Zašto Petračevi traže ispriku novinara?

Zašto Petračevi traže ispriku novinara?

OČITO je došlo vrijeme da se novinari ispričavaju osuđenim kriminalcima. Sinovi Hrvoja Petrača svojevoljno su došli u sjedište policije, a nakon višesatnog ispitivanja najstariji sin Novica bahato je, gotovo ljutito, dobacio gomili znatiželjnih novinara okupljenih pred zgradom u Heinzelovoj ulici: "Kad se otkrije ubojica Ivane Hodak, hoćete li nam se ispričati?". I odmah rezignirano zaključio: "Ma naravno da nećete".

Petračevi su, znamo to odavno, fini ljudi. Pogledajmo, recimo, tatu Hrvoja koji trenutno robija u Lepoglavi. Čim je sjeo na optuženičku klupu zbog otmice sina Vladimira Zagorca ispričao se premijeru Ivi Sanaderu zato što ga je nakon uhićenja u Grčkoj nazvao "Smranaderom". Nije to zaista bilo ni lijepo, ni pristojno. Ne treba stoga čuditi što njegovi sinovi, također sve fini i pristojni momci, sličnu razinu ponašanja očekuju i od znatiželjnih novinara.

Zašto se Petračevi nisu ispričali?

Doduše, nitko od Petračevih sinova nije ovih godina iskoristio priliku da se najprije u ime svoje bake Zlate ispričaju novinarima kojima je poručila kako bi "dala lijepe Bosančerose da prebiju Miljuša". Kojeg su ubrzo potom i pretukli. I koja je zatim zaprijetila novinarima da se paze, jer "tko zna što im se sve može dogoditi ako pišu neistine". Pa im se često i događa.

Nitko se od Petračevih sinova nije u ime svog oca ispričao Vladimiru Zagorcu zato što je u čuvenim pismima Ivi Pukaniću iz zatvora prijetio da će ga zatvorenici "jebati u guzicu, kako će im pušiti kurac i reketariti ga". Nismo čuli ni da se Novica zajedno sa svojim tatom, ispričao obitelji Zagorec i svom prijatelju Tomislavu zbog toga što ga oteli pred njegovim stanom na Pantovčaku. Kao ni da su se cjelokupnoj javnosti ispričali zbog toga što su pravomoćno osuđeni na zatvorske kazne i time obilježeni kao osuđeni kriminalci.

Umjesto toga, oni bi sada htjeli da se novinari ispričaju obitelji Petrač, iako su u ovom zamršenom slučaju ubojstva Ivane Hodak mediji zapravo najmanje prozivali Petračeve. Zapravo, samo su prenosili optužbe Zvonimira Hodaka koji je prvi upro prstom u Hrvoja Petrača kao čovjeka odgovornog za to svirepo ubojstvo. I uostalom, Petračevi su se sami prijavili policiji, ponudivši svoj iskaz. Valjda su mislili da bi bio red.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Povrijeđena taština Petračevih

Iako je cijeli taj fenomen prilično zanimljiv, na granici bizarnosti, donekle se može razmjeti zašto je Petračevima toliko stalo do ugleda u domaćoj javnosti. Kao što je nedavno baka Zlata priznala da bi mogla razumjeti da je njezin sin Hrvoje "možda ubio čovjeka, ali ne i oteo dijete". Petračevi žele da se o njima priča kao o uglednim ugostiteljima i poduzetnicima, oni imaju prijatelje u politici, medijima, gospodarstvu, njihova djeca pripadnici su "zlatne mladeži". Pa što ako su pritom oteli jednog od svojih prijatelja iz kruga te iste mladeži, tražeći od njegova tate milijun i pol eura. Pa što ako se druže s okorjelim kriminalcima? I što ako ih se suprotstavljeni mafijaški klanovi boje i što ih optužuju za ubojstva, iznude, krađe? Pa što ako se otkrilo da je ta otmičarska banda na čelu s Petračima planirala otmicu i drugih pripadnika "zlatne mladeži", sinova Ivice Todorića, Željka Olujića, Josipa Šelendića? To ne smatraju dovoljno snažnim razlozima da se oni posipaju pepelom.

Kad smo već kod povrijeđene taštine braće Petrač. Sva trojica djelovala su prilično samouvjereno nakon svjedočenja u policiji. Po izlasku iz zgrade jedan po jedan šturo su dobacivali novinarima da su prošli na poligrafu. To je valjda trebao biti dokaz njihove nevinosti. Međutim, kad je u javnost izašla sumnja kako je Novica pao na prvom ispitivanju o ubojstvu Ivane Hodak, a mlađi Nikola na oba, njihov odvjetnik Rajko Mlinarić malo je promijenio priču. "Poligraf kao sredstvo za provjeru istine nije nikakav dokaz", izjavio je za Business.hr. "Poligraf funkcionira na temelju fizioloških reakcija, a u ovakvim danima, kada je uzbuđenje preveliko, pogotovo s obzirom na optužbe koje su izrečene na račun njihova oca, teško je ostati hladan".

A što je istina?

Dakle, što je istina? Navodni prolaz na poligrafskom ispitivanju kojim su se hvalili trebao bi biti dokaz njihove nevinosti, a pad opravdavaju činjenicom da to uopće nije dokaz. Evo, ovom prilikom se ispričavamo, ali nije nam baš jasno.

Bez obzira što je u cijeloj ovoj gunguli jedino Zvonimir Hodak nedvosmisleno upro prstom u obitelj Petrač kao organizatore, ako već ne izvršitelje, likvidacije u mafijaškom stilu, primjedba osuđenog otmičara Novice Petrača da bi im se novinari trebali ispričati ako se pronađe ubojica djevojke njihova klanovskog odvjetnika, drska je i uvredljiva. Ne toliko za medije, koji su takvi kakvi su, već prvenstveno za javnost koju ti isti mediji predstavljaju. Nažalost, njihova izjava nije previše iznenađujuća: ona samo oslikava stanje u društvu gdje se svatko može nazivati uglednim poduzetnikom, pripadnikom "zlatne mladeži", društvenom elitom i jako paze na dojam koji ostavljaju u javnosti. Djeca bi to nazvala "polupanim lončićima", ali odrasli znaju da je to zapravo tek prirodno stanje stvari.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara