Indexovi novinari nigdje nikad ne jedu besplatno. Platimo svoja jela, ne predstavimo se da smo novinari i pišemo točno što mislimo.
"Tko nije jeo u Bucifalu gablec, ne zna što je propustio", "Porcije su gigantske", "Odlični gableci, porcije da nitko ne može ostati gladan", "Domaća jela po povoljnim cijenama, obilne porcije", "Prava krčma, ali s fantastičnom hranom", "Nije parking svaki dan bez veze pun" - samo su neke od recenzija koje sam pročitala o Krčmi Bucifal u Novakima pokraj Svete Nedelje (točna adresa je Vojvodići 23).
Kad na jednom mjestu pročitate hrpu komentara koji se vrte oko istih stvari - ogromnih porcija, domaće hrane i punog parkinga - teško je ne zapitati se ima li u svemu tome istine. Bucifal već godinama ima status mjesta na koje radnici dolaze na gablec, ali posljednjih godina glas o njemu proširio se i među svima koji su spremni sjesti u auto zbog dobrog i poštenog ručka.
Dobro poznata adresa za pošten gablec
Svi koji rade u blizini već dobro znaju za Bucifal, a čak i moj tata, koji radi na Jankomiru, tamo redovito odlazi na gablec. Samo dan prije nego što sam se i sama uputila tamo jeo je, kako kaže, "vrhunske fileke", pa sam odlučila konačno provjeriti krije li se iza svih tih pohvala stvarno jedno od najboljih mjesta za gablec u okolici Zagreba.
I stvarno, čim sam stigla u vrijeme ručka, bilo mi je jasno zašto se o ovom mjestu toliko priča. Parking je bio potpuno pun pa sam jedva pronašla mjesto. Terasa je bila prepuna, a konobari su doslovno letjeli od stola do stola, noseći tanjure gostima i pakirajući narudžbe za van. Toliko su bili zaposleni da me nisu ni doživjeli kad sam došla.
Ovdje nema klasičnog restoranskog protokola. Nitko vas neće dočekati na ulazu i pitati za koliko osoba tražite stol. Uđete, pronađete prvo slobodno mjesto i sjednete, čak i ako stol još nije potpuno očišćen od prethodnih gostiju.
Sve djeluje pomalo kaotično, ali upravo taj šušur daje Bucifalu poseban šarm. Mi smo mjesto pronašli unutra, u blizini šanka, a konobar je, unatoč gužvi, vrlo brzo došao do nas i primio narudžbu.
Dnevna ponuda mijenja se svakog dana, jela od 8 do 10 eura
Nema tu ni jelovnika. Jede se ono što je tog dana napisano kredom na ploči ispred lokala ili kod šanka. Svako jutro oko 7 sati i na Facebooku objavljuju dnevnu ponudu, koja često broji i do 15 različitih jela, zajedno s brojevima telefona za narudžbe za van.
Na njihovu se dnevnom jelovniku može pronaći raznovrsna domaća hrana, a na dan kad sam ih posjetila u ponudi su imali čobanac, svinjsko pečenje u umaku od kajmaka, teleću jetricu na saft, bolognese, ćufte, pileći rižoto, pileću salatu, pileće medaljone u umaku, pohane pileće rolice, bečki i zagrebački, ražnjiće od lungića, pileći file i pljeskavice, s cijenama od 8 do 10 eura.
Šteta što tog dana nije bilo nijednog variva, iako je, s obzirom na ljetne temperature, možda to bilo i sasvim u redu. Neka su jela već bila rasprodana jer smo stigli nešto kasnije, pa je izbor na kraju pao na svinjski zagrebački i pohanu pileću rolicu. Uz jedno smo uzeli restani krumpir, uz drugo pomfrit, a u cijenu su, osim krumpira, bili uključeni i miješana salata i kruh. Na kraju nas je cijeli gablec ispao devet eura po osobi.
Dok smo čekali hranu, promatrali smo goste oko sebe. Za susjednim stolovima sjedili su radnici u radnoj odjeći, ali i obitelji s djecom te nekoliko starijih parova. Gotovo svaki tanjur koji je izlazio iz kuhinje bio je toliko pun da se hrana jedva držala na njemu. U tom trenutku postalo mi je jasno da recenzije nisu pretjerivale.
Na stol su stigli golemi svinjski zagrebački s restanim krumpirom i jednako impresivna pohana pileća rolica s pomfritom, uz koju smo dobili i tartar umak. Kad kažem golemi, mislim na to da je meso doslovno prekrilo više od pola tanjura. Iskreno, očekivala sam nekoliko manjih pilećih rolica, ali stigla je jedna ogromna "rola" koja je izgledala kao da je namijenjena za dvije osobe.
A sada ono najvažnije - kakva je hrana?
Svinjski zagrebački bio je odličan. Meso je bilo tanko istučeno, mekano i sočno, a omjer šunke i rastopljenog sira pogođen taman kako treba. Pohanje je bilo hrskavo, ali ne pretvdo niti premasno, a restani krumpir bio je upravo onakav kakav očekujete u dobroj domaćoj krčmi - s puno luka i onim domaćim okusom koji podsjeća na bakin ručak.
No pravo iznenađenje bila je pohana pileća rolica. Odnosno, pileća rola. Tanko istučeni pileći file bio je izvana savršeno hrskav, bez viška masnoće, dok se iznutra skrivao bogat nadjev od rastopljenog sira, šunke narezane na trakice, paprike i kiselih krastavaca.
Sa svakim rezom sir se lagano razlijevao po tanjuru, a kombinacija hrskavog pohanja i sočnog punjenja bila je pun pogodak. Riječ je o jelu koje djeluje jednostavno, ali je pripremljeno baš onako kako treba i zbog kojeg biste se vrlo lako ponovno vratili.
Jedina zamjerka ide kruhu, koji je malo predugo stajao vani i osušio se, te miješanoj salati, koja je bila pomalo pretopla. Vjerojatno je neko vrijeme stajala prije posluživanja pa nije bila onako osvježavajuća kako biste očekivali uz ovako obilna mesna jela. No i salata i kruh dobiju se uz glavno jelo bez ikakve nadoplate, pa im to ne možemo uzeti za zlo.
Na kraju mogu reći da mi je potpuno jasno zašto je Bucifal gotovo svaki dan pun. Ovo nije mjesto na koje dolazite zbog modernog interijera ili nekih fancy jela. Dolazite zbog poštene domaće hrane, ogromnih porcija i cijena koje su danas sve rjeđe.
Ako tražite mjesto za konkretan gablec nakon posla ili jednostavno želite ručak nakon kojeg sigurno nećete ostati gladni, Bucifal je jedna od onih adresa koje vrijedi zapamtiti. Sada sam se i sama uvjerila u to.