Stari Orkestar koju je prije nekih dvadesetak godina Đorđe Balašević snimio na svom albumu "Bezdan".
Jednostavno je teško naći neki adekvatniji komentar za još jednu u nizu afera i aferica koje se u posljednjih godinu dana smjenjuju kao na tekućoj vrpci, a koje sa sobom gotovo nikada ne povlače nikakve posljedice, barem ne za "nezamjenjive" kadrove koji sviraju svoje "tra-la-la-la" i "nemaju pojma" na isti onaj način na koji je to činila "društvena avangarda" propale federacije.
Hrvatska je s ovim novim pretvorbenim slučajem došla do točke kada se više ne može računati ni na gnjev ni zgražanje javnosti, a vremena kada su neki od naivnijih mogli očekivati nekakve političke posljedice za njegove sudionike su odavno prošla. Hrvatska javnost je jednostavno postala umorna od skandala i mutnih poslova, te ih sve više gleda kao elementarnu nepogodu nego nešto što bi se moglo spriječiti ili barem privremeno zaustaviti.
Skandal vezan uz KIM izaziva apatiju i beznađe dijelom zato što su mnogi u hrvatskoj javnosti samo prije nekoliko mjeseci sebi dozvolili da ih uhvati euforija oko akcije "Maestro". Tome se nisu oduprli ni neki oporbeni političari nazvavši tu akciju "vrhunskom" i čestitajući na njenoj izvedbi, zaboravivši da je njen epilog u nadležnosti hrvatskog pravosuđa, kao i vremenski daleko udaljeniji od ovog vremena kada se skupljaju jeftini predizborni bodovi. Također se zaboravilo i za mnoge ranije spektakularne i medijski napuhane "konačne obračune" s pretvorbenim i sličnim kriminalom, koji su na kraju završavali sudskim zastarama i oslobađajućim presudama.
Stoga pomalo čudi što je najnovija priča oko KIM-a izbila tako brzo, dok je afera "Maestro" još uvijek svježa u sjećanju hrvatske javnosti. Bez obzira da li iza tih optužbi za nezakonite privatizacijske radnje postoje nekakvi argumenti ili ne, opći dojam da se s "Maestrom" zapravo nije promijenilo ništa, odnosno da nema nikakvog čišćenja Augijevih štala hrvatske tranzicije i privatizacije. U Upravnom odboru i dalje sjede isti ministri, a kao i ranije, donose se sumnjive odluke.
Da stvar bude još gora, KIM je jedna od tvrtki koja je 1990-ih bila žrtva jednog od najzloglasnijih "heroja pretvorbe". Njen povratak na hrvatske naslovnice u tom kontekstu sugerira da je vladajuća stranka barem djelomično ostvarila svoju nekadašnju predizbornu parolu o pokretanju Hrvatske. Državu je "stari orkestar"pokrenuo, i to unazad.
Dragan Antulov
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati