Žila kucavica bosanske industrije truje Zeničane

Žila kucavica bosanske industrije truje Zeničane

ONO ŠTO je Sisak u Hrvatskoj zahvaljujući Ini, to je Zenica u Bosni i Hercegovini. Slavna tvornica čelika koja od kraja Drugog svjetskog rata osigurava kruh na stolovima tisućama stanovnika te osiromašene države, simbol je industrijskog grada koji je čak i svoj nogometni klub nazvao po slitini koju proizvodi - čeliku.

Svi Zeničani znaju da je sudbina industrijskog grada da ne može imati zrak kakav struji obroncima Nacionalnog parka Paklenica, a da cijenu proizvodnje i izvoza plaća i izgledom - visoki dimnjaci iz kojih sukljaju pare koje oslobađaju visoke peći pogona izgledaju apokaliptično i zastrašujuće.

No, otkada je u zeničku čeličanu (sumnjivom, a kakvom drugačijom, op.a.) privatizacijom ušao metalurški div Arcelor Mittal, kojemu je na čelu po Forbesu četvrti najbogatiji čovjek svijeta - Lakshmi Mittal, Zeničani tvrde da zagađenje zraka i u prenesenom smislu skočilo "nebu pod oblake".

Povećanje razine sumporovog oksida povećano dva i pol puta u šest godina?

Spominje se da je zagađenje zraka ove godine osam puta veće nego prošle godine, 50 puta veće nego 2006., a čak 240 puta veće u odnosu na 2000. godinu. Govori se o ispuštanju  natrij nitrata, katranskog otpada i drugih kiselina kroz maleni potok iz Mittala koji nakon sto metara muti vodu u rijeci Bosni, zagađenju kancerogenim teškim metalima, kao i radioaktivnim otpadom.

Nakon pritisaka javnosti, gradske su vlasti konačno prošlog mjeseca nakon iscrpljujuće, višesatne rasprave na gradskom vijeću oko toga što se "u zadnjih šest godina razina otrovnog sumpornog oksida povisila dva i pol puta", zatražile uvid u planiranje dogradnje čeličane, dolazak vanjskih inspektora za okoliš i donošenje detaljnog plana praćenja kvalitete zraka.

I dok se čeka dolazak inspektora, kao i ispunjenje obećanja Mittala da će u tvornicu uložiti oko 64 milijuna eura u kontrolu otrovnih tvari koje emitira u atmosferu, na internetu se na veliko diskutira o tome hoće li se ikada stati na rep divu Mittal. Oni su, naime, prošle godine željeznicom uvezli na tone radioaktivnog čelika iz Rumunjske, a kada je zračenje otkriveno, tvrtka je poručila da je "zaprepaštena načinom na koji Željeznice FBiH izbjegavaju odgovornost".

Mittal - Zlo svih zala

Jedna od rasprava hoće li se Mittal ponijeti odgovorno povela se i na nedavno otvorenom portalu MittalZlo.com - "naš način da upozorimo svijet o zlu koje Mittal sprovodi u Zenici", koji donosi obilnu galeriju užasavajućih fotografija Mittalovih dimnjaka i prašine koju udišu stanovnici tog grada.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Kenjate bezveze. Do prije pet godina sjećam se, svi su samo govorili: samo da proradi željezara, pa će sve biti OK. Svima će biti bolje. Prije toga samo da stane ovaj rat pa će biti bolje. I sad kad je stao rat i počela sa radom željezara, neradnici su našli da prave web sajtove o tome kako nas eto neko truje. Šta je Tito radio 50 godina, nego nas trovao? Pedeset godina ste ga obožavali i gutali sva ta sranja koja je željezara onomad sijala po Zenici, i nitko nikad ništa nije rekao", jedan je od suptilnijih komentara brane Mittal u raspravi koja često završava sa zaključkom - dok Mittal zapošljava četiri tisuće ljudi, ekologija je sporedna.

Ima i forumaša koji su automatski proglašeni plaćenicima Mittala, a koji prigovaraju da samo nedovoljno obrazovani i neupućeni mogu govoriti kako je Mittal zlo, da će izdvojiti toliko i toliko novca za okoliš, da iz njihovih dimnjaka izlaze vodene pare koje nisu štetne, da je za vrijeme Tita zagađenje bilo više puta veće, da tisuće mladih Zeničana danas "ne luta po ulicama ovog grada, ne drogira se, već radi".

Jesu li nekad plamene zore bile manje otrovne?

No, većina ljudi okupljenih na ovom portalu smišlja kako zaustaviti zagađenje. Govori se o tome kako su pojedinci već uzeli uzorke iz rijeke Bosne kako bi došli do nezavisne analize tvari koje Mittal ispušta, koja bi bila osnova za tužbu protiv Federacije BiH.

Kao što je od hrvatskom Ministarstva zdravstva nemoguće dobiti podatke koliko je ljudi oboljelo od zloćudnih tumora u blizini velikih zagađivača, tako ni Zeničani okupljeni na MittalZlo.com-u ne raspolažu podacima koliko im je sugrađana oboljelo, kao što je teško tvrditi koliko se i kojih tvari otpušta u atmosferu iz tvornice te je li Mittal zaista gori gospodar od uprava koje su u komunizmu vladale čeličanom.

Što god nezavisne brojke govorile, ovi Zeničani smatraju da imaju pravo tražiti da ih se zaštiti od trovanja koje vide i mirišu svakim pogledom na svoj grad.

Ana Benačić
Foto: MittalZlo.com

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara