George Galloway od lava postao mačić
"KADA bogovi nekoga žele uništiti, prvo mu oduzmu razum." Taj bi se antički citat mogao primijeniti na Georgea Gallowaya, 51-godišnjeg zastupnika u britanskom Parlamentu koji je posljednjih godina stekao veliku slavu i popularnost, samo zato da bi je prije par dana doveo u pitanje nastupom u britanskom "Big Brotheru".
Galloway, koji je članom Parlamenta postao godine 1983. u Glasgowu kao član Laburističke stranke, poznat je po svojim govorničkim vještinama, isto kao i ekstremno ljevičarskim stavovima - od kojih je karakteristična njegova ocjena o propasti SSSR-a kao jednoj od najvećih katastrofa modernog svijeta - zbog kojih je često imao problema s daleko umjerenijim vodstvom stranke.
No, ti problemi i su mu donijeli ogromnu popularnost uoči početka Bushovog pohoda na Irak, kojeg je podržao laburistički premijer Tony Blair. Iako je unutar Blairovih laburista bilo onih koji su kritizirali rat, nitko to nije učinio tako žestoko kao Galloway. Njegova izjava da bi "britanski vojnici trebali odbiti slušati zapovijedi" u tom "nepravednom ratu" je dovela do špekulacija da bi mu se moglo suditi zbog veleizdaje. No, umjesto toga je samo izbačen iz Laburističke stranke - što je prilično rijedak događaj u britanskoj političkoj praksi.
To Gallowayu nije nimalo naškodilo, kao ni napori britanskih i američkih obavještajnih službi da u napuštenim bagdadskim arhivama pronađu kompromitirajuće dokaze o povezanosti britanskog zastupnika s režimom Sadama Huseina. Naprotiv, Galloway je nastavljao sa sve žešćim napadima na Busha i Blaira, nazivajući ih ratnim zločincima, uspoređujući s Hitlerom i iznoseći slične radikalne stavove.
Ti su stavovi bili popularni u svjetskoj i britanskoj javnosti, ali prilično rijetko eksplicitno iznošeni od strane profesionalnih političara, pogotovo nakon što se 2004. godine u SAD i drugim državama ispostavilo kako bacanje drvlja i kamenja na rat u Iraku samo po sebi ne garantira izborni uspjeh.
Galloway s time nije bio obeshrabren, i 2005. godine je povukao riskantan potez pridruživši se "Respectu", nabrzinu sklopljenoj koaliciji ljevičarskih i muslimanskih organizacija u Britaniji, i postavši njihov kandidat na parlamentarnim izborima. Još je riskantnija odluka bila da se kandidira u londonskom izbornom okrugu Bethnal Green i Bow, jednom od najsigurnijih uporišta Laburističke stranke koje je zastupala ugledna i popularna crna zastupnica Oona King.
I dok su Liberalni demokrati - jedina veća stranka koja je u Britaniji bila protivnik rata - uglavnom podbacila u svom pokušaju da na račun antiratnog raspoloženja laburistima preotme mjesta, dotle je Galloway svojom pobjedom šokirao sve, uključujući i kladionice. Taj izborni rezultat - ponižavajući po laburistički establihsment - je mnogim protivnicima rata i Blaira predstavljao utjehu.
No, najsvjetliji trenutak u karijeri Georgea Gallowaya se dogodio nekoliko dana kasnije u Washingtonu. Američki Senat, u kome većinu drže republikanci, je vodio javnu istragu o korupcijskom skandalu vezanom uz bivši UN-ov program "Nafta za hranu".
Republikanskim senatorima je bilo jako stalo da dokažu da je program - uveden u nastojanju da se Iračanima pod režimom Sadama Huseina dostave hrana i lijekovi - bio korumpiran do srži, te da je protivljenje mnogih vlada i organizacija američkom pohodu bilo prije motivirano brigom za izdašne provizije nego nekim moralnim ili humanitarnim obzirima.
Među mnogim imenima ministara i humanitaraca optuženih da su novac namijenjen gladnim i bolesnim Iračanima bili smještali sebi u džep našao se i George Galloway. On je odgovorio na poziv za saslušanje i našao se pred republikanskim senatorima. U svom nastupu ne samo što je odbacio sve optužbe, nego je iskoristio priliku za još jednu osudu rata u Iraku. Pri tome je ostavio snažan dojam, ne samo na svjetsku i američku javnost, nego i na političke protivnike među senatorima, koji su poslije izrazili divljenje zbog njegove hrabrosti, rječitosti i jasnoće u izlaganju svojih stavova.
Kada se sve to uzme u obzir, postavlja se pitanje zašto je jedan tako ugledni i popularni političar osjetio potrebu da nastupa u reality showu zajedno s propalim TV-glumicama iz 1970-im, pjevačima-transvestitima i sličnim trećeligašima britanske industrije zabave. Takva pitanja će se još više postavljati nakon epizode u kojoj se George Galloway tokom tjednog zadatka pravi da je mačak, odnosno kućni ljubimac glumice Rule Olenske.
Ta je epizoda došla kao naručena Gallowayevim političkim protivnicima, kojih se itekako bilo namnožilo u posljednjim desetljećima. Tony Blair, laburistički čelnici, uključujući Oonu King koja se teško pomirila s gubitkom svog zastupničkog mjesta, su požurili Gallowaya napasti zbog "neodgovornosti prema biračima" koje zbog njegovog nastupa na televiziji nema tko zastupati.
Sam Galloway na svojoj web-stranici tvrdi kako je njegov motiv za ulazak u "Big Brother" bilo nastojanje da motivira mlade ljude - koji čine srž publike - da se više uključe u politiku, odnosno prilika da iznese svoje stavove pred širom javnošću.
No, Galloway će, slično kao i sudionici nekih drugih "Big Brothera", doživjeti neugodno iznenađenje na izlasku i saznati da na ekranima nije prikazan onako kao što je mislio. Sve njegove političke izjave su cenzuzirane u TV-snimkama, a čelništvo Channel Foura, postaje koja emitira "Big Brother" tu odluku brani zakonima koji priječe eksplicitno iznošenje političkih stavova na televiziji osim u specijaliziranim emisijama.
No, sudeći po činjenici da je preživio svoju prvu nominaciju, odnosno da je gledateljima bio zabavniji od oblina Jodie Marsh, situacija možda i nije tako tragična po lava britanske politike koji je pred kamerama postao mali mačić.
Dragan Antulov
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati