Dinamo i Hajduk odigrali su 1:1 u najvećem derbiju hrvatskog sporta na Maksimiru. Bijeli su poveli golom Michelea Šege u 68. minuti. Domaćin je izjednačio duboko u sudačkoj nadoknadi golom Arbera Hoxhe, koji pogocima u važnim trenucima polako preuzima titulu Mr. Derby ove Dinamove generacije.
S obzirom na to da je vodio do 102. minute, Hajduk je nesretan osvojenim bodom. Kada se emocije smire, vidjet će da je pogodio jackpot. U onih malo manje sat vremena koliko se efektivno stvarno igralo, Dinamo je bio puno bolja momčad. Hajduk nije postojao na terenu. Ako ostanu na zagrebačkom adventu, trebali bi prošetati do Kamenitih vrata i zapaliti svijeću jer ni sami ne znaju kako su izbjegli poraz.
Garcia je u odnosu na dosadašnju praksu iznenadio sastavom. Prvo iznenađenje bila je činjenica da je u igru stavio Rona Racija, koji je dva mjeseca potpuno izvan ritma. On je bio treći stoper, a nije bilo nijednog lijevog beka. Isto tako, u sastav se vratio i Marko Livaja, pa je Hajduk na Maksimiru, barem na papiru, bio nikad ofenzivniji. Imao je čak četiri napadača.
U praksi smo vidjeli nešto sasvim drugo. Hajduk je napad pokušavao graditi s tri igrača u zadnjoj liniji, a Almena i Rebić bili su u toj ideji široko i visoko postavljena krila koja su trebala maksimalno povećati teren. Pajaziti i Sigur često su se spuštali nisko kako bi pomogli iznijeti loptu.
Bijeli su u tom dijelu terena bili jako gusto i usko postavljeni. No, prednja linija bila je predaleko udaljena i izolirana. Takva postavka olakšala je Dinamu presing na Sigura i Pajazitija, koji nikako nisu mogli održavati ritam napada.
Prepolovljen na dva dijela, Hajduk je imao velikih problema i defenzivno, a posebno ofenzivno. Tek je u 40. minuti prvi put uspio probiti sredinu terena kroz pas igru i kratkom dijagonalom naći Rebića, koji je imao izolaciju protiv mladog Mikića.
Maknemo li gol na stranu uz još jednu solidnu situaciju početkom drugog dijela, stoji činjenica da Hajduk praktički nije organizirano prešao centar terena. Garcia je, možda i pod pritiskom svih u klubu i izvan njega, uvrštavanjem Marka Livaje igrao s igračem manje u obrani. Problem je što Livaja više u napadu ne daje ni izbliza koliko je davao zadnjih sezona.
Nakon solidne utakmice protiv Varaždina Dinamo je u prošlom kolu gostovao u Gorici. Tamo je odigrao vrlo dobro prvo i užasno drugo poluvrijeme u kojem je potpuno prepustio loptu suparniku. Navijači su se bojali koji će od ta dva Dinama istrčati na derbi, ali Plavi su odigrali jedno od najboljih poluvremena u zadnjih nekoliko godina, barem što se derbija tiče.
Prednja linija radila je sjajan posao u presingu, a Dion Drena Beljo konačno duelom, pristupom i kretnjama djeluje kao napadač kakav je bio prije dva mjeseca. Dinamo je bez većeg problema osvajao loptu visoko, otkud je dubinskim loptama gurao Hoxhu i Bakrara u dobre situacije.
Problem kreacije u zadnjoj trećini terena i dalje postoji. Zajc i Bennacer u zadnje se vrijeme bolje osjećaju s Mišićem i prepunjavaju zone u kojima mogu biti opasni. Uz zabijeni gol Dinamo je imao čisti udarac Bakrara, koji je Silić fantastično obranio, zicer Zajca nakon kojega je poništen Beljin gol i još nekoliko izglednih situacija, prije svega na kraju utakmice.
Nakon utakmice velika će tema biti i suđenje Patrika Kolarića. Isticat će se krucijalne odluke, poništen gol Dinama i poništen penal Mikiću. U tome će se možda prešutjeti ono najvažnije, a to je da je utakmicu vodio katastrofalno.
U prvom poluvremenu nije kažnjavao očitu opstrukciju igre kartonima, a onda je u klasičnoj SHNL maniri u zadnjih 15 minuta dijelio kartone kao pijani Rus. To uvijek paše ekipi koja želi da se što manje igra jer se onda utakmica prekida sve više i češće, a žuti karton će u toj situaciji rado dobiti.
U ionako isprekidanom drugom poluvremenu on i VAR soba tek su nakon pet minuta shvatili da bi se potencijalni penal na Mikiću trebao ići gledati. Nije to specifičnost ove utakmice. Većina SHNL utakmica velikog značaja gasi se u zadnjih pola sata kada se igra prekida na degutantne načine na koje suci uvijek nasjedaju i ne kažnjavaju. HNS nešto mora poduzeti po tom pitanju jer čak i najveći derbiji postaju negledljivi.
Na kraju, ovaj derbi vjerojatno nam neće reći previše o nastavku prvenstva. I Dinamo i Hajduk imaju velike oscilacije i dosad nitko od njih nije pokazao da može u periodu dužem od nekoliko kola održavati visoku razinu igre.
Dinamo je u puno boljem zamahu. Iako je danas zaslužio dva boda više, prvi je i u zadnje dvije utakmice polusezone može zadržati tu poziciju, što mu nije pošlo za rukom ni u prošloj ni u pretprošloj sezoni.
Hajduk je nakon sjajne serije gostujućih pobjeda, i to bez Livaje, upao u krizu u kojoj je potpuno nadigran od dva najveća rivala, a u međuvremenu je izgubio bodove i kod kuće od Varaždina. No, SHNL nas zadnjih godina uči da nema pravila ni logike. Trendovi su vrlo kratki, problemi se teško rješavaju, a liga više nema klubova protiv kojih su bodovi unaprijed upisani.