Sadržaj nastao u suradnji s: Eurospin
NAJSKUPLJI dio večere ponekad nije ono što pojedemo, nego ono što nekoliko dana kasnije izvadimo iz hladnjaka i bacimo. Pola staklenke umaka, otvoreno pakiranje sira i nekoliko kriški nareska lako padnu u zaborav čim pripremimo jelo za koje smo ih kupili.
Problem najčešće nije u nedostatku ideja, nego u tome što svaki obrok planiramo kao zasebnu cjelinu. Za jedan recept kupimo jedno, za drugi nešto sasvim drugo, a hladnjak se polako puni otvorenim pakiranjima koja više nemaju jasnu namjenu.
Jedna košarica i nekoliko jednostavnih pravila
U Eurospinu smo pronašli aktualnu ponudu talijanskih proizvoda i pokušali složiti košaricu u kojoj će se iste namirnice moći pojaviti u nekoliko potpuno različitih jela. Cilj nije bio pet dana jesti istu tjesteninu, nego pametno povezati obroke.
U košaricu smo stavili četiri mozzarelle za 2.69 eura, pakiranje tune žutoperajne u maslinovu ulju za 7.99 eura, 200 grama Mortadele Stella Bologna za 1.78 eura, 200 grama Grana Padana odležanog 16 mjeseci za 3.98 eura te stracciatellu za 2.19 eura.
Dodali smo tjesteninu iz brončanog kalupa za 0.89 eura, pesto od sušene rajčice i pistacija za 1.09 eura, tortelle punjene ricottom i špinatom za 1.49 eura, pizzu Margheritu za 2.69 eura, grissine sa sezamom za 1.19 eura, kilogram bijelog grožđa za 1.59 eura i cantuccine s bademom za 1.79 eura. Uz maslinovo ulje i balzamični ocat iz Modene, ukupan račun iznosio je 36.64 eura.
To ne znači da ćemo tijekom pet večera potrošiti cijelu bocu ulja, pola litre balzamičnog octa i svih 12 konzervi tune. Ti proizvodi imaju duži rok trajanja i nakon izazova ostaju u smočnici. Važnije nam je bilo potrošiti svu otvorenu tjesteninu, sir, nareske i ostale kvarljive namirnice.
Prva večer prošla je bez paljenja štednjaka
Za početak smo složili jednostavnu talijansku platu. Iskoristili smo 100 grama mortadele, jednu mozzarellu, polovicu stracciatelle, dio Grana Padana, grissine i bijelo grožđe. Dodali smo nekoliko kapi maslinova ulja i balzamičnog octa.
Najvažniji korak napravili smo prije nego što smo platu iznijeli na stol. Polovicu mortadele i stracciatelle odmah smo odvojili za petu večeru, umjesto da otvorena pakiranja ostavimo na stolu dok ih netko usput ne pojede. Ostatak Grana Padana podijelili smo na tri dijela i spremili za iduća jela.
Nismo morali ništa kuhati, a dobili smo večeru koja je izgledala kao da smo oko nje proveli puno više vremena. Cantuccini i grožđe poslužili su kao jednostavan završetak, ali i kao desert koji ćemo nastaviti koristiti tijekom ostatka tjedna.
Jednom smo kuhali, a dobili dvije potpuno različite večere
Drugog dana skuhali smo cijelo pakiranje tjestenine iz brončanog kalupa. Polovicu smo odmah odvojili i spremili za sutradan, dok smo ostatak pomiješali s otprilike dvije trećine pesta od sušene rajčice i pistacija. Preko svega smo naribali dio Grana Padana.
Za treću večeru već smo imali gotovu osnovu. Ohlađenoj tjestenini dodali smo dvije mozzarelle, dvije manje konzerve tune i ostatak pesta, koji smo razrijedili s malo maslinova ulja. Nekoliko kapi balzamičnog octa dalo je salati dovoljno kiselosti.
Iako su oba jela nastala od istog pakiranja tjestenine, nisu djelovala kao ponavljanje. Prvo je bilo toplo, kremasto i zasitno, a drugo hladno i praktično. Moglo se pripremiti unaprijed i ponijeti na posao, izlet ili plažu.
Ovakav potez uštedio nam je i vrijeme. Tjesteninu smo kuhali samo jednom, a sljedećeg dana večera je bila gotova čim smo otvorili tunu i narezali mozzarellu. Pritom u hladnjaku nije ostala polovica pakiranja tjestenine bez jasnog plana.
Četvrta večera bila je najbrža
Tortelli punjeni ricottom i špinatom zahtijevali su tek nekoliko minuta kuhanja. Poslužili smo ih s maslinovim uljem i još jednim dijelom naribanog Grana Padana. Nismo dodavali težak umak jer je punjenje već imalo dovoljno okusa.
Ovo je bio najjednostavniji obrok cijelog izazova, ali upravo takve večere često spašavaju situaciju nakon napornog radnog dana. Umjesto dostave ili još jednog odlaska u trgovinu, imali smo gotovo jelo i unaprijed pripremljen dodatak iz iste košarice.
Nakon četiri dana u hladnjaku su od kvarljivih proizvoda ostali jedna mozzarella, polovica stracciatelle, 100 grama mortadele i posljednji dio Grana Padana. Svi su već imali određenu ulogu u završnom obroku.
Posljednjeg dana nadogradili smo običnu Margheritu
Pizzu Margheritu ispekli smo prema uputama, a nakon pečenja na nju stavili preostalu mortadelu, natrganu mozzarellu, stracciatellu i malo Grana Padana. Na taj način osjetljiviji sastojci nisu se prepekli, a jednostavna pizza dobila je sasvim drukčiji izgled i okus.
Bio je to ujedno i vizualno najatraktivniji obrok cijelog izazova. Ono što je prvog dana izgledalo kao nasumičan ostatak proizvoda s plate pretvorilo se u smišljenu završnicu tjedna. Uz pizzu smo potrošili preostale grissine, a večeru završili cantuccinima i kavom.
Nakon pet večera u hladnjaku nije ostalo nijedno otvoreno pakiranje sira, mortadele, pesta ili kuhane tjestenine. U smočnici su ostale neotvorene konzerve tune te veći dio maslinova ulja i balzamičnog octa, koje možemo koristiti tjednima. To nisu ostaci koje moramo hitno potrošiti, nego kućna zaliha za buduće obroke.
Naš je račun na blagajni iznosio 36.64 eura, ali dio tog iznosa odnosi se na proizvode koje nismo potrošili tijekom izazova. Kad bismo računali samo iskorištene količine, cijena deset posluženih porcija bila bi osjetno niža.
Pokazalo se da za smanjivanje bacanja hrane nisu potrebni komplicirani recepti ni savršeno isplaniran jelovnik. Dovoljno je prije kupnje odrediti barem dvije namjene za proizvode koji se brzo kvare. Jedna mozzarella tada više nije sastojak samo za današnju večeru, a pola staklenke pesta prestaje biti problem koji ćemo pronaći na dnu hladnjaka za dva tjedna.
Sponzorirani sadržaj donose Index i Eurospin u skladu s najvišim profesionalnim standardima.