Medicinska sestra: Za okrenuti na trbuh jednog kritično bolesnog treba 6 sestara

Screenshot: N1

BRANKICA Grburić, medicinska sestra iz KB-a Sv. Duh i iz Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara, opisala je u razgovoru za N1 s čime se medicinske sestre i tehničari suočavaju u vrijeme naglog rasta broja najteže oboljelih od covida.

"Jučer sam razgovarala s kolegicom koja je kući trebala doći u 4, a došla je u 7, ali svejedno zadovoljna zato što je bolesniku bilo bolje", samo je jedna od slika iz života medicinskih sestara i tehničara o čemu je pričala Brankica Grburić.

"Svi smo bili nespremni za ovu pandemiju i zdravstveni sustav se cijelo ovo vrijeme pripremao odnosno poboljšavao. Medicinske sestre, uvijek smo govorili da nas nedostaje, pa bi od mene bilo nemoguće reći da nas ima. Nedostatak medicinskih sestara naravno da se osjeti", odgovorila je Grburić.

"Sedam posto medicinskih sestara je iz zdravstvenih ustanova prebačeno u covid-bolnicu. Da se ne misli da nama te medicinske sestre ne fale na odjelima i u intenzivnim jedinicama. Naravno da nam fale", dodala je i istaknula:

"Vrlo se ljutim kad kažu 'broj postelja'. Treba govoriti o tome koliko je teška zahtjevnost bolesnika, jer mi radimo kategorizaciju bolesnika koja govori o stupnju potrebe za njegom i intervencijom."

Kaže da svaki teški bolesnik zahtijeva hitnu intervenciju

Rekla je da je kapacitet rada smanjen odlaskom sestara, ali i to da "svaki teški bolesnik koji zahtijeva hitnu intervenciju ili neki postupak - ne može ga se ostaviti, njemu se mora pružiti pomoć".

"Svaki naš bolesnik ostaje i dalje na respiratoru, ostaje s potrebama intenzivnog liječenja i monitoringa", opisala je stanje u bolnicama odakle sestre odlaze, a potom nastavila o covid-bolnicama u koje sestre dolaze:

"Otvaraju se intenzivne jedinice. One bi prvo trebale biti dobro opremljene, da se ne gubi vrijeme."

"Kad pošaljete sestru koja nije nikada radila u intenzivnoj jedinici, u covid-jedinicu u Dubravu, vrlo joj je teško, toj sestri je grozno, jer ta sestra ne zna. Ne da ona neće, nego ne zna, nikada nije radila s aparatima, s monitoringom, da ne govorimo o davanju terapije, koje je ipak specifično u intenzivnoj jedinici kako bi se postigao najbolji učinak liječenja", kazala je.

Problem je, istaknula je s mladim sestrama i tehničarima:

"Upozoravali smo kakav je problem s edukacijom mladih medicinskih sestara, gdje nije dovoljno reći: 'Nauči online preko interneta', jer online se ne može naučiti vještina i postupak. To mora biti intenzivno u intenzivnoj jedinici, najmanje šest mjeseci, kako bi bila spretna i sposobna u vještinama i sukladno svemu raditi s kolegicama koje tamo rade već duže vrijeme."

U takvoj situaciji njima se gomilaju problemi od ranije:

"Nama treba standard koji je postavljen, koji nikad nije poštivan. Kad smo dobili Pravilnik o minimalnim uvjetima, tada se škrtarilo, gledalo se da što jeftinije prođe. Te medicinske sestre žele raditi, vrijedne su, same su se prijavile u covid-bolnicu. Međutim, vrlo često nazovu: 'Ali ja to ne znam raditi, ja to ne mogu raditi, ja sam opterećenje tamo'", prepričava.

"Sestre su na rubu plača"

"Naše medicinske sestre imaju po 15 bolesnika u covid jedinici, 15 teških, zahtjevnih bolesnika gdje su sestre na rubu plača, jer ne mogu pružiti kompletnu skrb i sve što bi trebalo. A da ne kažem kad se radi intervencija okretanja bolesnika na trbuh, da treba najmanje šest medicinskih sestara."

Maksimum za svakog bolesnika

Što se tiče pacijenata oboljelih od ostalih bolesti, moraju paziti da skrbe i o njima.

"Traži se rješenje da svaki bolesnik dobije maksimum, da se zbrine. Sigurno pazimo na onkološke bolesnike, ne može zaboraviti druge bolesnike, KOPB...", nabrajala je, ali i poručila:

"Ali moram reći da moraju biti strpljivi na čekanju, da i ta medicinska sestra i liječnici i nosači i čistačice rade kao mali mravi."

"Medicinska sestra je ta koja je 24 sata uz bolesnika, ona je ta koja prva uoči promjene na bolesniku... Kad uđe u bolnicu, doslovce kao da je ušla u rudnik. Svakom bolesniku moraš doći, aspirirati, davati infuzije, terapije, katetere...", opisivala je.

"I mi moramo preživjeti"

U takvoj situaciji, zadnje što treba zdravstvenim radnicima je da budu opterećeni i egzistencijalnim problemima. Navela je dodatke od 28, ili čak samo 17 posto

"Dodatak bi morao biti ne 28, nego barem 35 posto... Ljudima treba platiti ono što oni rade. Mi moramo isto preživjeti. Naše obitelji su ostavljene i po 24 sata."

Istaknula je da se, još otkako je Vrhovni sud prije točno godinu dana donio pravorijek o tome da se zdravstvenim radnicima moraju plaćati prekovremeni i dežurstva kako spada, još uvijek čeka na izračun koliki je dug prema njima.

Pročitajte više

 

Pročitajte više