NA JUČERAŠNJOJ press-konferenciji Zorana Đogaša - HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika grada Splita koji se grčevito pretvara da nije dio HDZ-a - mogli smo čuti štošta, ali ništa pametno. Đogaševa izjava kojom implicira kako nije pobijedio zato što ''pitomi i pristojni'' nisu glasali definitivno vrijeđa građane Splita, a izjava njegove zamjenice Zrinke Mužinić Bikić također je interesantna.
Naime, dotična osoba, koja je inače ravnateljica Osnovne škole u Srinjinama, izjavila je kako Puljak, po uzoru na grad Rijeku, želi u splitske škole implementirati verziju Građanskog odgoja koja se razlikuje od nacionalnih politika po pitanju uvođenja rodne ideologije i prava LGBTIQ osoba. Nadalje, Zrinka nadodaje kako im nitko ne smije - pravo da oni kao obitelji odgajaju svoju djecu u tradicionalnom duhu i u duhu njihovih civilizacijskih tekovina - niti pokušati oduzeti.
''Naša djeca'' – dio konzervativne retoričke aparature
U okviru mnogih konzervativno-strujaških političkih stranaka i inicijativa često se provlači motiv ''naša djeca.'' No, zašto baš ''naša djeca'' kao lajtmotiv? Djeca konzervativcima izvrsno služe kao retoričko oruđe zato što ih se prezentira kao moralno čist, neokaljan plijen koji elite žele moralno unakaziti. Takva reprezentacija podrazumijeva da su oni (konzervativci) njihovi zaštitnici i da je njihova borba isključivo borba za ''našu djecu'', a ne borba za vlastite političke interese.
Pošto su djeca, i općenito bližnji, ono što većina ljudi percipira kao najvrjednije i najosobnije, ona tako postaju emocionalno-ucjenjivački paravan kojim se nastoji neutralizirati, legitimizirati, opravdavati vlastite političke zahtjeve koji najčešće idu u smjeru diskriminacije drugih.
Taj Drugi (najčešće LGBTIQ osobe i migranti, ali i pojedinci drugačijeg etniciteta/vjeroispovijesti) predstavljaju moralnu ugrozu njihovoj djeci koja bi mogla skrenuti s puta tako što bi zavoljela i počela cijeniti različitost. No, djeca kao politički lajtmotiv nisu nešto novo, naime francuski povjesničar Raoul Girardet, koji se bavio političkim mitovima i teorijama zavjere, primjećuje kako su francuski građani u 18. stoljeću, koji su vjerovali u teorije zavjere vezane uz židovsko i masonerijsko vladanje iz sjene, smatrali kako je ''zavjerenicima'' cilj razaranje društvenih tradicija i moralnih vrijednosti, a djeca predstavljaju glavnu metu čije će preobraćenje jamčiti ostvarenje navedenog cilja.
Nadalje, u Velikoj Britaniji je od 1988. do početka 2000-ih (do 2000. u Škotskoj, 2003. u Engleskoj i Walesu) važila ''Klauzula 28'' (Section 28) koja je nalagala kako lokalne vlasti ne smiju namjerno promicati homoseksualnost, objavljivati materijale s namjerom promicanja homoseksualnosti niti promicati podučavanje homoseksualnosti kao prihvatljivog odnosa koji pretendira biti obiteljski odnos.
Kada su se u britanskim zakonodavnim tijelima vodile rasprave oko ukidanja navedene klauzule, konzervativna političarka (barunica) Emily Blatch je izjavila kako nije homofobno brinuti se o moralnom i duhovnom obrazovanju ''naše djece'' niti je homofobno promicati brak i poučavati da brak pruža čvrst temelj za stabilne odnose i najpouzdaniji okvir za odgoj djece.
Konzervativci koriste ''našu djecu'' kao retoričko oruđe
Upravo na ovom primjeru vidimo kako konzervativci koriste ''našu djecu'' kao retoričko oruđe u svrhu izmjene prirode njihovih političkih zahtjeva jer čim se sintagma ''naša djeca'' ubaci u kombinaciju, onda ovakve izjave prestaju biti predrasude i prestaju biti diskriminatorne, naprotiv one postaju moralne i etične jer konzervativni subjekt staje u obranu moralno neokaljane djece koja se nisu u stanju braniti od raznoraznih manipulacija.
Slično HDZ-ova kandidatkinja za dogradonačelnicu grada Splita želi demonizirati Ivicu Puljka pokušavajući ga oslikati kao nekoga tko djeci želi perfidno servirati rodnu ideologiju koja će promijeniti njihov hrvatski, katolički, heteroseksualni DNK, a istovremeno sebe pokušava prezentirati kao zaštitnicu ''naše djece'' i ''naših civilizacijskih tekovina''.
Klasični je to primjer konzervativne retoričke gimnastike kojom se želi izbjeći označavanje vlastitih svjetonazorskih političkih prijedloga onakvima kakvi zapravo u većini slučajeva jesu – diskriminatorni.
Glasajte protiv HDZ-a ako želite spasiti svoju djecu
Interesantno je kako HDZ-ovci redovito naklapaju kako se bore za ''našu djecu'' dok svojim političkim djelovanjem sustavno tjeraju svačiju djecu osim vlastite. Ako pretendiraš na određena radna mjesta, uvjet zaposlenja sigurno neće biti jesi li ili nisi "rodno ideologiziran", ali zato hoće jesi li "hadezeovski ideologiziran."
Upravo zato su izbori u Splitu i na sljedećim parlamentarnim izborima jednostavni – glasajte protiv HDZ-a ako želite spasiti svoju djecu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala