Sumrak hrvatske Hillary

Sumrak hrvatske Hillary

BRATOUBILAČKI rat koji trenutno traje među američkim demokratima bi vrlo uskoro, barem ako je suditi prema današnjim događajima, mogao dobiti svojevrsni odraz u stranci koja se - u nedostatku ičeg adekvatnijeg - smatra njihovim hrvatskim ekvivalentom.

Promatrači hrvatskih političkih prilika će se, dakako, podsjetiti da su slične usporedbe padale još prije godinu dana, dok je trajala utrka za mjesto predsjednika SDP-a ispražnjeno smrću Ivice Račana - vjerojatno najsvjetliji trenutak u povijesti te stranke. Željka Antunović se kao stara i vjerna suradnica bivšeg predsjednika uspoređivala s Hillary Clinton, a Zoran Milanović se kao mlado, telegenično ili prošlošću neopterećeno lice uspoređivao s Barackom Obamom.

Cinici bi danas, pak, rekli da sličnosti između situacije u kojima se te dvije stranke nalaze još uvijek postoje, ali je od svega bitnija razlika da američki demokrati tek trebaju iskusiti ono što se SDP-u dogodilo nakon Milanovićevog trijumfa - čupanje izbornog poraza iz ralja onoga što je izgledalo kao sigurna pobjeda. Dugo najavljivani, i od strane hrvatskog establishmenta strasno priželjkivani, postizborni obračun u vodstvu glavne hrvatske oporbene stranke danas je, pak, postao stvarnost, i to stvarnost u skladu s već otprije napisanim scenarijem i glavnim glumcima.

Tako će Zoran Milanović sljedećih nekoliko mjeseci biti još jedna ilustracija drevne izreke da je ono što se lako dobije obično teško sačuvati, a mjesto čelnika SDP-a će postati predmetom žestoke i prljave kampanje prema kojoj će prošlogodišnji stranački izbori izgledati kao osmoškolski izlet. Odluka Željke Antunović da napusti mjesto potpredsjednice stranke i svima obznani svoje "duboko neslaganje" s Milanovićem sugerira da će u toj borbi glavni protagonisti biti isti kao i prošle godine.

Sa Željkom Antunović na čelu SDP njegovi članovi i birači će dobiti alternativu Sanaderovoj vlasti

Predvidjeti ishod novog sraza dvoje nekadašnjih suparnika je u ovom trenutku prilično nezahvalno, ali se već sada može predvidjeti glavna argumentacija s kojom će Željka Antunović pokušati ostvariti ono što joj je prošle godine izmaklo iz ruku. Milanovića će se napadati zbog bahatosti, samouvjerenosti i neiskustva s kojim je izgubio već dobivene izbore, isto kao i zbog nediplomatičnosti s kojom su se otjerali svi koalicioni partneri. SDP-u će se ponuditi pouzdana i iskusna čelnica, koja se godinama kalila u dvije oporbene stranke kojima nitko nije predviđao dolazak na vlast, a zanat upravljanja državom konačno ispekla u trećesiječanjskoj vlasti. Sa Željkom Antunović na čelu SDP njegovi članovi i birači će dobiti alternativu Sanaderovoj vlasti, ali alternativu koja je pouzdana i predstavlja kontinuitet s dobrom starom Račanovom politikom.

Međutim, svi oni esdepeovci koji Milanovića smatraju lošim snom iz kojeg se njihova stranka mora probuditi, bi trebali razmisliti o tome je li Željka Antunović najpogodnija osoba za tu misiju. S obzirom da je već jednom izgubila od Milanovića, za pretpostaviti je - pogotovo s obzirom na sve više socijaldarvinističke standarde hrvatske politike u kojoj za gubitnike nema mjesta - da će izgubiti još jednom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

SDP već zahvatio proces deračanizacije

Razlog tome je u činjenici da SDP-ovo biračko tijelo, odnosno SDP u cjelini, već zahvatio proces deračanizacije, odnosno da - ma koliko ono bilo razočarano s Milanovićevim gafovima i debaklima - ne osjeća preveliku nostalgiju prema ekipi koja je šansu dobivenu 2000. godine profućkala tri godine kasnije. Ističući sebe kao vođu stranačke oporbe, Željka Antunović je svom suparniku zapravo dala glavni argument s kojim će pravdati svoj poraz na parlamentarnim izborima - program promjena s kojim se išlo u kampanju nije bio uvjerljiv kada su u stranci još uvijek veliki igrači bili potrošeni i kompromitirani gubitnici kao Davorko Vidović, Ivica Pančić, Mato Arlović, i, dakako, Željka Antunović.

Stoga je jasno da će Željka Antunović u svom pokušaju demontaže Milanovića morati imati daleko više pomoći od sanaderitskih medija i "zdravih snaga" nego što se misli. Razlog tome, doduše, neće biti ni neke naročite Milanovićeve sposobnosti preživljavanja niti objektivne okolnosti, nego Željka Antunović sama. Ako je Milanović bio bahat i samouvjeren, u tome ga je daleko više nadmašila njegova suparnica, čiju su žustrinu i žestinu nastupa neki salonski ljevičari iz hrvatskih medija zamijenili za nekakvu lijevu ideološku pravovjernost.

Tako je u televizijskim nastupima prije godinu dana uporno tvrdila da će na izborima biti u stanju potući Ivu Sanadera u njegovoj X. izbornoj jedinici. Tako nešto – čak i u trenutku najveće SDP-ove euforije – predstavljalo je ili vrijeđanje inteligencije hrvatske javnosti ili odraz nečijeg potpunog razlaza sa stvarnošću. Slično kao i njen američki ekvivalent, Željka Antunović je pokazala da zna činiti pogrešne procjene i vrlo je lako moguće da je ovo jedna od njih.

Dragan Antulov

>>> Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova možete pročitati na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara