UDOMITELJI za svako dijete koje prime u obitelj dobivaju oko 1600 kuna. Nadležni centar prema zakonu mora dolaziti u kontrolu barem dva puta godišnje, ali se u praksi često događa da kontrole nema i po nekoliko godina. Tri djevojke iznose potresnu ispovijest o psihičkom i fizičkom zlostavljanju koje su doživjele u svojim udomiteljskim obiteljima.

Najgore je prošla 23-godišnja Sanja koja je s dvanaest godina, nakon što joj je umrla baka koja se o njoj brinula, završila u udomiteljskoj obitelji. Ključ od kuće nije smjela imati jer se udomiteljica bojala da će pojesti svu hranu, ljeti nije smjela koristiti kupaonicu pa se prala u moru, a za svaku ogrebotinu udomiteljičinog sina ona je dobivala batine.

Kada je išla u osmi razred jedne večeri joj je udomitelj ušao u krevet i počeo je dirati. "Rekao mi je da sam lezba ako mu se usprotivim i ja se u strahu nisam niti pomaknula" – ispričala je za Jutarnji list i dodala: "Kada bi mi udomitelj zavuko ruke u gaćice, šutjela bih i ne bih se mogla pomaknuti, a kasnije bih se ribala do krvi kako bih opralatu prljavštinu".

Kada se sve to događalo bila je još dijete i nije znala da joj to ne smiju raditi. Prije nekoliko mjeseci Sanju je nazvala njena prava majka s kojom se sastala i sve joj oprostila. Ipak, ispričala joj je što je sve proživjela od kada ju je ona ostavila. Udomitelje nije nikada prijavila, a oni su prestali s udomljavanjem.

20-godišnja Petra kaže kako je njena udomiteljica, uz nju, brinula o još toje djece. Tražila je da ju zovu mama, a život im se pretvarao u noćnu moru svaki put kada bi se ona napila. Mjesečni džeparac joj je iznosio 20 kuna, a za njega je morala kopati u vrtu, betonirati dio kuće, kopati vrt i bojati zidove. U to vrijeme je imala 16 godina.

Kada više to nije mogla izdržati, skočila je s drugog kata i pobjegla u dom. Njenoj udomiteljici je nedavno produžen status udomitelja i dopušteno joj je da primi tri djevojke.

17-godišnja Ivana i njen godinu dana stariji brat su u udomiteljsku obitelj došli kao bebe i u početku je sve bilo divno. S vremenom su se odnosi u obitelji zakomplicirali, a sve češća pijanstva u obitelji su nerijetko završavala potezanjem noževa.

"Kašnjenje iz škole kući uvijek bi bilo kažnjeno klečanjem na kukuruzu i batinama. Kada to više nismo mogli izdržati, namjerno smo dolazili kasnije kako bismo odmah nakon što nas istuku mogli ići spavati" – ispričala je Ivana.

Kada je jedne večeri udomiteljica nožem počela udarati njenog brata, a njoj na leđima polomila kuhaču, Ivana je sve prijavila policiji. Protiv udomitelja je podignuta sudska tužba i izgubili su licencu za smještaj djece.

Sve tri djevojke prošle su psihoterapiju, a sve što su proživjele ostavit će trajne posljedice i teške psihičke traume s kojima se moraju nositi.

Tanja Radočaj iz UNICEF-a kaže kako su potrebni stroži kriteriji pri izboru udomitelja, redovite edukacije i svakodnevni kontakt sa stručnom osobom u lokalnom centru za socijalnu skrb. Uz naknadu za dijete, treba omogućiti i dodatnu naknadu za rad kojom bi se moglo podmiriti zdravstveno i mirovinsko osiguranje.

"Iskustva pokazuju da uz niske naknade obično idu i slabe edukacije i nadzori i prešutno toleriranje "loših" udomitelja, što u konačnosti najviše plaćaju djeca" – objasnila je Radočaj za Jutarnji list.