Sučeljavanje kandidata: Tri sata torture
ZBOG politički korektnih pravila o medijskoj ravnopravnosti svih kandidata, gledatelji HTV-a u četvrtak su navečer duga tri sata zapravo mogli gledati trinaest intervjua s predsjedničkim kandidatima, koji su igrom slučaja svi smješteni u isto mjesto i vrijeme, uz povremene pokušaje polemike.
Tako je svaki gost imao pravo na minutu za odgovor na pitanja voditelja Branimira Bilića i Mislava Bage, te tri puta po pola minuta za repliku na odgovor nekog od kandidata. Dotični kandidat je, prema pravilima, mogao u 30 sekundi odgovoriti na repliku, ali nakon toga više nema daljnje diskusije. Zbog takvih se pravila većina pokušaja izravne izmjene argumenata svela na odgovore u stilu "vi ste neupućeni" ili "to nije istina", u čemu su prednjačili aktualni predsjednik Stjepan Mesić i kandidatkinja HDZ-a Jadranka Kosor.
Ni pitanja kojima su se trebala pokazati stajališta kandidata o pojedinim "gorućim" temama nisu bila naročito maštovita, što je rezultiralo time da je svaki kandidat jednostavno izrecitirao svoje unaprijed naučene parole o datoj temi, dok su neki, poput Kešera, Petraka i Rajha, na većinu pitanja odgovarali istim setom naučenih fraza (Miroslav Rajh desetak je puta ponovio kako Hrvatskoj trebaju "izumi, inovacije i alternativna energija"). Budući da se velik dio emisije sveo na papagajsko ponavljanje naučenih parola, izdvajamo nekoliko trenutaka koji su iskočili iz općeg sivila.
Uvodno predstavljanje kandidata u emisiji obilježio je Ljubo Ćesić-Rojs, koji je u trenutku kad je Branimir Bilić pročitao njegovo ime uz širok osmijeh munjevito kameri pokazao svoju iskaznicu HDZ-a.
Jadranka Kosor, odjevena u jarko-crveni komplet, koji je valjda trebao ostaviti dojam odlučnosti i samostalnosti, u svom se prvom odgovoru na pitanje o vanjskoj politici pozvala na stranačkog šefa Ivu Sanadera, kazavši kako je "put u EU koji je naznačio premijer vrlo dobar".
Kad smo već kod Europe, kandidat HPS-a Tomislav Petrak smatra da su Hrvati najstariji europski narod, a Hrvatska je već ušla u Uniju i to preko Europske pučke stranke, koja je njegovu stranku "prihvatila za ulazak u EU". Štogod da to znači.
Većina kandidata svoje je prilike za replike iskoristila kako bi kritizirali aktualnog predsjednika Mesića, a na njihova pitanja i pokušaje provokacije Mesić je odgovarao kratko i na trenutke bahato, kategoričkim nijekanjem optužbi bez puno argumentacije, osim ako argumentom ne smatrate doskočice u stilu "inače, ja nisam peti ortak".
Barem donekle normalan dojam ostavile su dvije dame – Đurđa Adlešić i Doris Košta, ali i Boris Mikšić držao se relativno dobro. Splitska je odvjetnica jasno i argumentirano govorila o pravnim aspektima funkcioniranja države, dok se Đurđa Adlešić izdigla iznad tužnog prosjeka emisije kad je prekorila kandidate koji su se hvalili uplatama u dobrotvorne svrhe i besramno hvalili svoj humanizam i dobrotu.
Slaven Letica i Đurđa Adlešić u par su navrata pitanjima pokušali uzdrmati Borisa Mikšića, čija je popularnost prema zadnjim istraživanjima bitno narasla, ali "dečko s Trešnjevke" nije se dao smesti, kazavši Letici kako su političari njegovog tipa doveli Hrvatsku u današnju poziciju.
Ćiro nije bio naročito inspiriran za diskusiju, pa je tako otvoreno priznao kako ne zna baš previše o funkcioniranju države, zbog čega će njegov prvi korak biti izbor stručnog tima. Postizbornu izradu bezbroj "posebnih programa", kojima će se riješiti gorući problemi države, obećala je i Jadranka Kosor, čiji je predizborni program na službenim Internet stranicama kraći od ovog teksta.
Izjava večeri ipak je pripala Miroslavu Rajhu, sljedbeniku samoborskog sektaša Damira Rožmana. Rajh je tako u jednom trenutku pozvao sve kandidate da se uključe u borbu protiv korupcije: "Nas trinaest bi izvrsno funkcionirali kao tim!". Na kraju je, naravno, sve svoje protukandidate ipak nazvao "starim prdonjama".
Najbolji komentar na kraju je, svjesno ili nesvjesno, dao Branimir Bilić, koji se oprostio od gledatelja riječima: "Hvala vam lijepo što ste nas trpili ova tri sata."
Nakon suhuparnog HTV-ovog sučeljavanja predsjedničkih kandidata jasno je samo jedno; danas se zaista svatko može kandidirati za predsjednika, jer izgleda da će se i ovo prakticiranje demokracije svesti na izbor najmanjeg od ponuđenih zala.
N.B.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati