Velenečasne radnje u Malovaroščičkoj sredini

ŽUPANJAC, na Blogeru poznat kao junkyarddawg, a u svom gradu, župi i obitelji kao Domagoj Zovak, izazvao je nevjerojatno zanimanje kada je na svom internet dnevniku izrazio ogorčenost rasipništvom koju demonstrira županjski svećenik Ivan Varoščić.

On u gradu teško pogođenom poratnom neimaštinom, vrtoglavom nezaposlenošću i niskim standardom stanovnika gradi Crkvu na otvorenom i Župni dvor, iako već postoji jedan. Razumije se kako su svi građevinski pothvati impresivna zdanja pri čijem građenju parametri skromnosti i bogoštovlja uzmiču pred megalomanskim građevinama, jer "nebo je granica".

Nakon njegovog teksta Županjci su se podijelili na dva tabora: oni koji ga žestoko brane i hvale što je prvi koji su usudio suprotstaviti samovolji i bahatosti crkvenog gospodara Županje, i na one, koji pristaju uz svećenika i zamjeraju Domagoju, pa čak i njegovim roditeljima, iako su članovi obitelji Zovak praktični vjernici, a sam Domagoj je bio i ministrant. Zaputili smo se stoga u Županju i to slučajno, baš u nedjelju.

"Župnika se nikada ne smije zaobići!", prijeteći i znakovito je župnik Ivan Varoščić sa propovjedaonice poručio pastvi, pričajući priču o maloj i siromašnoj vidjelici Gospe Lurdske, koja je sretnu vijest o ukazanju Majke Božje, kao što se i pristoji, prvo pohitala saopćiti svećeniku na čijem teritoriju je došlo do Gospojavljanja.

"Župnika se nikad ne smije zao...!", nije stigao Varoščić ponoviti naputak, jer je u crkvi Mučeništva sv. Ivana Krstitelja nestalo struje. Kandeliri su se zanjihali, svijeće utrnule, a mikrofon Nezaobilaznog, kao i zvučnici kojima je grmio, zanijemili.

Vrag će ga znati što je Onom Gore zasmetalo pa je prekinuo propovijed: da li priča Velečasnog Varoščića o jami Jazovki u "koju su Jugokomunisti napunili tisućama poluživih tijela Hrvata", prigodna za nedjeljnu propovijedi i dan Gospe Lurdske, ili je možda On kod župnika osjetio drugi grijeh vrijedan božanske intervencije: Taštinu, jer se svećenik uživio u deračinu kako župniku, kao prvoj stepenici puta za nebo, pripada pravo da prvi sazna.

Ako se i kome od Županjaca ukaže Gospa Posavska trebaju prvo njemu javiti, pa će ga, kao kolegu Zovka, glumiti Martin Sheen, a nadležna sedlarovska karavana provincije celuloidnog otkupitelja će snimati u njegovom životnom djelu: crkvi na otvorenom, čiji gabariti već natkriljuju gradsko središte.

Osim o jamama i Bernardici Soubirous, Varoščić je upadljivo za vrijeme mise ponavljao kako nisu sreća i blaženstvo u siromaštvu i neimaštini, jer ako se pogleda njegov župni dvor, gradilište monumentalnih dimenzija ali i priče Županjaca o njegovom lifestyleu, koji se nikako ne može nazvati isposničkim, Varoščiću je potrebno bijelo pranje, pa makar pred njemu vjernim vjernicima, u ne baš prepunoj crkvi za vrijeme nedjeljne mise.

Nakon mise ispred crkve je bilo teško pronaći osobu koja će imenom i prezimenom i za naš portal iskazati svoj stav, iako se mahom radi o ljudima koji su ovom sukobu zauzeli stranu velečasnog Varoščića. Sam svećenik poslije mise nije želio reći baš ništa za naš portal, a na zamolbu da ga barem fotografiramo, kad već u crkvi nismo mogli zbog pomračenja, zatvorio je vrata župnog dvora. Ipak dvoje ljudi, koji su pomagali u bogoslužju, pristalo je na kratak razgovor.

"Laj protiv Bandića tamo gdje jesi, a crkvene velikodostojnike ostavi, jer nema u crkvi demokracije!"

Ilija Bubalović, vjernik koji je prilikom nedjeljne mise asistirao župniku u pričešćivanju, odlučno je stao u obranu župnika: "Digla se hajka na župnika bez ikakvog povoda jer župnik nikada ni o njemu ili njegovoj obitelji nije mislio ništa loše, koliko su zajedno jeli, pili, skupa bili, jedino ako je razlog gradnja. Ali to sve ostaje nama, neće to nitko odnijeti. Loše je što su mladi Županjci stali na njegovu stranu, jer to je loš primjer lošeg odgoja i lošeg pristupa. Šta Domagoj ima pričati kada nije tu i nema pojma. Kad sam ga ja zadnji put vidio ovdje? Ako neće sudjelovati u tome, nema šta komentirati. Di si? U Zagrebu, imaš tamo Bandića pa komentiraj i laj protiv njega, a crkvene velikodostojnike ostavi, jer crkva se zna šta je. Nema u crkvi demokracije! Tu se zna hijerarhija.", odlučan je Bubalović.

Na zamolbu da komentira nezadovoljstvo pretjeranom raskoši crkve u Županji koja ima hrpu drugih problema, aktivni član vjerske zajednice je odvratio: "Ma kakva raskošnost, neka on zapita sebe u kakvoj raskoši on živi, aute mijenja kako mu padne na pamet. Nama svima, ali i župniku je žao te obitelji jer tu jedna obitelj stradava, zašto ta obitelj ne bi bila zdrava?"

"Nisam čitala ono što je Domagoj pisao, ali nije pravu"

Marija Jovanovac, koja je te nedjelje na misi čitala iz Starog i novog zavjeta, nešto umjerenije je iskazala svoje nezadovoljstvo: "Nije lijepo tako javno govoriti protiv svećenika, što god on imao protiv njega. To doista nije u redu od Domagoja, jer se svećenika treba poštovati. Nisam čitala to što je on napisao, ali svejedno mogu reći da se ne slažem s njim"

"Varoščić je prisvojio novce koje su mi austrijski dobrotvori poslali za novu kuću"

Osim onih koji su uz župnika, stvorila se i kritična masa nezadovoljnih i ogorčenih svećenikovim postupcima, a troje ljudi iznijelo je priče koje doista dovode u pitanje Varoščićevo poslanje na zemlji.

Ivo Krznarić, teški bolesnik koji sa ženom i četvero djece živi u posvemašnjoj bijedi u maloj i trošnoj kućici, na poseban način je osjetio župnikovu skrb za unesrećene: on je u jeku najtežih napada na Županju (1992.) sa suprugom i malodobnom djecom autostopom otišao u Švicarsku, odakle je vraćen u Austriju. "Tamo sam u mjestu Volkirch radio na crno kod svećenika Martina Finka, a kada sam u ljeto ´93. odlazio on me je, znajući u kakvim uvjetima živim u Županji, pitao da li bi mi milijun šilinga bilo dovoljno za novu kuću." U isto vrijeme u Županju dolazi i Varoščić, u ratno vrijeme zadužen za raspodjelu humanitarne pomoći, koji je kontaktirao s austrijskim Caritasom i prilikom posjete Krznarićeve kuće se složio kako je brojnoj obitelji doista potreban prikladan dom.

"Tada sam dobio rak želuca i četiri godine bio po bolnicama, ali je Varoščić zaboravio na svoje obećanje. Novac za moju kuću je doista i uplaćen na račun grada Županje sa doznakom za Caritas, u vrijeme kada je gradonačelnik bio Anto Malbašić (1997-2000), ali je pravo raspolaganja novcem imao jedino Varoščić. Uplatu je izvršio anonimni imućni čovjek iz Austrije"

Svećenik se Krznariću više nije javljao, a posebno je njegovu obitelj zaboljelo pismo austrijskog Caritasa u kojem se izražava zadovoljstvo što su mu "omogućili novi dom". Fotografije "novog doma" koje drži na fotografiji su zabilježile Varoščićeve pomoćnice u Caritasu, za koji Krznarić sumnja da je izgrađen od novca koji je bio namijenjen njemu.

"Zamolio sam ga da vodi sprovod moje supruge, ali je rekao da neće sudjelovati u toj paradi jer moja obitelj nije platila crkveni doprinos"

Župnikovu bešćutnost je na možda najpotresniji način osjetio Stjepan Končić, koji je prije dvije godine ostao udovac i samohrani otac troje djece. Njemu je supruga preminula 17. siječnja 2005, a on je dogovorio pogreb za sljedeći dan. Međutim, tijelo njegove supruge zbog komplikacija nije prebačeno iz Krapinskih toplica, pa je bio prisiljen na odgodu sprovoda, što je prilično razljutilo Varoščića, kao i to što nije po pravilima on, kao suprug, došao tražiti da svećenik vodi pogreb, nego je poslao svog bratića.

"Kada sam čuo da zbog toga odbija sudjelovati u sprovodu, otišao sam do  njega i bijesan rekao kako sam morao tješiti svoje troje djece koja su ostala bez majke, on mi je samo odbrusio: Ne plaćate Lukno (crkveni doprinos - 100 kuna po obitelji, op.a.), pa zašto bih ja sudjelovao u toj paradi."

Varoščiću, koji je bio ljut jer se tih dan njegovo ime povlačilo po novinama, nakon što se na misama proslavio prozivanjem onih koji ne uplaćuju iznose crkvi, ni to nije bio dovoljno, pa je ožalošćenom Končiću, koji je morao ići jer je očekivao da mu dopreme suprugino tijelo, na odlasku prigovorio "da je loš otac jer mu djecu ne viđa često u crkvi"

Mučna priča oko sprovoda njegove supruge ima i svoj epilog: nije više imao vremena pozvati drugog svećenika da održi obred, pa je Varoščić preuzeo dužnost (inače na sprovodima govori o Janici Kostelić, Slavku Goluži i abortusima), ali tako da nije održao misu zadušnicu na groblju, nego je Končića "naručio" sljedeću subotu, kada su njega i utučenu obitelj na vratima crkve dočekali svatovi i tamburaši!

Stjepan Končić i dalje trpi neugodnosti, posljednjih mjesec dana je bio na informativnim razgovorima na policiji, zbog toga što je osumnjičen za prijetnje: netko je pri skupljanju milodara u novčanicu od deset kuna zamotao metak i ostavio ga u škrabici, a Varoščić je policiji prijavio upravo Končića.

Osim što ih šalje na policiju, Varoščić Županjce zna uputiti i u opću bolnicu ili dom zdravlja, kao što se vidi iz fotografije liječničke dokumentacije za koju je bogatija Jadranka Zovak, majka grešnog blogera. Svećenik je strateški, znajući da mu se nije najpametnije bosti sa njenim mužem Ivanom, a Domagoj je u Zagrebu, napao upravo nju, na probi crkvenog zbora u kojem ona i njen suprug pjevaju 19 godina. Od šoka i stresa pala je u nesvijest.

Varoščić prema svjedočenju svih navedenih i inače vjernike drži u pokornosti ciljajući na one slabije i nezaštićene među njima, kao što su djeca, a odrasli onda, ne želeći biti izloženi stigmi, prozivanju sa oltara i ekskomunikaciji, šutke ili gunđajući sebi u bradu, ispunjavaju njegove naputke. Bolje reći, do sad su ispunjavali.

Zvonko Alač

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara