Postoje knjige koje pročitate, zatvorite i ubrzo krenete dalje. A postoje i one koje vam se još neko vrijeme vraćaju, ponekad zbog likova, ponekad zbog priče, a ponekad zbog samo jedne rečenice. Sjajne godine Sarah Damoff za nas su definitivno među ovim drugima i jedan su od najdojmljivijih romana koji su nam ovog ljeta prošli kroz ruke.
Riječ je o obiteljskoj sagi koja na prvi pogled počiva na poznatim temama - ljubavi, tajnama, ovisnosti, gubitku i oprostu. No Damoff od njih ne radi melodramu. Umjesto toga, kroz nekoliko generacija jedne teksaške obitelji pokazuje koliko dugo posljedice naših odluka mogu živjeti u ljudima koji dolaze nakon nas.
U središtu priče su Ryan i Lillian Bright, mladi par koji se zaljubljuje i zasniva obitelj. No oboje u brak donose ono o čemu ne govore. Lillian ima sina kojeg nikada nije spomenula Ryanu, dok Ryan vodi vlastitu bitku s alkoholom. Njihova kći Georgette odrasta usred posljedica njihovih tajni, pogrešaka i trauma, a priča se s vremenom širi na četiri generacije obitelji.
Jedna rečenica najbolje opisuje ovu knjigu
Iako Sjajne godine imaju niz emotivnih trenutaka, jedna nam je rečenica posebno ostala nakon čitanja: "Ono što nas je stvorilo, uništilo nas je, a nekako to nismo očekivali."
Upravo je u toj rečenici velik dio onoga o čemu Damoff piše. Ljubav, obitelj i zajednički život mogu nas izgraditi, ali bliskost istodobno znači da jedni drugima možemo nanijeti i najveće rane. Ono što roditelji nisu razriješili ne nestaje nužno s njima, nego se prelijeva na djecu, njihove odnose i odluke.
Autorica pritom ne dijeli svoje likove jednostavno na dobre i loše. Ryan donosi odluke zbog kojih ga je lako osuđivati, ali Damoff čitatelju stalno pokazuje i čovjeka iza tih odluka. Isto vrijedi i za ostale članove obitelji. Povrijeđeni ljudi povređuju druge, ljubav ne nestaje uvijek kada bi možda trebala, a oprost nije isto što i zaborav. Zbog toga likovi djeluju stvarno.
Teška priča koja ipak nije beznadna
Alkoholizam je jedna od središnjih tema romana, ali Sjajne godine nisu samo roman o ovisnosti. Ovo je prije svega priča o onome što ovisnost radi ljudima oko osobe koja se s njom bori - partnerima, djeci i na kraju generacijama koje možda nisu ni bile prisutne kada je sve počelo.
Damoff piše i o gubitku, smrti, roditeljstvu, napuštanju, krivnji i obiteljskim tajnama, zbog čega ovo nije uvijek lagano štivo. Ipak, roman nikada ne postaje potpuno mračan. Ispod svega ostaje ideja da obiteljska povijest snažno utječe na nas, ali ne mora nužno odrediti kako će završiti naša vlastita priča.
Posebno dobro funkcionira odluka da istu obitelj upoznajemo iz različitih perspektiva. Osoba koju smo u jednom dijelu priče možda već osudili u drugom dobiva vlastiti glas. Ne moramo joj zbog toga oprostiti sve što je napravila, ali počinjemo razumijevati kako je do toga došlo. To je puno zanimljivije od jednostavne podjele na krivce i žrtve.
Knjiga koja je dirnula i kritičare
Nismo jedini kojima su Sjajne godine ostale u glavi. Originalni roman The Bright Years objavljen je 2025. i riječ je o književnom prvijencu Sarah Damoff. Publishers Weekly opisao ga je kao uvjerljivu obiteljsku dramu te posebno izdvojio autoričinu sposobnost da probudi empatiju prema likovima koje je ovisnost teško obilježila.
Southern Literary Review otišao je i korak dalje, istaknuvši precizan prikaz posljedica alkoholizma, potpuno izgrađene likove i poetski jezik te zaključivši kako je teško povjerovati da je riječ o debitantskom romanu.
To ne iznenađuje ni kada se pogleda autoričina biografija. Damoff je socijalna radnica, a njezino iskustvo rada s ljudima osjeti se u načinu na koji pristupa likovima - s empatijom, ali bez uljepšavanja njihovih postupaka.
Jedan od romana koje ćemo pamtiti iz ovog ljeta
Sjajne godine nisu knjiga koju bismo preporučili nekome tko traži bezbrižno ljetno štivo za nekoliko sati na plaži. Ali ako tražite obiteljsku priču koja će vas emocionalno uvući i natjerati da nekoliko puta promijenite mišljenje o istom liku, ovo je jedna od onih knjiga koje vrijedi uzeti u ruke.
Nama je prije svega ostala urezana u pamćenje kao priča o tome koliko je teško pobjeći od onoga što smo naslijedili, ali i koliko je važno pokušati.