PUNIH sedam godina pripremao se projekt državne mature. Posljednje tri godine pripremao se teren za njezinu primjenu. I onda, petstotinjak učenika izašlo je na ulicu, bacilo par rajčica i toalet papira, zatražilo odgodu državne mature, a ministar Dragan Primorac rekao: "Onda dobro".

I matura se odgađa. Samo tako. Udovoljeno je narodu, usput prekršen zakon, spašen je obraz ministra, a vjerojatno i premijera i svi su sretni i zadovoljni. Bilo je to lakše nego što se očekivalo.
A nije trebalo biti. U normalnoj državi, čija ministarstva rade svoj posao, pripremaju provedbu zakona i odgovaraju za svoje postupke, Vlada je trebala stati iza svoje odluke. Braniti je, kao što su specijalni policajci branili zgradu Ministarstva prosvjete od toalet papira i paradajza.

No, budući da živimo u Hrvatskoj, nije nikakvo čudo da ministar Primorac već idućeg jutra odustaje od svega onoga na čemu je radio punih pet godina. Tolika je razina kompetencije: njegove, ali i ministarstva kojemu je na čelu već dva mandata. I već za par dana ministar se ne posipa pepelom zbog toga što je učenike i nastavnike izložio lošem i nedorečenom projektu državne mature, već panično po hodnicima ministarstva traži odgovorne. Kao da se radi o propustu nižerangiranog službenika u nekom odjelu "zadnja vrata desno", a ne o kapitalnom projektu Ministarstva prosvjete.

Ako je Sanader doktor, onda je Dragan Primorac magistar populizma i demagogije

Ako je Ivo Sanader doktor, onda je Dragan Primorac magistar populizma i demagogije. Poput svog uzora na čelu Vlade, i ovaj ministar panično bježi od loših vijesti, nezadovoljstva odlukama za koje odgovara, od sumnji i kritika. Zar je onda čudno što je najpopularniji ministar? Pa tko ga ne bi volio kad zbog par roli toalet papira sruši projekt iza kojeg stoji cijelo ministarstvo i u koji se klela njegova Vlada?  Što je sljedeće: studenti s katastrofalnim Bolonjskim procesom?

To, nažalost, nije obrazac ponašanja samo ministra Primorca, već čitave Sanaderove vlade. Desetine odluka povučene su kad se javnost digla protiv njih, što dovoljno govori o kompetenciji ljudi koji ih donose. Sjetimo se samo prodaje Liburnije, pa prodaje KIM-a anonimnom HDZ-ovcu, pa naplate PDV-a od Hrvatske radiotelevizije kojeg je Ivan Šuker ujutro najavio, a Sanader popodne obustavio.

Ono što se planiralo sedam, a pripremalo tri godine, srušeno u jedno popodne

No, u toj seriji donesenih pa povučenih odluka vjerojatno ni jedna nije bila tako kapitalna i dalekosežna poput državne mature. Ono što se planiralo sedam, a pripremalo tri godine, srušeno je u jedno popodne. Za Sanaderovu Vladu vrijedi novi aksiom Murphyjeva zakona: što je veća odluka, to ju je lakše srušiti.

Dragan Primorac sada spašava obraz i sveudilj zahvaljuje učenicima što su izašli na ulice i informirali ga o greškama u provedbi državne mature. Pa kakav je to ministar koji se o tako velikoj odluci koju sam potpisuje, informira na ulici? I kako mu je uopće pošlo za rukom da sasluša što učenici prigovaraju, kad u to vrijeme uopće nije bio u zgradi Ministarstva? Bio je, naime, sa Sanaderom i cijelom državnom svitom u luksuznom hotelu na promociji svoje knjige.
Impresivan je i način na koji ministar donosi tako teške odluke: satima razgovara s najkompetentnijim suradnicima, "dobije stvarnu sliku i zna što treba učiniti", zatim premijera izvještava o svojoj odluci i dobiva njegovu podršku.

Nažalost, Primorac je sve to učinio NAKON prosvjeda, a ne PRIJE njih, odnosno prije nego što uopće počinje primjena državne mature. Kod ove vlade pravilo je bolje liječiti, nego spriječiti. Maksima "Ako prođe, prođe" dovedena je do savršenstva.

Prekršen je zakon, kompromitirana je vlada, ali nema veze. Idemo dalje.

Primorac, po dobrom starom Sanaderovu običaju, želi uvjeriti javnost kako je on bio žrtva nekompetentnosti svojih suradnika, baš kao što premijer za svaku svoju lošu odluku krivi svoje ministre. Ispada da je on tek sad kročio u onu zgradu na Trgu burze i tamo zatekao neprihvatljivo stanje, koje će sada krenuti čistiti. I njemu, baš kao i Sanaderu, suradnici vole govoriti da je "lijep i pametan", ali njega ipak "zanima istina". A istina je samo jedna: Primorac je na čelu Ministarstva prosvjete već petu godinu, cijelo vrijeme projekt državne mature u njegovim je rukama, on za njega odgovara i treba kontrolirati svaki djelić njegove provedbe, on zna koji su mu suradnici jer ih je sam tako postavio i trebao bi odmah znati na kojoj razini je "zaškripalo" - ako već nije na najvišoj. Ako za to nije sposoban, ako ne drži pod kontrolom velike projekte, ako ne zna gdje je "sustav mogao zakazati" i ako se najbolje informira s ulice, onda možda nije za taj posao.

Zapovjedne odgovornosti naslušali smo se ovih godina u ratnom kontekstu. Ali čemu služe ministri ako ne da odgovaraju za ono što se događa u njihovu resoru: sa suradnicima koje su oni postavili i projektima koje su preuzeli? Glupo pitanje. Ako za isto, pa još i gore ponašanje, ne odgovara premijer, čemu se onda uzbuđivati? Najbolje će biti ako za ovaj fijasko odgovara nekakav službenik "druga vrata desno". Najrealnije će, međutim, biti - sudeći po načinu na koji funkcioniraju Sanader i njegovi ministri - da neće odgovarati nitko. Prekršen je zakon, kompromitirana je vlada, ali nema veze. Idemo dalje.

Takvu demagogiju ne može prodati ni doktor Ivo

Dragan Primorac i dalje će krčiti put prema političkim vrhuncima i pritom mu nikakve beznačajnosti ne smiju stati na put. Pa ni državna matura. Njegov glavni cilj godinama je bio predstaviti se kao omiljen ministar i popularan političar. Popularniji od svog premijera. Savršeno je bježao od konflikata, rijetko je kad branio svoje poteze koje bi makar izdaleka mogle biti kontradiktorne, njegovo ime jednostavno se nije smjelo pojavljivati u lošem kontekstu.

Mudro je odlučio da se neće s Milanom Bandićem valjati u blatu zagrebačkih izbora, nego će elegantno čekati da se sitnež pohvata prije njega, pa da on kasnije dođe na gotovo. Mlad je, ima za njega vremena. Jednako tako, diskretno cilja i na predsjedničke izbore, no pitanje je kojem HDZ-ovcu će Sanader uopće dopustiti da se popne na Pantovčak. Odnosno, u koga će imati dovoljno povjerenja. No, za sve te planove Primorac mora sačuvati čist obraz, kao što ga je sačuvao u slučaju državne mature. Kad djeca bacaju paradajz, on u hotelu s premijerom. Kad je paljba prošla, velikodušno im je ispunio želje, čak i zahvalio što su ga gađali i pozvao ih da to čine ponovno. Takvu demagogiju ne može prodati ni doktor Ivo.