SVA SREĆA da imamo Željka Keruma: primitivnog, bahatog skorojevića koji se voli razbacivati naglo stečenim zlatom, jahtama i automobilima. Zbog toga je Ivo Sanader mogao mirne duše, u još jednom napadu populističke demagogije, krivnju za lošu socijalnu situaciju svaliti na dežurnu babarogu hrvatskog kapitalizma.

Premijer nije izjavio: "Poduzetnici imaju privatne otoke, dvorce i helikoptere, dok radnici trpe". Ne, on je radije odlučio reći da "poduzetnici voze Maybach i jahte, dok radnici trpe". Nije želio ciljati na Ivicu Todorića, vlasnika pola hrvatske ekonomije, jer mu se to baš ne bi isplatilo. Radije je upro prstom u onog splitskog šerifa razdrljene košulje i nageliranih kovrča, jer je svjestan da su takvi likovi dušu dali da ih se okrivi za okrutno bahaćenje prema radnicima.

Nekad je personifikacija zlog hrvatskog kapitalizma bio Miroslav Kutle, sada je to Željko Kerum. Ne zato što je najgori, daleko od toga, već zato što je najpogodnija meta za treniranje demagogije. Tko mu je kriv što se voli slikati sa starletama na novim jahtama, što se preserava s novim Maybachom, što isijava malograđanštinom, što se ne želi ošišati, ne zna zašutjeti i svoj biznis nazvati korporacijom. Tko je Kerumu kriv što svi pišu o tome da njegove prodavačice ne smiju sjediti za radnog vremena, što moraju istovremeno prati podove, rezati salamu i raditi na blagajni i sve to za male novce?

Došlo neko šugavo vrijeme da se Keruma brani

Iste, i još gore stvari, rade prodavačice u Konzumovim dućanima, ali je Ivica Todorić bio dovoljno mudar da sklopi marketinške ugovore s velikim medijskim kućama, pa se zato svi iživljavaju na "Vlajbahu", a nitko ne spominje Todorićeve dvorce, otoke, helikoptere i tisuću kuna manji prosjek plaća od Kerumovih prodavačica. Sjetimo se kako su novine objavile da se Agrokoru smanjuje kreditni rejting pa je Todorić zaprijetio povlačenjem tri milijuna kuna oglasa iz najveće novinske kompanije. Kerumu padne na pamet jedino poslati SMS novinaru i žaliti se zbog toga što ga je previše "nagazio".

Eto, došlo neko šugavo vrijeme da se Keruma brani. Ali kad ga napada premijer Sanader i prema njemu usmjerava nezadovoljstvo tisuća radnika koji su na nedavnom prosvjedu zaprijetili rušenjem Vlade, onda nema previše izbora. Kamo sreće da je Kerum jedini i najgori. Ali on je samo uočljiv, manje ušminkan i dovoljno primitivan izdanak kapitalističke kaste, pa dakle idealan da se u njegovu sliku zabijaju političke, medijske i sindikalne strelice. Eto, nedavno je manji sindikalni prosvjed u Zagrebu krenuo upravo iz Kerumovih dućana. U kojima prodavačice navodno ne smiju sjediti. Ne smiju ni u Konzumu, pa koga briga?

Kamo sreće da je Kerum jedini. Evo, on će sada prodati zlosretni Maybach, kojeg je uredno platio svojim novcima, kako bi novac dao u humanitarne svrhe i skinuo s grbače Sanaderovu kletvu. I što će to promijeniti? Baš ništa. Prodavačice će i dalje slabo zarađivati, rintati ko mazge i pokorno šutjeti jer na njihovo radno mjesto ciljaju još tisuće očajnica. Ali to je valjda Sanaderova ideja, kako riješiti socijalne probleme.

Zakon tržišta: Svi plaćaju malo pa će i Kerum

Umjesto da regulira minimalac, postroži kontrolu zapošljavanja i izrabljivanja, on apelira na socijalnu osjetljivost kapitalista i na njihovu savjest. Točnije, na grižnju savjesti. Kerum je jednom prilikom bio dovoljno naivan da prizna kako bi on rado svoje radnice platio više, ali da mu to ne dopuštaju tržišni uvjeti. Drugim riječima, svi plaćaju malo, pa će i on. Zašto bi, uostalom plaćao više, kad ne mora? Umjesto toga, profit će radije usmjeriti u nove poslove ili, još bolje, u vlastiti luksuz. Tko mu može to zamjeriti? Najmanje Sanader.

Predsjednik Vlade u prošloj je kampanji žestoko napadao Ljubu Jurčića i SDP zato što predlažu uvođenje poreza na kapitalnu dobit, kojim bi se, između ostalog, uzelo bogatim špekulantima i upotrijebilo u socijalne svrhe. Za šefa HDZ-a to je bilo zazivanje komunizma i gušenje dioničarstva koje je upravo počelo cvjetati. U međuvremenu se burza srušila (i za to je u kampanji Jurčić bio kriv), a kasnije su desetine tisuća radnika izašle na ulice, pa je Sanader shvatio kako je vrijeme da nešto poduzme: da optuži Keruma da se bahati vlastitim parama, umjesto da ih podijeli svojim radnicima.

Na Zapadu najbogatiji često plaćaju najveće poreze, ali to je obično odlika socijaldemokratskih vlada, a ne demokršćanskih. Sanader se zato hvali da potiče slobodno tržište, poduzetništvo i bogaćenje, ali kad je shvatio da je to otišlo predaleko, nije poduzeo političke mjere da popravi situaciju. On radije pred narodom optužuje kapitaliste za socijalnu neosjetljivost. I to baš on koji je toliko socijalno osjetljiv da se u imovinskoj kartici hvalio trošnim renaultom 8, a za prešutio satove vrijedne 150 tisuća eura.

Kao da socijalna slika Hrvatske nije nešto o čemu bi računa trebali voditi izabrani predstavnici vlasti, a ne poslodavci. Ako oni ispunjavaju svoje obaveze prema državi (ako su dovoljno pametni, i prema vladajućoj stranci), onda su ispunili svoju ulogu. Država je kriva što te obaveze ne postroži ili ne poskupi. Kaže Sanader da se mora voditi računa da ne radi na određeno vrijeme. Pa tko bi to trebao kontrolirati: Kerum ili država?

Bitno da se začepi jedna rupa. I izdrži dok se ne otvori druga.

Poznate su Sanaderove metode gašenja vatre i podilaženja masama. Srednjoškolce je spasio državne mature, studentima obećao brda i doline, sindikate udobrovoljio bacivši im Keruma pred noge, a nedavno je spasio Feral Tribune tako što ga je uhljebio u Europapress holdingu. Bitno da se začepi jedna rupa. I izdrži dok se ne otvori druga. I tako redom, prst po prst, dok se brana ne sruši.

Izbori su prošli i Ljubo Jurčić više nije prijetnja burzi dionica. Kad Željko Kerum proda Maybach, neće više biti tako strašan. Koga će Sanader idućeg optužiti za gospodarske i socijalne probleme u državi? Ševu i Jarana?

Foto: Glas Dalmacije