Milijuni Ukrajinaca su bez struje. Ima li Rusija pravo uništavati električnu mrežu?

Foto: EPA

UČESTALI i sveobuhvatni ruski napadi na elektroenergetsku infrastrukturu Ukrajine bacili su milijune ljudi u mrak lišavajući ih topline, struje i vode baš kad je stigla zima i temperature pale ispod ništice.

Mnogi ukrajinski i zapadni čelnici brzo su osudili napade kao ratne zločine zbog štete nanesene civilnom stanovništvu. Međutim, napadi na energetske mreže odavno su dio ratovanja. Je li ruska strategija kršenje međunarodnog prava?

Dijelovi električne mreže mogu biti legitimni ciljevi

Uz određena ograničenja, dijelovi električne mreže neke zemlje mogu se smatrati legitimnim ciljevima ako se koriste za napajanje vojnih objekata, piše BBC.

To vrijedi čak i ako ciljevi imaju civilnu, ali i vojnu svrhu, sve dok uništavanje objekta "omogućava nedvojbenu vojnu prednost".

Iračku energetsku infrastrukturu napale su 1991. godine američke snage iako je ta strategija naišla na žestoku osudu. Snage NATO-a također su gađale elektroenergetsku mrežu u Srbiji 1999. godine. U oba slučaja civilno stanovništvo bilo je pogođeno nestankom struje.

Zapravo, ponekad je bolje neutralizirati vojni objekt isključivanjem njegovog napajanja nego ga izravno gađati projektilima ili topništvom.

"Bih li radije lišio dio civilnog stanovništva električne energije na ograničeno razdoblje umjesto da riskiram ubijanje civila zbog kolateralnih učinaka korištenja kinetičkog oružja? Da, mislim da bih", rekao je za BBC Michael Schmitt, profesor emeritus na američkoj mornaričkoj akademiji.

Rusija poriče da je namjerno gađala civile i pokušava opravdati svoje napade na ukrajinsku infrastrukturu kao napade na "vojni zapovjedni sustav Ukrajine i povezane energetske objekte", kako se navodi u izjavi ruskog ministarstva obrane od 18. studenog.

Postoje ograničenja čak i kad je objekt legitimna meta

Međutim, čak i kad je objekt legitimna vojna meta, još uvijek postoje ograničenja kada i kako se može napasti.

"Prema međunarodnom humanitarnom pravu, postoji obaveza biranja mete ili taktike koja će uzrokovati manje štete civilima. Dakle, manje smrti i manje ozljeda, ali uz postizanje vojne prednosti", rekla je dr. Maria Varaki s britanskog Kraljevskog koledža za ratne studije.

Smrti i ozljede civila uzrokovane napadima na vojne ciljeve nisu nužno kršenja međunarodnog prava. Ali mora se primijeniti načelo proporcionalnosti, koje kaže da šteta za civile ne smije biti pretjerana u odnosu na stečenu vojnu prednost. Zaraćene strane također moraju voditi stalnu brigu da poštede civilno stanovništvo i civilnu imovinu.

U Ukrajini je predsjednik Volodimir Zelenski nakon napada na gradove u studenom rekao da je 10 milijuna ljudi ostalo bez struje i da je polovica elektroenergetskih kapaciteta u zemlji isključena. Šest milijuna ljudi još je bilo bez struje u četvrtak navečer.

"Teroriziranje civila smatra se ratnim zločinom"

U određenom trenutku, kaže profesor Schmitt, patnja civila je toliko ozbiljna da jednostavno ne možete povući okidač. Vrsta prednosti stečena napadom također je faktor kada se razmatra radi li se o kršenju međunarodnog humanitarnog prava.

"Demoraliziranje i teroriziranje ljudi ne smatra se prihvatljivom vojnom prednošću", objašnjava dr. Varaki. Zapravo, kaže ona, upravo je suprotno: "Teroriziranje civila smatra se ratnim zločinom."

Uz inzistiranje Rusije da gađa samo vojne objekte, Kremlj je dao naslutiti da postoji još jedan razlog za udare - nagovaranje Kijeva na pregovore.

"Ovo je posljedica nespremnosti ukrajinske strane da riješi problem, da započne pregovore, te njenog odbijanja da traži zajednički jezik", rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov.

Snaga koja napada može se nadati da će uništavanje civilne električne mreže smanjiti moral neprijatelja, ali to nije dovoljno da opravda napad prema međunarodnom pravu. Mora postojati i konkretna vojna prednost da bi se napad smatralo legalnim.

"Glavna motivacija Rusije je terorizirati stanovništvo"

Sam opseg i razmjeri ruskih napada na ukrajinsku infrastrukturu teško će se moći opravdati na taj način, kaže prof. Schmitt: "Rusija sada gađa toliko ciljeva da je teško opravdati napade označavanjem energetske infrastrukture vojnim ciljem."

Kao bivši časnik američkog ratnog zrakoplovstva za odabir ciljeva, prof. Schmitt također sumnja da Rusija u potpunosti provjerava svaki objekt koji napada - što je još jedan od uvjeta međunarodnog humanitarnog prava.

"Jednostavno ne možete provoditi operacije tog intenziteta i te učestalosti u cijeloj naciji i izvršiti potrebnu provjeru ciljeva", objašnjava Schmitt za BBC.

Imajući to na umu, Schmitt vjeruje da je sada prilično jasno da je glavna motivacija Rusije, barem u nekim napadima, terorizirati civilno stanovništvo.

Bez obzira na točan povod Rusije za ciljanje elektroenergetske mreže, dr. Varaki kaže da dosad nije pokazala da želi smanjiti štetu nanesenu civilima: "Može se prepoznati opći obrazac da ruska vojska nije posebno zabrinuta zbog stradanja civila."

Milijuni su ostali bez struje. Schmitt: Taktika im vjerojatno neće uspjeti

Do 28. studenog Rusija je pogodila više od 200 zasebnih ciljeva koji se odnose na ukrajinsku energetsku infrastrukturu. Milijuni su ostali bez struje, a korištenje električne energije bilo je ograničeno u desetak regija. No unatoč tome profesor Schmitt kaže da ruska taktika demoraliziranja stanovništva vjerojatno neće uspjeti.

"Povijesno gledano, nema razloga vjerovati da će se ukrajinski moral slomiti. Putin zapravo jača odlučnost Ukrajinaca da nastave borbu. Ovo je strateški pogrešna procjena", kaže Schmitt.

Je li onda Rusija prekršila međunarodno pravo? Svaki budući pravni proces prvo bi trebao razmotriti može li se taj ogroman broj ciljeva smatrati legitimnim vojnim metama.

Čak i da jesu, šteta učinjena civilnom stanovništvu napadom na njih ne bi smjela biti pretjerana u odnosu na konkretnu stečenu prednost. A ta prednost mora biti vojne naravi - teroriziranje stanovništva nije legitiman razlog za pokretanje napada.

Rusija i Ukrajina su potpisnice Dodatnog protokola i Ženevskih konvencija, kojima su definirana mnoga od ovih pravila. Ostaje za vidjeti hoće li Rusija ikad morati objasniti na koji su način njezini postupci bili u skladu s tim pravilima.

Pročitajte više