KORUPCIJA je jedan od pojmova koje je teško definirati, ali ju je lako prepoznati. Prema lingvističkoj definiciji, riječ "korupcija" označava nepošteno ili nezakonito ponašanje, posebno moćnih ljudi. Navođenje na nepravdu neprikladnim ili nezakonitim sredstvima, povreda općeg interesa zbog osobne koristi, prekoračenje zakonskih prava na štetu drugih osoba ili društva... jako je puno definicija, a svaka je nedostatna.
Puno su jasniji njeni učinci na društvo. Ona smanjuje povjerenje među ljudima, narušava funkcioniranje formalnih institucija, stvara štetne neformalne institucije, demoralizira društvo i pojedince. Radi se o kompleksnom fenomenu, teško opisivom, ali vidljivom.
Puno je pojavnih oblika korupcije, a njeni utjecaji se granaju kroz sve društvene sfere. Može ju se promatrati iz pravne, sociološke, moralne, političke, ekonomske i mnogih drugih perspektiva, upravo zbog toga što se radi o općedruštvenom fenomenu.
Korupcija - vladavina podobnih, meritokracija - vladavina sposobnih
Ideal svakog društvenog uređenja je da njime upravljaju najsposobniji ljudi za određenu društvenu funkciju. Napredovanje prema zaslugama, da pojedinci mogu najbolje iskorištavati svoje sposobnosti, zavisno o znanju, sposobnostima i preferencijama. Skraćeno, vladavina sposobnih, a ne podobnih.
Meritokracija, sustav u kojem postoji društvena hijerarhija temeljem zasluga, bez obzira o kojoj sferi društva se radi; političkoj, ekonomskoj, obrazovnoj, pravnoj ili zdravstvenoj; nedostižan utopistički ideal, ali se ipak društva jako razlikuju s obzirom na to koliko se daleko nalaze od tog ideala.
Korupcija slabi meritokraciju. Što je država korumpiranija, to je meritokracija u njoj manja. U korumpiranim državama se selekcija ne vrši na temelju vrlina, zasluga, stručnosti, sposobnosti i znanja, nego na temelju pripadnosti korupcijskim krugovima i specifičnoj poziciji tih krugova u općoj društvenoj korupcijskoj mreži.
Meritokracija teži tome da iskoristi puni potencijal pojedinaca, adekvatno alocira ljude u društvu prema sposobnostima i maksimalno iskoristi ljudski kapital. Korupcija s druge strane uzdiže podobne, zanemaruje ljudske potencijale, alocira ljude prema poznanstvima i vezama, a ne sposobnostima i dovodi do slabe iskorištenosti ljudskog kapitala.
Korupcija razara društva
Ono što se razvija su loše institucije, koje vode nesposobni ljudi, s lošim politikama, pravilima i još gorim rezultatima. Čak ako su institucije i dobro posložene, ljudi koji su na njihovo čelo došli zbog korupcije, a ne meritokracije ih neće znati iskoristiti. A s vremenom će početi uništavati i one institucije koje funkcioniraju, šireći otrovni utjecaj korupcije kroz njih.
Ne postoji društvo bez korupcije, naravno. S njom imaju problem i najrazvijenije države, ali se radi o izuzecima. Korupcija se pojavi, ali se brzo odstranjuje pravosudnim ili političkim putem. Velika je razlika između države u kojoj korupcija postoji, ali je rijetka pojava i država u kojima je korupcija toliko isprepletena kroz društvo i institucije da je postala sastavni dio te države.
Tolika ukorijenjenost korupcije mijenja društvenu percepciju. Korupcija postaje dio života, sudjelovanje u njoj nužnost, a kvaliteta života te poslovni i financijski uspjeh ovise o poziciji osobe u društvenoj koruptivnoj mreži. Oni bolje pozicionirani će imati više koristi od nje.
Počinje se smatrati neraskidivom sa samim društvom, a pokušaji njenog uklanjanja se smatraju napadom na samu državu, pravni poredak, tkivo društva. One koji prokazuju korupciju i traže njeno sankcioniranje se gleda sa sumnjom, kao kakav protudržavni element.
Po Indeksu percepcije korupcije Bocvana je manje korumpirana od Hrvatske
Gledajući Indeks percepcije korupcije, koji godišnje objavljuje Amnesty International na temelju nekoliko anketa stručnjaka, jasno je da bogatije države imaju manji problem korupcije. Zapadna Europa, Skandinavija, SAD, Kanada , Australija i Novi Zeland su najmanje korumpirana društva na svijetu i istodobno među najbogatijima.
Čak i u manje razvijenim dijelovima svijeta najbogatije su države koje imaju manje korupcije. U Južnoj Americi su najmanje korumpirani Čile i Urugvaj, najbogatije države na kontinentu. U Africi je najmanje korumpirana država Bocvana, istodobno druga najbogatija nakon Libije, gledano prema BDP-u po stanovniku korigiranim za kupovnu moć.
Nije definitivan dokaz toga koliko korupcija šteti ekonomskom razvoju, ali prema podacima Svjetske banke za 2021., Bocvana je mjereno BDP-om po stanovniku korigiranim za kupovnu moć bogatija od nekih država u Europi. Točnije, bogatija je od Bosne i Hercegovine, Albanije, Kosova, Moldavije, Ukrajine i Gruzije.
Iako je jedna od najboljih država Afrike prema Indeksu ljudskog razvoja, još uvijek je prema tom indikatoru slabija od nabrojanih država Europe. Ali je samo pitanje vremena kada će ih i prema tom indikatoru preteći s obzirom na trend.
Ne može se jednostavno i kratko odgovoriti na pitanje zašto država Afrike bez izlaza na more i 7-8 tisuća kilometara udaljena od Zapadne Europe puno bolje napreduje od država Europe koje se nalaze u daleko boljoj geografskoj poziciji, ali dio odgovora je to da je Bocvana manje korumpirana od velikog dijela Europe.
Prema Indeksu percepcije korupcije 2021., Bocvana je manje korumpirana od Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Kosova, Albanije, Sjeverne Makedonije, Grčke, Bugarske, Rumunjske, Mađarske, Slovačke, Češke, Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Tipično afrički problemi ograničavaju razvoj zemlje, ali u nekim stvarima je zemlja već pretekla dijelove Europe.
Korupcija uništava potencijal država i ljudi
Sasvim je razumljivo da korupcija uništavanjem meritokracije, postavljanjem manje sposobnih na pozicije moći, smanjuje ekonomski rast. Gospodarstva, osim onih koja ovise o eksploataciji prirodnih resursa, kao što su Saudijska Arabija ili Rusija, ovise o ljudima. Ljudski kapital je najvrjedniji kapital, a zemlje poput Japana i Tajvana svoj prosperitet primarno duguju visokoj razini ljudskog kapitala, obrazovanom stanovništvu čiji potencijal ne uništava korumpirano društvo.
Puno se u ekonomskoj literaturi pisalo o utjecaju korupcije na gospodarski rast i dominantan zaključak je da mu šteti. Zanimljiv je slučaj Gruzije, koja je u razdoblju 2003. do 2012. povećala porezne prihode države, istodobno smanjujući poreze.
Iako su oštro smanjili porezne stope, državni prihodi od poreza na dobit su šesterostruko povećani, od trošarina i PDV-a peterostruko, a od poreza na dohodak i imovinu trostruko. Godine 2009. je magazin Forbes uvrstio Gruziju među države s najnižim poreznim opterećenjem za tvrtke u svijetu - samo Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i Hong Kong su imali bolje rezultate.
Unatoč tome su porezni prihodi rasli, upravo zbog borbe protiv korupcije. Prije su jednostavno moćnici iskorištavali veze da izbjegnu plaćanje poreza, čime se stvarala nejednaka tržišna pozicija za one koji nisu mogli izbjeći poreze jer nisu dio korupcijske elite.
Osim smanjenja kvalitete ljudskog kapitala te nejednakog poreznog tretmana, visoka korupcija smanjuje i investicije u gospodarstvu, domaće i strane. Trošak korupcije je stoga jedan od faktora koji strane kompanije promatraju kada gledaju u koju će državu investirati.
Korupcija ubija, doslovno
Korupcija najtragičniji efekt ipak ima na zdravstveni sustav. Prilično doslovno, korupcija ubija. To nije samo paušalna izjava i pretpostavka, nego tvrdnja utemeljena na brojnim istraživanjima zdravstvenog sustava po državama i utjecaja razine korupcije na njihove rezultate.
Značajno povećanje stope mortaliteta, smanjenje očekivanog životnog vijeka i stope imunizacije su povezani s raširenosti korupcije u zdravstvenom sustavu. Rezultati su isti u različitim regijama svijeta. Smanjenje korupcije uvijek dovodi do boljih rezultata zdravstvenog sustava, pa se svaki zdravstveni sustav može unaprijediti isključivo tim načinom, bez dodatnih financijskih sredstava.
Zdravstveni sustav je posebno podložan korupciji zbog asimetrije informacija između liječnika i zdravstvenog osoblja te pacijenata. Ljude je lako strahom uvjeriti da trebaju platiti mito, napuhati im troškove, i općenito manipulirati njihovim osjećajima. Pacijenti nemaju dovoljno informacija o svom zdravstvenom stanju, a istodobno su emotivno osjetljivi, što je idealan teritorij za koruptivno djelovanje liječnika i drugog medicinskog osoblja.
Procjenjuje se da je 2018. u svijetu od 7.35 bilijuna dolara potrošenih na zdravstvo čak 455 milijardi izgubljeno zbog korupcije. Globalno se 1.6 posto od ukupnog broja smrti djece ispod 5 godina, tj. više od sto tisuća umrle djece, može potpuno ili djelomično objasniti utjecajem korupcije.
Davanje mita: Hrvatska peta najgora u EU
Ne radi se samo o problemu nerazvijenog svijeta. Prema Globalnom barometru korupcije za EU 2021., približno troje od deset anketiranih je izjavilo da su davali mito ili koristili osobne veze kako bi dobili pristup javnim uslugama, uključujući zdravstvenu skrb.
Stope podmićivanja varirale su diljem EU, od 20 posto u Rumunjskoj do približno 1 posto u Danskoj, Finskoj i Švedskoj. Hrvatska je peta najgora država u EU prema davanju mita, s 14 posto ispitanih koji su platili mito da bi došli do neke javne usluge u godinu dana prije provođenja ankete.
Upravo su javne zdravstvene ustanove najveći rasadnici mita i korupcije, daleko veći od birokracije, policije i obrazovanja. Na razini EU je 6 posto ispitanih u zadnjih godinu dana platilo mito u javnom zdravstvu, u odnosu na po tri posto onih koju su platili mito policiji, birokraciji i u javnom obrazovanju.
Svi sudjeluju u korupciji
Korupcija ubija društva, države, ekonomije. Ubija indirektno kroz slabiji životni standard, ubija figurativno kroz moralni raspad društava. Ali ubija i direktno.
U državama kakva je Hrvatska, koja je najveći dio svoje neovisnosti pod vlašću HDZ-a, korupcija je toliko rasprostranjena da je dio svakodnevice. Podrazumijeva se, smatra nečim normalnim, čak i dijelom tradicije. U poremećenim društvenim odnosima protiv korupcije se većina buni zbog toga što nije dovoljno visoko na korupcijskoj hijerarhiji da može iskorištavati puni "potencijal" korupcije.
Ali u njoj sudjeluju svi: radnici i poduzetnici, "obični" građani i političari, studenti i profesori, liječnici i pacijenti. Teško je izaći iz njenog začaranog kruga, ali prvi korak je da ljudi postanu svjesni da u konačnici većina ima više štete nego koristi od nje. U tu štetu spadaju i ljudski životi.