Zagreb: Nova zvijezda Starog Kontinenta
"U OVIH nekoliko dana jako sam se vezao uz Trg Bana Jelačića koji izgleda tako prekrasno staroeuropski. Ogromni prostor okružen dućanima i kafićima i pješačka zona koja odvaja donji, moderniji dio grada od srednjevjekovnih utvrda starog grada. Crveni i plavi tramvaji prolaze pokraj suncobrana ukrašenih znakovima lokalnih pivovara koji pozivaju prolaznike da sjednu pod njih i odmore se malo", piše Cross.
Cross je naprosto oduševljen Zagrebom, njegovim spojem starog i novog, spojem baroka, renesanse i gotike, s ostakljenim blještavilom hotela Sheraton i zagrebačkih nebodera.
"Za vrijeme Hladnog rata i nakon toga, kad je ludilo devedesetih razaralo ove prostore, Zagreb sam zamišljao kao crno-bijelu razglednicu iz razorene Jugoslavije. Sad, kad ga napokon vidim uživo, shvaćam koliko sam pogriješio i glavni mi grad Hrvatske pokazuje svu svoju obojanost i životnost. Možda je to tako uvijek i bilo, ali meni Zagreb nikad nije pao na pamet kad sam razmišljao o svim lokalitetima Starog Kontinenta koje moram posjetiti."
Bilo je dovoljno nekoliko dana da se Crossova percepcija Zagreba potpuno promijeni i svrsta ga u jedno od onih rijetkih mjesta na zemaljskoj kugli koje svaki putnik od formata jednostavno mora posjetiti. Prošetati njegovim ulicama znači osjetiti srednjovjekovnu dušu protkanu svim blagodatima modernog doba.
"Zagreb je grad s dušom, dani u njemu, nekad kišni, a nekad ne, uvijek pružaju osjećaj dobrodošlice protkane zagonetnošću. Jedno je to od onih rijetkih mjesta na kojem svaki ugao skriva nešto neočekivano i, čemu se svaki stranac nada, ugodno. Bez obzira na boju zagrebačkog neba, metropola cvjeta bojama: žuti zidovi socijalističkih zgrada, crveni crjepovi na krovovima, murali i freske."
Osim očite fascinacije koju Cross gaji prema arhitekturi, a koja do izražaja najviše dolazi u njegovim nadahnutim opisima Zagrebačke katedrale i ostalih crkvenih zdanja koja krase Kaptol, Crossov tekst odaje i oduševljenje hrvatskim slikarstvom. Jedna od važnih postaja na njegovom putu bila je Galerija modernih umjetnosti, u kojoj je uživao u djelima Ivana Benkovića i Ede Kovačevića, ali to je bila samo mala uvertira prije posjeta djelima majstora koji ga uistinu oduševljava - Ivana Meštrovića.
"Za vrijeme cijelog svog posjeta Hrvatskoj, od Dubrovnika nadalje, pomno sam pazio ne bih li gdje uočio koju kreaciju kipara Ivana Meštrovića. Njegovi 'Indijanci' koji krase čikašku Congress Plazu uvijek su me impresionirali. To je jedan od mojih najdražih spomenika. Pred kraj života Meštrović je predavao na sveučilištu Notre Dame, koje također izlaže neke od njegovih radova. Stoga je za mene potraga Meštrovićeva ateljea bila gotovo hodočašće, jer Zagreb je bio moja posljednja postaja na putovanju kroz Hrvatsku. Nakon toliko iščekivanja gotovo sam prošao ravno kraj ulaza u studio jer su ga restauratori zaklonili skelama. Unutrašnjost Meštrovićevog studija se, pak, nije puno promijenila otkad je on u njemu djelovao 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća. Meštrović je Zagreb napustio 1942, a njegova su ga putovanja 1947. dovela u SAD gdje se na koncu i skrasio. Iako ovaj mali studio ne može sadržavati veće Meštrovićeve skulpture, pa se izložba fokusira na fotografije, skice i glinene skulpture, snaga njegovog genija u ovoj je zgradi gotovo opipljiva."
Šetnja zagrebačkim ulicama odvela je Crossa i do galerije Klovićevi dvori, te naravno do najvećeg zagrebačkog muzeja, Mimara. A kad je došlo vrijeme da se odmori od uživanja u umjetnosti i šetnje zagrebačkim ulicama, Cross je mjesto za predah pronašao u Botaničkom vrtu.
"Šetao sam tako među zasadima cvijeća i alejama drveća, uz prostrane travnjake i preko dostojanstvenog drvenog mostića, koji bi idealno pristajao nekoj Monetovoj slici, kad sam ugledao nekoliko djevojaka i mladića kako ljenčare na travi, gledajući se zaljubljenim pogledima. U tom trenutku bilo je jasno i njima i meni da su na pravom mjestu za ljubav. Ne samo u tom Botaničkom vrtu, već i u Zagrebu kao cjelini."
Nakon pjesničkih opisa kojima je počastio ljepote hrvatskog glavnog grada Cross se odlučio malo pozabaviti i praktičnim (čitaj: financijskim) aspektima svog putovanja. On tako navodi kako ga je putovanje od Chicaga do Zagreba koštalo oko 1000 dolara, a najveći je problem što ne postoje direktni letovi pa je potrebno presjedati. Usluge zagrebačkih taksista Cross je koristio samo kad je s aerodroma išao u hotel, i ta ga je vožnja, kaže, koštala 25 dolara. Inače se gradom kretao vrlo jeftinim tramvajima, ali Zagreb se ipak najbolje doživljava kad kroz njega prošetate.
Cross je pun hvale i za hotele Palace i Sheraton u kojima je odsjedao i uživao u njihovom tradicionalnom uređenju. Nije propustio pohvaliti ni hranu, koja je uvijek izvrsna bilo da jedete nešto s nogu ili u restoranima Boban ili Kaptolska klet, čiji su kuhari također pobrali lovorike.
Stoga, ako je vjerovati Crossu, a prilično je očito da on zna o čemu govori, jadranska obala nije jedini turistički adut Hrvatske. Možda će tako ovaj Crossov tekst zagrebačkim gradskim ocima poslužiti kao ohrabrenje da hrvatsku metropolu malo jasnije označe na svjetskoj turističkoj karti. Sigurno je da Zagreb ne može privući onaj profil turista kakvi posjećuju obalna i priobalna naselja i gradove, ali njegova je kulturna ponuda očito sposobna nekoga zainteresirati. A kad se već nismo sposobni reklamirati sami, dobro je da se tu i tamo nađe netko tko je to voljan učiniti umjesto nas.
P.V.
Foto: M.P.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati