NAKON što je u brodogradnju ulupano 30 milijardi kuna poreznih obveznika, a od toga je dobar dio otišao u Uljanik i 3. maj koji će po svemu sudeći uskoro završiti u likvidaciji, valjda je svakome jasno da je održavanje na životu neodrživih firmi besmisleno i vrlo štetno za cijelu ekonomiju.

Samo ove godine svaki zaposleni platit će Uljanik 1600 kuna

Na brodogradnju je do sada potrošeno preko 30 milijardi kuna javnog novca, od toga na Uljanik Grupu, odnosno brodogradilište Uljanik 3,7 milijardi kuna, a na 3. maj 8,7 milijardi kuna. Sve skupa to je 12,4 milijarde kuna ili, ako uzmemo u obzir da Grupa ima 4300 radnika, oko 2,9 milijuna kuna po radniku.

Ali to nije sve! Ministar Marić danas je izjavio da dugovi Uljanik Grupe u ovom trenutku iznose oko 4,25 milijardi kuna, od čega će, kada završi u likvidaciji, poreznim obveznicima samo ove godine na naplatu stići 2,5 milijarde ili oko 1600 kuna po svakom zaposlenom u Hrvatskoj.

Prema procjenama agencije Standard&Poor’s, Uljanik grupa bi porezne obveznike mogla koštati još oko 3,5 milijardi kuna, ili 1 posto BDP-a.

Hrvatske firme imaju problem s pronalaskom radnika, a država ih je "zarobila" u onima koje su davno propale

Ova situacija je veliki udar na javne financije, jer novac koji bi mogao i trebao biti upotrijebljen za financiranje javnih funkcija države, poput zdravstva, školstva i sličnog, odlazi i odlazio je na jamstva i održavanje na životu jedne neodržive organizacije čiji radnici bi sutra mogli pronaći drugi posao i stvarati novu vrijednost.

Kao što je poznato, Hrvatska ima problem s nedostatkom kvalificiranih radnika. U posljednje vrijeme se o tome više priča jer se nedostatak pojavio u gotovo svim sektorima, no nedostatak metalskih radnika kakvi rade u brodogradilištima traje već godinama. Zbog nedostatka radnika, firme koje bi mogle raditi, stvarati novu vrijednost i zarađivati otkazuju poslove, odbijaju narudžbe, a s druge strane se novcem poreznih obveznika, njihovim novcem, financiraju kompanije koje gomilaju gubitke. I na kraju gube svi.

Održavanje na životu propalih firmi u Hrvatskoj je uobičajena praksa

Nisu brodogradilišta jedini primjer. U Hrvatskoj ima više takvih primjera, od cesta, željeznica ili sada također aktualne Petrokemije koja bi se uskoro, kao i brodogradilišta, trebala napokon skinuti s grbače poreznih obveznika.

Petrokemiju je u svibnju ove godine novcem poreznih obveznika vlada spasila od stečaja otkupivši potraživanja od banaka u iznosu od 450 milijuna kuna, nakon što je ta tvornica umjetnih gnojiva napravila gubitak iznad visine kapitala, zbog čega je trebala u stečaj.

U posljednja dva desetljeća ta je tvornica tek povremeno imala pozitivne rezultate, a zbog golemih gubitaka izgubljene su milijarde. Točnije 2,5 milijarde kuna, a to je iznos s kojim je mogla biti izgrađena još jedna takva tvornica.

Još 2014. godine država je dokapitalizirala Petrokemiju s 250 milijuna kuna, nakon što je propala privatizacija. Prošle godine dobila je jamstva vlade od 350 milijuna kuna, a sada je država dugove preuzela na sebe.

Kada zbrojimo te iznose, spašavanje Petrokemije porezne obveznike koštalo je više od 400 tisuća kuna po radniku.

Hrvatska je ovakvom politikom, u posljednja dva desetljeća natukla javni dug koji iznosi oko 280 milijardi kuna, a koji će plaćati naša djeca i unuci.