ALEKSANDAR Nišević, 29-godišnjak iz Gline, koji je u srpnju prošle godine na splitskim Firulama i Blatinama staklenom bocom i kamenom brutalno i bez ikakvog povoda napao dvije žene, osumnjičen je za ubojstvo svojeg djeda Miloša Niševića koji se smatrao nestalim od 2019. godine.
Policijska uprava sisačko-moslavačka najavila je za danas povodom tog slučaja izvanrednu press-konferenciju: "Policija dovršila složeno, opsežno, višegodišnje kriminalističko istraživanje nad 29-godišnjakom zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo 'Teško ubojstvo' na štetu tada 89-godišnjeg muškarca čiji je nestanak prijavljen krajem prosinca 2019. godine."
Tupim predmetom ubio djeda nakon verbalnog sukoba
Načelnik Policijske uprave Luka Pešut i voditelj Službe kriminalističke policije Igor Pasanec prezentirali su dovršeno kriminalističko istraživanje o nestanku muške osobe iz 2019. godine.
Načelnik policije rekao je kako su policijski službenici proveli složenu i opsežno krim istraživanje nad 29-godišnjakom zbog sumnje da je počinio teško ubojstvo na štetu tada 89-godišnjeg muškarca.
"Istraživanje je započelo 28. prosinca 2019. godine.
Između 16. i 19. prosinca 29-godišnjak je došao kod 89-godišnjeg muškarca u obiteljsku kuću gdje je nakon verbalnog sukoba tupim predmetom zadao više udaraca od kojih je isti preminuo. Osumnjičeni je potom u cilju prikrivanja kaznenog djela tijelo sakrio u obližnjoj šumi, a u prosincu prošle godine su pronađeni dijelovi tijela i odjeće", rekao je načelnik policije.
Protiv osumnjičenog 29-godišnjaka koji se trenutno nalazi na odsluženju zatvorske kazne zbog više drugih kaznenih djela protiv života i tijela, Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku podnesena je kaznena prijava.
Policija napadača istraživala zbog nestanka djeda
Kako je Slobodna Dalmacija pisala prošle godine, policija Sisačko-moslavačke županije, pod koju spada i područje Gline, smatrala je napadača na žene "osobom od interesa" za puno ozbiljnije kazneno djelo od krađa, odnosno sumnjali su da je povezan s nestankom svoga djeda Miloša Niševića iz sela Roviška.
Naime, 28. prosinca 2019. godine policiji je prijavljen nestanak tada 89-godišnjeg Miloša, koji je posljednji put viđen deset dana ranije. Kako su tada pisali lokalni portali, za nestalim Milošem policija je pokrenula opsežnu potragu, u kojoj je sudjelovalo i dvadeset spašavatelja HGSS-a s tri potražna tima sa psima.
Na terenu su bila i trojica djelatnika MUP-a te četiri vatrogasca VP-a Petrinja, koji su ispumpavali okolne bunare jer se sumnjalo da nestali čovjek nije možda ubijen i bačen u neki bunar. Osim toga, sudionici potrage su kopali i pregledavali i odlagalište gnoja u dvorištu njegove kuće jer se mislilo da ga je možda ubojica tu zakopao.
Tijelo starca do dana današnjeg nije pronađeno, a kako nema tijela, zasad nema mogućnosti da se s njegovim nestankom poveže bilo tko, pa tako ni njegov unuk. Splitski policajci znali su za ove sumnje i pokušali su tijekom kriminalističke obrade razgovarati s njime o tome, no 29-godišnjak im ništa nije rekao.
Miloš Nišević prije nestanka: Umro mi je sin, izgubio sam posljednju obitelj
O Aleksandrovu djedu Milošu, u sklopu reportaža o teškom životu ljudi na tom području, svojedobno su izvještavali mnogi mediji. Dvije godine prije njegova nestanka Vladimir Jurišić, novinar Novosti, posjetio je Miloša koji mu je, uz kozje mlijeko što je bio jedini napitak koji je imao, pričao svoju životnu priču. Nakon što je tijekom Drugog svjetskog rata i poslije njega izgubio sve članove obitelji, Miloš se oženio, dobio sina Dragana (Aleksandrova oca - op.a.), no žena ga je brzo ostavila, a sin je otišao u Ameriku. U kolovozu 1995. godine Miloš je, preko BiH i Srbije, otišao sinu u Houston.
"Nije meni bilo loše u Americi. Gladan nisam bio, a imao sam i svog novca jer sam povremeno radio. Ali, brate, tuđa je to zemlja. Banija je daleko, a ja sam stalno razmišljao o ovim poljima i voćnjacima. Nekako sam izdržao do 2004. godine, a onda sam rekao sinu da više ne mogu i da idem svojoj kući, pa što bude. Kad sam se našao pred svojom kućom, imao sam što i vidjeti. Sve oštećeno, zaraslo, zapušteno i pokradeno. Nije bilo druge nego zasukati rukave. Uspio sam popraviti kuću toliko da mogu u njoj živjeti, ostvario sam 1100 kuna mirovine jer sam nekad bio vozač u glinskoj ciglani i kakav-takav život je krenuo.
Gotovo petnaest godina čekao sam struju, molio, kumio, pisao molbe i zamolbe. Kad mi je dozlogrdilo, uveo sam je svojim novcem. Elektra ju je samo priključila na kuću. Kasnije me posjetio i sin Dragan iz Amerike, ali bolje bi bilo da nije dolazio. Došao je i umro ovdje na Baniji. Tako sam izgubio posljednjeg svog, posljednju svoju krv i evo me, samujem ovdje. Do kada ću, ne znam", kazivao je tada novinaru Miloš Nišević.