Foto: Hina

MAKROEKONOMIST Velimir Šonje na svom je Facebook profilu objavio analizu mogućih ishoda nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije.

1. NEIZVJESNOST

Dogodio se crni labud – metafora za nešto što se događa prvi put (izlazak trećeg stupa iz EU). Stoga je jedino izvjesna neizvjesnost. No, kako ljudi imaju ugrađenu potrebu za blebetanjem, priključujem se općoj kakofoniji i pravim se kao da je o Brexitu danas moguće reći nešto racionalno. Ujedno se ispričavam svima, na čije pozive i mailove danas nisam odgovarao.

2. UZROCI

Pogrešna je ideja da su ekonomska kriza i mjere štednje uzrok odluke Engleza (da, Engleza, jer ovo nije odluka U.K. s obzirom na radikalno oprečne stavove Sj. Iraca i Škota). Slika dolje na

Vaše veliko iznenađenje pokazuje dvije stvari:

(A) EU je, mjereno rastom realnog BDP po stanovniku, gospodarski najuspješnije razvijeno područje u XXI stojeću (uspješnije od SAD i Japana). EU ima nešto veću nezaposlenost od SAD-a i Japana (8,7% naspram 5% odnosno 3,2%), no to nije bilo presudno, jer su prevagu na referendumu odnijeli stariji glasači koji više nisu radno aktivni;

(B) U.K. je u ovom stoljeću bilo ekonomski uspješnije čak i od prosjeka EU, a od krize se solidno oporavilo. Danas ima više zaposlenih nego ikada. I ne samo to: brojke pokazuju da je politika štednje mit, jer su državni izdaci U.K. iznosili 42,9% BDP-a 2006. i 43,2% BDP-a 2015. Izdaci za socijalne transfere u uskoro bivšem «Ujedinjenom» Kraljevstvu povećani su s 12% 2006. na 14% 2015.

Uzmemo li u obzir demografiju i imigraciju (zadnji podaci prije referenduma govorili su o historijskom maksimumu priljeva imigranata od oko 340 tis. u prošloj godini), zapaljive priče o tome da Englezi seniori imaju jednako pravo na pregled kod liječnika kao poljski i arapski imigranti vjerojatno su odnijele prevagu.

Dakle, u razmatranjima fenomena Brexita ne može se zaobići podatak da U.K. danas ima oko 6 milijuna ili oko 10% stanovnika više nego početkom stoljeća, i da su to dobrim dijelom doseljenici. U tom svjetlu, referendum se može promatrati i kao vrhunac kompeticije za benefite socijalne države.

3. SCENARIJ PESIMIST

U pesimističnom scenariju funta divlje fluktuira. Jasno da sada ide prvo undershooting, pa korekcija, ali poanta je da bi ovo mogao biti početak razdoblja povećanih kolebanja, čitaj: rizika. U.K. je ključan vanjskotrgovački partner Kontinenta. Dakle, ne može se isključiti slabljenje aktualnog impulsa rasta, moguće i recesija s reperkusijama po gospodarstva kontinentalne Europe.

Britanska politička elita, kao i ona Kontinentalna, ne snalazi se baš najbolje. Počinju turbulencije u Sj. Irskoj, Škotska ide van, nastupa kraj U.K. «as we know it». Trump pobjeđuje u Americi, ostvaruje neko pragmatično partnerstvo s Putinom, većina uvijek oportunistički nastrojenih europskih lidera pristaje uz nove odnose (kao da imaju izbora). Umjesto u trokutu Berlin-Pariz-London, Europa se redefinira u nestabilnom trokutu Berlin-Pariz-Moskva. Taj trokut je uvijek opasan, jer se gubi snažan liberalni uteg koji je historijski uglavnom dolazio s područja oko Trafalgar Squarea i Lombard Streeta.

Populizam posvuda jača, uspijevaju neki od neizbježnih predstojećih referenduma (Nizozemska, Finska, Francuska...). Merkel i Hollande gube izbore u svojim zemljama. EU opstaje, ali bitno oslabljena i Kontintent se vraća na razinu institucionalne povezanosti iz 80-ih, prije Maastrichta. Poneka država koja izađe vraća svoju valutu, kreću valutni ratovi deprecijacijama koji dugoročno nose samo štete. EU u sljedećih 10 godina uglavnom ekonomski stagnira i počinje zaostajati za ostatkom svijeta.

U ovom je scenariju važno uočiti da prelijevanje "exit efekta" na druge zemlje počiva na bitno drukčijim političkim temeljima od Brexita. Dok se Brexit tumači percepcijom kompeticije za ograničene resurse socijalne države kod u prosjeku starijih glasača, neki drugi exiti mogli bi biti potaknuti pukom demagogijom i željom za autarkijom u posve drukčijim nacionalnim okolnostima.

4. SCENARIJ OPTIMIST

U.K. ostaje članica EEA (engl. European Economic Area), kao i Island i Norveška koje nisu članice EU. Za većinu to uglavnom znači da se cijena roaminga ne mijenja. Nakon početnih turbulencija, u ovom se scenariju stvari brzo stabiliziraju. Pokušaji referenduma o exitu (koji sada sigurno slijede) u nekoliko slučajeva ne uspijevaju. Zahvaljujući brzoj reakciji Londona i vodećih političara Konitenta, novi odnosi, sada dominantno samo ekonomski, stabiliziraju se pod krovom EEA. U.K. se zatvara prema imigraciji, uvodi strože zakone i kontrole, ali ostaje djelomično otvorena za priljev radnika iz EU, možda nakon prve reakcije zatvaranja. Vrijeme liječi sve.
Bruxelles u ovom scenariju shvaća poruku. Odustaje od birokratskih gluposti (one su samo korištene kao "argument" onih koji su bili za izlazak, nipošto ih ne treba promatrati kao glavni razlog ishoda glasanja) i fokusira se na bitno - konsolidaciju postojeće razine EU integracije.

5. VJEROJATAN SCENARIJ I ŠTO SVE TO ZNAČI ZA HRVATSKU

Vjerojatan scenarij je negdje između optimista i pesimista. Bez dubljih analiza, teško je procijeniti što sve to znači za Hrvatsku. Ovako, na prvu, možemo govoriti o tri kanala utjecaja:

(A) Kanal trgovine i tokova kapitala. Izravne veze nisu odveć jake. Trgovački kanal će djelovati u onoj mjeri u kojoj se valovi tečajne i trgovačke neizvjesnosti iz Londona prenesu do nas putem naših velikih vanjskotrgovačkih partnera, Italije i Njemačke. To će potrajati neko vrijeme, stvari nas pogađaju s cca 9 mjeseci zakašnjenja (sjetimo se 2008.). Financijski kanal će djelovati trenutno, kroz smanjenje apetita za rizikom na svjetskom financijskom tržištu. Iz te perspektive, sada možete tumačiti značaj mojeg posta «Na štitu ili sa štitom» vezano uz vladinu odluku o odgodi zaduženja od 4.6., vidjeti niže. No, ne usuđujem se ništa prognozirati, ne zaboravite da je ovo crni labud. U teoriji, valuta poput kune koja je stabilna u odnosu na EUR mogla bi čak postati interesantna nekima u bijegu od funte. Ali, to su teorije.

(B) Kanal političkog ambijenta. S obzirom da se kod nas toliko malo zna o tome što se i zašto događa u svijetu, za očekivati je da će doći do slabljenja glasova razuma i jačanja demagogije (Sinčić je već sinuo, koliko vidim). No, taj trend je dugo prisutan, samo će se malo ubrzati.

(C) Geopolitički kanal. To je vezano uz gornju opasku o trokutima političkih odnosa. Nisam stručnjak za to. Meni je to potpuno nepredvidljivo, pa sam u tom pogledu emotivan. Jednostavno, mirnije spavam ako sjedim na tronošcu čija treća noga stoji u Londonu, a ne u Moskvi.

Sada fakat dosta s glupostima. Sutra je tekma.