NEJASNA povijest američke odluke da se ide na vojni sukob s Irakom ima svoj začetak u tajnoj uputi predsjednika Georgea W. Busha donesenoj odmah nakon terorističkih napada 11. rujna koja je označila pobjedu konzervativaca u njegovoj vladi, piše u nedjelju The Washington Post.

List piše da je predsjednik George W. Bush šest dana nakon napada na Svjetski trgovački centar i Pentagon 11. rujna 2001. potpisao dokument označen ´strogo povjerljivo´ u kojem je u glavnim crtama iznesen plan da se ide u rat u Afganistanu kao dio globalne borbe protiv terorizma.

´Skoro u fusnoti dokument je također dao upute Pentagonu da počne planiranje vojne opcije za Irak´, navodi list riječi visokog dužnosnika.

Ova do sada neobjavljena tajna uputa o Iraku karakteristika je internog donošenja odluka skrivenog od očiju javnosti, piše The Washington Post.

Bushova administracija je u posljednjih devet mjeseci Irak smjestila u središte svoje borbe protiv terorizma, a iza toga nije ostao širok trag ključnih sastanaka i događaja koji bi vodili formalnoj odluci da se ide u akciju protiv Saddama Husseina.

Odluka da se ide na sukob s Irakom je uvelike pobjeda male skupine konzervativaca koji su na početku Bushova mandata bili u manjini, ali je njihovu čvrstu politiku prema Iraku od prije 11. rujna Bush brzo prihvatio nakon napada. Promjena politike objavljena je protivnicima vojne akcije tek nakon nekoliko mjeseci kada je interna borba već bila odlučena, piše list.

List navodi kako je mala skupina visokih dužnosnika, posebice u Pentagonu i uredu potpredsjednika, već dugo izražavala zabrinutost Saddamom Husseinom i tražila njegovo zbacivanje u člancima i otvorenim pismima još prije dolaska Busha na vlast.

The Washington Post spominje Donalda Rumsfelda, sadašnjeg ministra obrane, Zalmaya Khalilzada, sadašnjeg posebnog izaslanika Bijele kuće za iračku oporbu i Paula Wolfowitza, zamjenika ministra obrane.

Rezultati ovoga mutnoga procesa donošenja ad hoc odluka i zaobilaženja tradicionalnih načina političkog odlučivanja vidljivi su danas u mlakoj potpori vojnoj akciji koju pruža State Department, šutljivoj zabrinutosti među vojnicima u Pentagonu i općoj konfuziji među relativno visokim dužnosnicima i u javnosti o tome kako ili čak kada je ova politika odlučena, zaključuje list.