TRINAEST godina nakon što su JNA i srpske paravojne postrojbe okupirale Vukovar i sedam godina nakon vraćanja uništenog grada u hrvatski ustavnopravni okvir, najveći njegov problem je nerazvijeno gospodarstvo, nezaposlenost i povratak, ocjena je gradskih vlasti.

Stopa nezaposlenosti u Vukovaru, u kojem po popisu pučanstva 2001. živi oko 32 tisuće stanovnika, od kojih oko 58 posto Hrvata i oko 31 posto Srba, potkraj rujna ove godine bila je 31,7 posto, a plaće su 25 posto manje od državnog prosjeka. Na popisu nezaposlenih u područnoj službi Zavoda za zapošljavanje nalazi se nešto više od 3200 Vukovaraca, a na gradskom području zaposleno je oko 7000 ljudi.

Predsjednik vukovarskog Kluba intelektualaca "Vukin" Josip Kovač smatra kako je Vukovar već godinama mjesto koje političarima služi isključivo za stjecanje političkih bodova. "U Vukovar se danas vraćaju samo oni visoko školovani mladi ljudi koji nigdje drugdje ne mogu pronaći posao", navodi Kovač.

"Strahom od asimiliacije vukovarska se mladež gura u segregaciju", ustvrdio je Kovač, ocijenivši neprihvatljivom razdvojenost učenika po nacionalnosti u razredima u vukovarskim osnovnim i srednjim školama.

Dodaje kako su danas obnovljene kuće u Vukovaru prazne "jer su povratnici došli i otišli".

Po njegovim riječima mnogi Vukovarci danas žive u neimaštini jer nema posla, a od poduzeća koja u gradu i rade država više uzima nego što im daje.

Kao primjere koji pobuđuju nadu navodi djelovanje Gradskog muzeja, Knjižnice i Pastoralnog centra "Sv. Bone" koji su, kako ističe, središta kulturne i duhovne obnove Vukovaraca. "Vrijeme ipak liječi sve i to, vjerovali ili ne, u Vukovaru donosi rezultate", zaključio je Kovač.

Jovan Ajduković, predsjednik Zajedničkog vijeća općina, koje institucionalno skrbi za status i prava srpske nacionalne manjine u hrvatskom Podunavlju, ocjenjuje da su Vukovarci sve manje ksenofobični i kaže kako se osjeća da "obični ljudi žele ponovno uspostaviti međunacionalno povjerenje".

"Sama gradska vlast još je kamen spoticanja jer u njoj postoje ljudi koji se ne mogu otrgnuti od pojedinih datuma", zaključio je Ajduković, dodavši kako Srbi u hrvatskom Podunavlju, pa i oni u Vukovaru, unatoč tomu što se osjeća napredak u funkcioniranju pravne države, još osjećaju određenu pravnu nesigurnost.

Ajduković kaže da su Srbi starosjedilačka zajednica u Hrvatskoj koja "danas žarko traži odgovornost".

"Odgovornost ne možete međutim imati ako ste na margini", ističe Ajduković i domeće kako u "kršćanskom duhu treba težiti oprostu, žrtve nije potrebno dijeliti, ali ni oprostiti zločine tko god ih počinio".

Saborski zastupnik iz Vukovara Petar Mlinarić smatra da su goleme ratne štete, procijenjene na 9,5 milijarda kuna, glavna razvojna kočnica sadašnjeg Vukovara.

"Nakon povratka u Vukovar glavna zadaća nam je bila pokrenuti život u gradu. Dosta smo učinili, ali još treba puno učiniti kako bismo se izjednačili s drugim hrvatskim gradovima", kazao je Mlinarić. Dodao je kako je za razvoj Vukovara presudna državna pomoć u idućih nekoliko godina.

Trinaesta obljetnica pada Vukovara, 18.,19. i 20. studenog, ove se godine obilježava pod geslom "Zazvonite zvona sa svih zvonika". Tih dana bit će priređeno više prigodnih događaja u spomen na stradanje Hrvata i drugih nesrba u Vukovaru, a središnji je 18. studenog - odavanje počasti stradalima u koloni sjećanja vukovarskim ulicama od Opće bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata.

Procjenjuje se da je u srpskoj agresiji i okupaciji Vukovara 1991. poginulo 1500 do nekoliko tisuća hrvatskih branitelja i civila, a ranjeno ih je više tisuća. Na popisu zatočenih i nestalih iz Domovinskog rata od 1184 osobe više od polovice je s područja Vukovarsko-srijemske županije, a od toga broja velikoj većini nestalih trag se gubi upravo u Vukovaru.

Iz svojih je domova u Vukovaru od oko 46.000 prijeratnih stanovnika 1991. prognano oko 22.000 vukovarskih Hrvata i ostalih nesrba, od kojih je u progonstvu još oko 4000.