U PORT-AU-PRINCEU ne možete vidjeti granice, ali morate znati gdje su. Vaš život može ovisiti o tome. Suparničke bande međusobno su podijelile glavni grad Haitija pa otimaju, siluju i ubijaju po želji. Krvlju razgraničavaju svoj teritorij. Prijeđete li s terena jedne bande na drugi, možda se nećete uspjeti vratiti.
Oni koji ovdje žive nose mentalnu mapu koja ovaj grad dijeli na zelenu, žutu i crvenu zonu. Zeleno znači da nema bandi, žuto može biti sigurno danas, a smrtonosno sutra, a crveno je zabranjeno područje. Zelena površina se smanjuje dok dobro naoružane bande šire svoju moć, piše BBC.
Naoružane skupine kontroliraju i teroriziraju najmanje 60% glavnog grada i njegove okolice, ističu haićanske organizacije za ljudska prava. Opkolile su grad kontrolirajući sve ulaze. A UN kaže da su bande ubile gotovo 1000 ljudi između siječnja i lipnja ove godine.
Bez šefa države (posljednji je ubijen na dužnosti) i funkcionalnog parlamenta
Port-au-Prince smješten je između zelenih obronaka i plavih voda Kariba. Teško je opterećen nemarom. Smeće je mjestimice do koljena, što je truli spomenik državi koja se raspada. Trenutačno nema šefa države (posljednji je ubijen na dužnosti), nema funkcionalnog parlamenta (bande kontroliraju područje oko njega), a premijer kojeg podržava SAD Ariel Henry nije dobio mandat na izborima i prilično je nepopularan.
Haiti je nefunkcionalan kao država jer ljudi trpe preklapajuće krize. Gotovo polovina stanovništva - 4.7 milijuna Haićana - suočava se s akutnom glađu. U glavnom gradu oko 20.000 ljudi gladuje, što je nezabilježeno u ovom dijelu Amerike. Vratila se i smrtonosna kolera, ali najveća su pošast naoružane bande.
Po njima se može postaviti sat. Jutarnja špica - između 6 i 9 sati - vrijeme je za otmice. Mnogi su oteti na ulicama putujući na posao. Drugi su postali meta u popodnevnim špicama - od 15 do 18 sati. Otprilike 50 zaposlenika jednog hotela u središtu grada živi u njemu jer je preopasno ići kući. Rijetki ovdje izlaze kad padne mrak. Direktor hotela kaže da nikad ne izlazi iz zgrade.
"Muškarce tuku i spaljuju otopljenom plastikom"
Otmica je rastuća industrija. Od siječnja do listopada ove godine dogodilo se 1107 prijavljenih otmica. Za neke bande to je glavni izvor prihoda. Otkupnine mogu iznositi od 200 do milijun dolara. Većina otetih vrati se živa - ako se plati otkupnina - ali je prisiljena na patnju.
"Muškarce tuku i spaljuju otopljenom plastikom. Žene i djevojke podvrgnute su grupnom silovanju. Time se potiče rodbinu da pronađe novac za plaćanje otkupnine. Ponekad otmičari zovu rodbinu kako bi slušala silovanje preko mobitela", kaže Gedeon Jean iz haićanskog Centra za analizu i istraživanje ljudskih prava.
Stranci se okolo voze blindiranim vozilima. Obično je to rezervirano za prve crte u ratnim zonama poput Ukrajine, ali u Port-au-Princeu je postalo neophodno kako bi se odvratilo otmičare. To je zaštita koju si mnogi ovdje ne mogu priuštiti. Haiti je najsiromašnija zemlja na zapadnoj hemisferi, sklona prirodnim i političkim katastrofama.
Vozeći se rano ujutro krajem studenoga na dogovoreni sastanak, BBC-jevi reporteri naišli su na poprište zločina u predgrađu za srednju klasu Delmas 83. Čahure razasute po pločniku svjetlucaju na suncu, a čovjek leži mrtav na ulici, licem u lokvi krvi.
Njegov sivi kamionet udario je u zid, izrešetan je mecima. Kalašnjikov leži na zemlji pokraj vozila. Teško naoružana policija okružuje kamionet, neki s pokrivenim licima i oružjem u rukama. Promatrači se skupljaju na stazi. Ako imaju pitanja, ne postavljaju ih. Kad živiš u sjeni bandi, isplati se šutjeti.
Policija kaže da se radi o pucnjavi sa skupinom otmičara, koja je stigla rano ujutro u nadi da će ugrabiti svoju sljedeću žrtvu. Otmičari su pobjegli pješice, a jedan od njih je krvario. Osumnjičenog otmičara su pratili do ulice, gdje je i ubijen.
"Došlo je do obračuna između policajca i loših momaka. Jedan od njih je umro", kaže policijski veteran. Objašnjava da stanje u glavnom gradu nikad nije bilo gore. Na pitanje jesu li bande nezaustavljive, odgovara: "Danas smo ih zaustavili."
"Odjednom su me pogodili u mom autu, a krvi je bilo posvuda"
Na drugoj strani grada tog istog jutra 42-godišnji poslovni čovjek Francois Sinclair čuo je rafalnu paljbu dok je čekao u prometnoj gužvi. Vidio je naoružane muškarce kako napadaju dva automobila ispred njega pa je zatražio vozača da se okrene. Ali dok su pokušavali pobjeći, bili su uočeni.
"Odjednom su me pogodili u mom autu, a krvi je bilo posvuda. Mogao sam dobiti metak u glavu", kaže Sinclair sjedeći u kolicima u bolnici koju vode Liječnici bez granica (MSF). Rana od metka na ruci omotana je zavojem.
Na pitanje je li ikad razmišljao o tome da napusti zemlju kako bi pobjegao od nasilja, odgovara sljedeće: "Deset tisuća puta sam htio otići. Kako stvari stoje ovdje, bolje je otići." To je refren koji se stalno ponavlja, ali većina Haićana nema kamo otići.
Odjeli ove bolnice puni su žrtava vatrenog oružja, od kojih su mnoge pogođene zalutalim mecima. Claudette ima svježe zavijen batrljak umjesto lijeve noge i kaže da se nikad neće moći udati zbog invaliditeta. U blizini leži 15-godišnja Lelianne, koja rješava križaljku kako bi prekratila vrijeme. Pogođena je u trbuh.
"Mama i ja izašle smo nešto pojesti. Dok smo naručivale, nešto sam osjetila. Tada sam pala i počela vrištati od muke. Nisam očekivala da ću preživjeti. Obično čujem pucnjeve dalje od kuće. Taj dan su se vozili bliže nama", govori Lelianne za BBC.
Smrt zadnjeg predsjednika Haitija
Čak ni posljednji predsjednik Haitija nije bio siguran u vlastitom domu. Jovenela Moisea ubili su naoružani napadači u srpnju 2021. Policija je za to okrivila kolumbijske plaćenike, od kojih je dvadesetak uhićeno. Ali više od godinu dana kasnije nikome se nije sudilo ni za izvršenje ni za naručivanje atentata. Aktivisti za ljudska prava kažu da su četiri suca odustala od slučaja. Sada je u rukama petog.
Ubojstvo predsjednika stvorilo je vakuum moći koji su bande nastojale ispuniti uz pomoć svojih prijatelja. Stručnjaci kažu da naoružane skupine imaju veze s korumpiranim političarima - na vlasti i u oporbi. Oni opskrbljuju bande oružjem, novcem ili političkom zaštitom.
Zauzvrat bande rade svoj prljavi posao šireći strah, podršku ili nestabilnost, prema potrebi. Bogati poslovni ljudi također imaju veze s bandama.
"Oduvijek je postojala veza između političara i nekih bandi, smještenih uglavnom u siromašnim četvrtima s mnogo birača. Ali od izbora 2011. ti su odnosi postali institucionalizirani. Oni bande koriste za stvaranje političkog nasilja", kaže James Boyard, stručnjak za sigurnost i profesor međunarodnih odnosa na Državnom sveučilištu u Haitiju.
Aktivisti za ljudska prava kažu da diljem zemlje postoji oko 200 naoružanih skupina, od kojih je više od polovine u glavnom gradu. Ako je član bande uhićen, telefonski poziv njegovih pristalica može ga bez odgode osloboditi - i to oružjem. Aktivisti za ljudska prava kažu da ima mnogo zločina, ali nema kazni.
Mnogi policajci su članovi bandi
"Nema kaznenog progona. Suci ne žele raditi na ovim slučajevima. Bande ih plaćaju. A neki policajci služe kao sustav podrške za bande dajući im oklopna vozila i suzavac", kaže Marie Rosy Auguste Ducena iz haićanske Nacionalne mreže za obranu ljudskih prava (RNDDH).
Mnogi policajci su članovi bandi, tvrdi aktivist za prava Gedeon Jean: "Znamo da u svakoj bandi postoje barem dva djelatna ili bivša policajca. Znamo da se automobili s policijskim tablicama koriste za otmice."
Neki sadašnji i bivši policajci imaju svoju bandu koja se zove Baz Pilat. Aktivisti za ljudska prava kažu da kontrolira dio glavne ulice u centru Port-au-Princea. Ponašanje policajaca nije misterij. Policajci mogu zaraditi samo 300 dolara mjesečno, a neki žive u četvrtima koje drže bande. Za njih je to možda pitanje preživljavanja, a ne izbora.
Ono što se ovdje događa - oko dva sata leta od Miamija - daleko nadilazi puko nasilje. Kao da se bande Port-au-Princea natječu u brutalnosti, a svatko u ovom gradu od oko milijun stanovnika može postati žrtva.
Vitki muškarac u 30-im godinama, koji nije povezan s bandama, opisao je što su on i njegova supruga preživjeli prije nekoliko mjeseci. Njihovo susjedstvo kontrolira banda čiji su suparnici došli u ubilački pohod. Govorio je 13 minuta bez prestanka, kao da ne može zadržati svoje riječi ili svoju bol.
"Rekao sam sebi da su pucnji preblizu nama i da bismo trebali pokušati otići, ali već su harali susjedstvom. Bio sam toliko uplašen da sam se tresao. Nisam znao što da radim. Ubijaju uglavnom mlade muškarce. Žena me sakrila ispod kreveta i pokrila hrpom odjeće. Moj se nećak skrivao u ormaru", objašnjava muškarac.
"Čuo sam te muškarce kako siluju moju ženu"
Ubrzo su u kuću upali muškarci, udarili njegovu suprugu i tražili podatke o članovima lokalne bande. Kad je njegov nećak pokušao pobjeći, pucali su i ubili ga. Muž je ostao skriven.
"Htio sam pobjeći. Htio sam zaplakati. Najviše me boli to što dok sam bio ispod kreveta, nisam mogao vidjeti, ali sam čuo te muškarce kako siluju moju ženu. Silovali su je, a ja sam bio ispod kreveta i nisam mogao ništa reći."
Nakon toga im je kuća spaljena, a on i supruga pobjegli su na različite strane. Još uvijek žive razdvojeno, borave kod prijatelja i rodbine, ali on se nada da će se ponovno smjestiti kod kuće sa svojim malim djetetom. Ono što se dogodilo ožiljak je koji pogađa tijelo i dušu. Supruga mu je sada trudna, a ne znaju je li on otac. Bilo kako bilo, kaže da će prihvatiti dijete i dati mu svoje ime.
"Ono što sam izdržao nije ništa. Jedna žena imala je samo jedno dijete i prerezali su mu vrat pred njom", dodao je.
Mužu i ženi je ukradeno gotovo sve, pa tako i ljubav prema domovini: "Haiti je izbrisan iz naših srca. Prvom prilikom ćemo otići."
Za bande iz Port-au-Princea nema granica. U samo nekoliko dana BBC-jev reporter upoznao je tri žrtve grupnog silovanja - najmlađa je imala samo 16 godina. Nju i rođakinju silovali su isti napadači, koji su im potom prijetili da će ih žive spaliti u njihovoj kući.
Druga je žena bila u šestom mjesecu trudnoće kad je napadnuta. Njezinog su muža odveli u smrt. Mjesecima kasnije nije mogla pronaći njegovo tijelo. Bande sve više koriste silovanje kao oružje. Njihova meta su žene i djevojke koje žive u područjima pod kontrolom njihovih suparnika.
Odvjetniku ubili suprugu i dvije kćeri
Tijekom rata za teritorij u srpnju u najsiromašnijoj četvrti Haitija, prostranom Cite Soleilu, ubijeno je i zapaljeno više od 300 ljudi te grupno silovano najmanje 50 žena i djevojaka. Nacionalna mreža za obranu ljudskih prava Haitija (RNDDH), koja je dokumentirala silovanja u Cite Soleilu, kaže da mnogi preživjeli žale što su živi. Dvadeset ih je silovano pred djecom. Šest ih je gledalo ubojstvo supružnika prije grupnog silovanja.
Većinu Cite Soleila kontrolira najmoćnija federacija bandi u Port-au-Princeu - G-9 i njeni saveznici. Lokalni izvori kažu da je ova skupina imala bliske veze s ubijenim predsjednikom i njegovom vladajućom strankom, a specijalnost joj je iznuda.
G-9 je u rujnu blokirao glavni terminal za gorivo u gradu paralizirajući zemlju na gotovo dva mjeseca i izazvavši humanitarnu krizu. Njen vođa je bivši policajac Jimmy Cherizier, koji povremeno drži konferencije za medije. Nedavno mu je UN-ovo Vijeće sigurnosti uvelo sankcije optuživši ga da prijeti miru i stabilnosti Haitija.
Sjedinjene Američke Države i Kanada nedavno su kaznile dvojicu haićanskih političara, uključujući sadašnjeg predsjednika Senata Josepha Lamberta, zbog navodne suradnje s bandama. Ovdašnji izvori kažu da sankcije imaju određeni učinak jer se političari koji koriste bande sada žele pritajiti.
Kad je Jean Simson Desanclos stigao do napuštene ulice u predgrađu preplavljenom bandama, nije pronašao ništa od svoje obitelji osim izgorjele olupine obiteljskog Suzukija. Pougljenjeni ostaci njegove supruge i dviju kćeri već su bili odvezeni u mrtvačnicu.
"Kriminalci su uzeli zemlju za taoca"
Josette Fils Desanclos (56) vodila je jednu kćer Sarhadjie (24) na sveučilište, a drugu Sherwood Sondje u kupovinu za njezin 29. rođendan. Obje su djevojke studirale pravo kao i njihov otac. One su bile njegove princeze.
"Dvadesetog kolovoza izgubio sam sve. I nije stradala samo moja obitelj. Ukupno je tog dana ubijeno osmero ljudi. Bio je to masakr", rekao je Desanclos za BBC.
Desanclos vjeruje da su se njegova supruga i kćeri opirale pokušaju otmice i da ih je ustrijelila ozloglašena banda pod nazivom 400 Mawazo, koja je širila svoj teritorij. Ubojstva su se dogodila na periferiji područja zvanog Croix des Bouquet, koje je već bilo pod kontrolom bande.
Desanclos je odvjetnik i aktivist za ljudska prava. On je sada ožalošćeni čovjek koji čezne za glasovima koje više nikad neće čuti: "Izgubio sam ljubav svog života i dvoje djece koju smo odgajali u ovoj teškoj zemlji. Kao da si multimilijunaš i odjednom si siromašan."
Unatoč riziku za sebe, on traži pravdu za svoju ženu i kćeri: "Obitelj je sveta stvar. Ne tražiti pravdu značilo bi izdati ih. Moje kćeri znaju da je njihov otac borac koji nikad ne napušta ljude, a još manje svoju obitelj. Rizik je ogroman, ali što više mogu izgubiti?"
On želi da svijet shvati jednu stvar o današnjem Haitiju - da bande imaju slobodne ruke.
"Kriminalci su uzeli zemlju za taoca. Oni stvaraju vlastite zakone. Oni ubijaju. Oni siluju. Oni uništavaju. Volio bih da moje kćeri budu posljednje žrtve, posljednje ubijene mlade žene", kaže Desanclos, svjestan da mu se želja vjerojatno neće ispuniti.
Vlada Haitija pozvala u pomoć međunarodne snage
Na Haitiju funkcioniraju bande, a ne država. Premijer Ariel Henry ne može doći ni do vlastitog ureda jer naoružane skupine kontroliraju područje. Vlada Haitija uputila je poziv u pomoć međunarodnim snagama da pokušaju uspostaviti red. U Ujedinjenim narodima govori se o potrebi za oružanim snagama izvan UN-a, ali čini se da se nitko ne žuri pokrenuti akciju, pa čak ni sudjelovati.
Strane intervencije ovdje imaju loš glas i lošu povijest. Posljednja misija UN-a zapamćena je po optužbama za seksualno zlostavljanje te po donošenju kolere na Haiti preko mirovnih snaga UN-a iz Nepala. Epidemija je ubila oko 10.000 ljudi.
Mišljenja o stranim trupama ovdje su dvojaka. Postoji određena potpora onih koji su koristili naoružane skupine, ali sada žele sami zavladati te onih koji su zarobljeni u područjima pod kontrolom bandi. Postoji protivljenje čelnika civilnog društva, koji kažu da Haiti mora sam riješiti problem.
Dok međunarodna zajednica raspravlja i osuđuje, bande se bave svojim krvavim poslom. Lokalni izvori kažu da naoružane skupine brutalno šire svoj teritorij jer su izbori odgođeni. Kad političari dođu tražiti glasove u zonama koje drže bande, moraju platiti danak naoružanim skupinama.
Najnoviji zločin dogodio se na sjevernom ulazu u Port-au-Prince 30. studenoga. Prema izvješćima lokalnih medija, neki u tom području primijetili su naoružane muškarce te su obavijestili policiju. Naoružani napadači uzvratili su noću ubivši najmanje 11 ljudi, a neka su tijela i zapalili.