USTAVNI sud odbacio je kao nedopuštenu, jer nije iscrpljen pravni put, ustavnu tužbu Radovana Ortynskog protiv saborske odluke o njegovom razrješenju s dužnosti glavnog državnog odvjetnika.

Ustavnu tužbu protiv saborske odluke o njegovom razrješenju s dužnosti glavnog državnog odvjetnika Ortynski je podnio jer smatra da mu je njome povrijeđeno pravo na rad. Umjesto da ga razriješi na vlastiti zahtjev iz osobnih razloga, nakon čega je mogao ostati zamjenikom u državnom odvjetništvu, Hrvatski sabor razriješio ga je iz "drugih razloga koje nije naveo", tvrdi Ortynski, zbog čega je ostao bez posla.

Ustavni sud odbacio je većinom glasova njegovu ustavnu tužbu jer nije iscrpljen dopušteni pravni put.

Dopušteni pravni put, smatra Sud, nije iscrpljen jer je Ortynski , ako su mu pojedinačnim upravnim aktom povrijeđena ljudska prava najprije trebao pokrenuti upravni spor. Budući da nije iskoristio taj način zaštite, tužba je odbačena kao preuranjena.

Protiv odbacivanja ustavne tužbe bio je sudac Milan Vuković.

Hrvatski sabor Ortynskog je razriješio dužnosti 24. travnja 2002. po članku 55. Zakona o državnom odvjetništvu koji govori o razrješenju zbog neobavljanja zakonskih ovlasti. Tjedan ranije Sabor je odbio njegovo godišnje izvješće o radu Državnog odvjetništva. U završnoj riječi o tom izvješću Ortynski je u Saboru uz ostalo istaknuo da ga "smjenjuje organizirani kriminal koji svoje ljude ima u politici, sudstvu, odvjetništvu, medijima".

Preostale četiri, danas usvojene ustavne tužbe zbog dugotrajnosti sudskih postupaka uvrštene su na dnevni red sjednice Ustavnog suda zato jer na Vijeću za rješavanje ustavnih tužbi nije postignuta jednoglasnost, zbog protivljenja suca Vukovića. On, naime, smatra da sudovi nisu odgovorni za dugotrajnost postupaka.

Sve četiri ustavne tužbe zbog dugotrajnih sudskih postupaka, od kojih neki traju i 20 godina prihvaćene su sa 12 glasova "za" i jednim "protiv". Istodobno utvrđeno je i pravo na novčanu naknadu podnositeljima ustavnih tužbi zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje u razumnom roku. Te naknade iznose od pet do osam tisuća kuna, a nadležnim sudovima je naređeno da ih riješe u najkraćem roku.